Predstava o probi i proba o predstavi kao refleksija o kazalištu i kazališnoj igri

Kazališna družina San, san, Poreč: Daniil Harms, Woody Allen, Proba 37 – senza fine, red. David Belas

  • Nezavisna kazališna scena Istre, a čiji su višedesetljetni snažni tragovi i odjeci na kulturnoj karti poodavno prešli granice Hrvatske, već na samom početku 2026. godine bilježi značajan uspjeh. Naime, prvi put se publici predstavila novoosnovana kazališna družina San, san koja djeluje u Poreču te je u Teatrinu porečke Zajednice Talijana 16. siječnja premijerno predstavila svoju prvu predstavu Proba 37 – senza fine u režiji multimedijalnog umjetnika Davida Belasa. Bila je to prava svetkovina kazališta, a koja se potvrdila i već nekoliko dana kasnije na prvoj repriznoj izvedbi Probe 37 – senza fine. Naime, riječ je o kazališnom djelu u čijoj je srži princip metapozicije i glumaca i publike, tako da svaka izvedba predstave ima zapravo status premijere.  

    Radnja ovog kazališnog komada, koji je nastao kroz kolektivno autorstvo i improvizacije tijekom proba za predstavu te prema motivima autora Daniila Harmsa i Woodyja Allena, vrti se oko 37. probe za predstavu, koja je zapravo uvijek i premijera predstave. Kao što i sami autori ističu, Proba 37 – senza fine je „izrazito metateatralna komedija koja briše granice između probe i same predstave, između glumca i uloge, stvarnosti i fikcije“. Svakako, u metapoziciji je i publika Probe 37 – senza fine, a David Belas i njegov kazališni kolektiv na scenu donose pametnu, zabavnu, zanimljivu, duhovitu, višeslojnu, zapravo beskrajnu „predstavu o probi“.

    Dinamična je to gotovo dvosatna kazališna igra o „probi kojoj se ne vidi kraja“, a iz gledateljske perspektive predstava prolazi gotovo u trenu. Za to je zaslužan cijeli ansambl u kojem su se okupili glumci i umjetnici koji žive i djeluju diljem Istre. Posebno treba istaknuti da su među njima paradigmatski glumci i autori koji već desetljećima stvaraju na kazališnoj sceni i poznati su i izvan Hrvatske, ali i nova zanimljiva kazališna lica. Svatko je u projekt donio svoje kazališno iskustvo te ga obogatio i nadogradio kroz glumačku suigru i nove oblike teatarskog istraživanja.

    Tako su u redateljski, dramaturški i glumački pomno promišljenoj Probi 37 – senza fine vrhunske kazališne uloge ostvarili: glumački snažna, gotovo filmična Tea Šimičić (Monique), maestralan Šandor Slacki (Max), istodobno moćna i nježna, dojmljiva glumica s velikim plesačkim iskustvom Anna Bosykh (Greta), vrlo zanimljiva i izražajna Katja Zec (Megi), fantastičan Dario Filipović (Borna), vjeran sebi i nevidljivoj ulozi Ivan Pisak (Ive), glumački raskošan, a tako prirodan i upečatljiv Valter Roša, koji nije slučajno u ulozi Diega i osebujan, tankoćutan David Belas – sasvim namjerno u ulozi Armanda. Ovdje, naime, ništa nije slučajno, a istodobno je sve puno kreativnog stvaranja i vrsne improvizacije. Na sceni sve pršti od radosti glumačke igre, a upravo je radost igranja u samom temelju ovog u mnogočemu originalnoga kazališnog komada.

    „Izvođači neprestano preispituju što to zapravo znači 'igrati'. Time se otvara prostor metapozicije, ključnog pojma cijele predstave, kao stanja svijesti glumca koji istodobno igra i promatra sebe kako igra. Predstava tako postaje ogledalo samog kazališnog procesa – 'predstava o probi' i 'proba o predstavi', 'Proba 37 – senza fine' eksperiment je o samoj prirodi izvedbe, svojevrsna oda kazališnoj igri i stvaralačkom činu. Kazalište koje se rađa pred vašim očima. Beskrajna proba – neka tako i ostane“, zapisao je uz rad na predstavi redatelj David Belas, koji i igra redatelja u predstavi, te je i autor scenografije, koja je unikatno mobilno likovno djelo. 

    Strukturu predstave čini sedam scena povezanih međuscenama. Svaka scena donosi različite kazališne stilove, od realistične drame do groteske i apsurda. Kazališni raster ide od pirandellovskih principa pretapanja kazališta i života, preko teatra apsurda i izričaja ruske avangarde do realizma i uranjanja u jezik filma… Predstavu, koja od početka do kraja raste, odlikuje i dinamičan ritam, a njenu središnju jezgru čine filmična scena Muževi i žene, istodobno magijska i stvarna Mesnica i nadrealna Elizabeth Bam, slijedi fenomenalna Kriza koja se ulijeva u veliki začudni kabaretski finale. Cijela je ova kazališna priča – koja traži angažiranoga gledatelja ali mu istodobno nudi i dobru teatarsku zabavu, beskrajno duhovita, pametna i lijepa. U jednom trenutku „publika je dio probe, a u drugom dio premijere“, a posebnost predstave Proba 37 – senza fine leži u „njezinoj unutarnjoj slobodi i refleksiji o samom kazalištu i kazališnoj umjetnosti“. Prema riječima redatelja, „izvođači otvoreno propituju vlastiti smisao stvaranja, tremu, potragu za fascinacijom i dječjom znatiželjom.“

    U segmentu glumačke igre pohvale idu cijelom glumačkom ansamblu predstave, a uz osebujnu, suptilnu, misaonu a prirodnu glumu Davida Belasa, umjetnika iz Poreča koji kroz svoju gotovo tri desetljeća dugu, bogatu i raznorodnu umjetničku praksu teži integraciji vizualne i izvedbene umjetnosti, svakako treba izdvojiti glumačke izvedbe Šandora Slackog i Valtera Roše. Oni u odnosu na ostatak ansambla imaju duži kazališni staž. koji je kazališna publika imala već priliku dobro upoznati.

    U Probi 37 Šandor Slacki izlazi iz svog na svjetskim pozornicama prepoznatoga glumačkog koda koji je bio i zaštitni znak pulskog Kazališta Dr. Inat osnovanog u Puli 1984/1985. Slacki je, naime, desetljećima bio prvo glumačko ime oko kojeg je Inat gradio svoju umjetničku poetiku i dominantno neverbalni kazališni izraz, a bio je i više od tri desetljeća voditelj Inatove škole za scenski pokret i pantomimu. O kakvom je bezgranično velikom glumcu riječ, Slacki pokazuje u Probi 37 – senza fine. On, tumačeći nekoliko različitih likova (a svaki glumac u ovoj predstavi igra nekoliko uloga) prelazi granice fizičkog teatra, ruši stereotipe, ulazi u potpuno nove svjetove glumačke igre, i to radi iznimno dobro, podastirući na sceni cijelu paletu glumačkih stilskih praksi. Uz mimiku, gestu, pokret, Slacki je sjajan i kad govori na sceni, a upravo je interpretacija teksta ono što je u njegovom kazališnom radu bila prava rijetkost. Međutim, ovu je svoju (zatomljenu) kvalitetu glumački vrsno pokazao u Probi 37. Predstavio se u zbroju uloga u kojima ga do sada nismo imali priliku vidjeti.

    Valter Roša na počecima svoje danas bogate glumačke karijere bio je polaznik kazališne radionice Darija Foa i France Rame na Siciliji. Široj je publici poznat po višestruko nagrađivanoj interpretaciji monodrame Mistero Buffo Dario Foa, koju u produkciji Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula s velikim uspjehom izvodi još od 2012. godine. U Probi 37 Roša se još jednom potvrđuje kao sjajan glumac snažne energije koju prenosi i na svoje partnere/ice na sceni. A publika – uživa. Valter Roša je asistent režije, a u Probi glumi i Diega, asistenta redatelja Armanda (David Belas).

    Za umjetničku podršku u radu na predstavi zaslužna je Vesna Stilinović. I tehničar, koji ima i ulogu voditelja svjetla, je u Probi 37 – senza fine glumački aktivan, a tu je (meta) poziciju ostvario Ivan Pisak. Skladatelj dojmljive i scenične glazbe za predstavu je Ivan Arnold. Tom Ivanković je uz sudjelovanje u radu na predstavi i autor teksta scene Mesnica, a audio-interpretaciju teksta dala je Suzana Rupenović.

    Osobna iskaznica kazališne družine San, san kaže da ova skupina broji 20 članova koji žive i djeluju diljem Istre. Nukleus grupe je nastao radeći kroz kazališni studio Pučkog otvorenog učilišta Poreč Čin, čin, koji je djelovao od 2018. do 2024. godine. Članovi kazališne družine San, san posebni su po tome što su predstavu Proba 37 – senza fine financirali samostalno, uz logističku podršku i suradnju Zajednice Talijana Poreč i USB Poreč, a koji su im nesebično ustupili prostor za pripremu ovog zahtjevnog projekta. Sudeći prema reakcijama publike – nakon Probe 37 – senza fine, iz kazališta svi odlaze razdragani, nasmijanih lica, pred družinom San, san je dug i uzbudljiv kazališni put. Neosporno je – družina San, san obogatila je istarski kulturni prostor, a osnivanje nove kazališne družine i njeno uspješno premijerno predstavljanje spada u red važnih  kulturnih činjenica u životu jedne zajednice. U Poreču se u siječnju 2026. dogodilo upravo to.

    © Bojana Čustić-Juraga, KAZALIŠTE.hr, 15. veljače 2026.

    Režija: David Belas
    Asistent režije: Valter Roša
    Umjetnička podrška: Vesna Stilinović
    Scenografija: David Belas
    Tehničar i vođenje svjetla: Ivan Pisak
    Glazba: Ivan Arnold
    Sudjelovanje u radu na predstavi i autor teksta scene Mesnica: Tom Ivanković
    Audio-interpretacija teksta: Suzana Rupenović

    Igraju: Tea Šimičić, Šandor Slacki, Anna Bosykh, Katja Zec, Dario Filipović, Ivan Pisak, Valter Roša, David Belas

● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam

kritike i eseji