Društveno angažirana drama o svijetu u kojem odrastaju mladi

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Ante Tomić, Ovo bi mogao biti moj razred, red. Anica Tomić

• 

  U HNK I. pl. Zajca u Rijeci 8. svibnja 2026. održana je premijera predstave Ovo bi mogao biti moj razred, nastale na temelju teksta mladog autora Jana Sameka. Redateljica predstave je Anica Tomić, dramaturginja i suradnica na tekstu je Jelena Kovačić. Predstave-projekti, koji su ujedno i svojevrsna istraživanja spomenutih autorica, poput predstava Sigurna kuća, Hotel Zagorje, Ovo bi mogla biti moja ulica, ovom su premijerom dobili još jednu dramsku uspješnicu koja pridonosi istraživanjima autorica o vršnjačkom nasilju.

  Uloge srednjoškolaca, njihovih roditelja, nastavnica, psihologinja i ravnatelja tumače članovi ansambla hrvatske drame: Nika Grbelja, Petar Baljak, Ana Marija Brđanović, Ana Vilenica, Dražen Mikulić, Anastazija Balaž, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Damir Orlić, Jelena Lopatić, a u predstavi su i mladi glumci Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci: Tino Trkulja, Mateo Zvono, Sara Bunić, Karla Šoštarić.

  

  Dinamika kojom se odvijaju vršnjački odnosi, školske i obiteljske okolnosti, ostvarena je redateljskom zamisli brze izmjene prizora, ali i mobilnih prozora koji prate društvenu mrežu/mreže (projekcije s lijeve i desne strane scene, povremeno i u središnjem video-screenu). Obuhvatili su se prostori društvenih okupljanja mladih u slobodno vrijeme (klubovi, urbane zapuštene građevine, koncerti), školski interijeri (scenografska minimalna, ali učinkovita postava odnosa ploča-klupe kao i video-projekcije školskih hodnika) i eksterijeri (video-projekcije policijskih izvješća). S lakoćom i snažnom uvjerljivošću glumačkog prijenosa karaktera, glumci Ana Vilenica, Damir Orlić, Aleksandra Stojaković Olenjuk i Anastazija Balaž odigrali su više uloga (nastavnica i majka, ravnatelj i otac, majka i psihologinja, majka i cajkaška pjevačica) donoseći tekst snagom karaktera koji tumače. Bili su to snažni i brzi glumački skokovi, gdje se u govoru i posturi osjetila snaga glumačkog iskustva, vještina gdje se u kratkom vremenskom odmaku odglume karakteri koji su u sasvim različitim odnosima spram mladih kojima se obraćaju i o čijim postupcima raspravljaju.

  Vršnjački tim sedmero tinejdžera: Tin (Tino Trkulja), Jakov (Mateo Zvono), Karlo (Petar Baljak), Mia (Nika Grbelja), Tea (Sara Bunić), Petra (Karla Šoštarić) i Hana (Ana Marija Brđanović) svojom je pričom na pozornicu donio problem internetskog zlostavljanja među mladima i uspio je daleko bolje od didaktičkih predavanja uključiti, bolje reći – uroniti, u sveprisutnu opasnu igru života između stvarnosti i zbilje, sve generacije u brojnoj publici. Ovom se predstavom događa socijalno-emocionalno učenje, stječe se empatija, a u stvarnom životu te potrebne niti izostaju i postaju lako izbrisive vrijednosti. Društveno angažirana drama posvećena svijetu u kome odrastaju naši mladi, svijetu koji je sve beskrupulozniji i nemilosrdniji, otvara nam saznanja o okrutnosti odrastanja danas i najavljuje moguće jezivo sutra.

  

  Tučnjave, prijetnje i maltretiranja oblici su nasilja među mladima koji se često događaju u školskim okruženjima, i jeka ovih događanja našla je svoje mjesto i u ovoj predstavi – no, napomenimo da su nam dramaturg i redatelj omogućili upoznati različite putove i okruženja koja izlažu mlade nasilju, jer nasilje među mladima i jest nusprodukt akutnih i kroničnih stresora. Tin (tumači ga Tino Trkulja) postaje autoritativan i nametljiv tinejdžer, njegova riječ je posljednja poput riječi njegova oca, a u ulozi je glumom Trkulja ostvario dosljednost govorom i scenskim kretanjem. Jakov (tumači ga Mateo Zvono) snalazi se u opisanom društvenom okruženju sam, samoća je nusproizvod obiteljskog okruženja jer su njegovi roditelji predani poslu i materijalnoj odgovornosti, izložen je nametnutim vrijednostima u razrednom okruženju, svoja uvjerenja ostvaruje kreativnošću i samozatajno, postaje žrtva zavjere i manipulacije mladića koji dominiraju u razrednom okruženju. Istaknimo uvjerljivost kojom je karakterno ovaj mladi glumac osvojio publiku – pred njim su mnoge uspješnice.

  Tinejdžerska djevojačka nit splela je i Miju, Teu te Petru i Hanu, djevojke koje su iskusile i zajedništvo i sukobe, a sve utemeljeno na znatiželjnoj mladenačkoj dobi kao i okolnostima u kojima se ostvaruju prve ljubavi, zabave i školske obveze. Mia će biti žrtva internetskog nasilja, njezino suočavanje s tom spoznajom utjecat će i na odnos s majkom kao i s Teom – razorno i bolno. Miju je odigrala Nika Grbelja, uvjerljivo dominirajući scenom kao osjetljiva tinejdžerica, a tako i stoga povodljiva lošem utjecaju Tina koji njome manipulira. Tin će neozbiljno i nepromišljeno okusiti igru internetske moći te video-snimkom ugroziti Mijino povjerenje i mladenački zanos.

  

  Katarzičnom učinku odgledane drame u životu ove skupine tinejdžera svjedoče nijemost i nemoć publike da u trenu nakon završnog prizora odmah uputi zasluženi pljesak ansamblu. Trenuci potresne umne i emocionalne tišine donijeli su sve što ikoja riječ prosudbe ne može ostvariti.

  Glazbu potpisuje Nenad Kovačić, dok je scenograf Matija Blašković, a kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović. Na predstavi je radila i suradnica za scenski pokret Lada Petrovski Ternovšek, video-produkciju pripremio je Sven Mrkonjić, a oblikovatelj svjetla je Dalibor Fugošić.

  © Marijana Trinajstić, KAZALIŠTE.hr, 20. lipnja 2026.

Piše: