Umjetnička snaga koja ne opada ni kad se svijet ruši

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu – HNK2: Joe Masteroff, temeljeno na drami Johna Van Drutena i pričama Christophera Isherwooda, Cabaret, redatelj i koreograf Leo Mujić

• 

  Willkommen, Dobrodošli! / Stranče! / Drago mi je što vas vidim! / Ostanite! / Dobrodošli! / U Cabaret! / Dame i gospodo! / Dobra večer! / Kako ste? / Osjećate li se dobro? / Kladim se da ste dobro! / Ja sam vaš domaćin! / I kažem: / Dobrodošli! / U Cabaret! / Ostavite svoje probleme vani! / Život je razočaravajući? Zaboravite! / Ovdje nemamo problema! Ovdje je život lijep... / Djevojke su lijepe... / Čak je i orkestar lijep!

  U novoj haenkaovskoj predstavi Cabaret publiku na početku pozdravlja voditelj kabareta, politički indikativno, na četiri jezika: njemačkome, francuskome i engleskome, ali i hrvatskome, nagovješćujući politički problematično vrijeme: Willkommen, bienvenue, welcome, dobrodošli! / Fremde, etranger, stranger, stranče….

  A kad na kraju predstave Cabaret, koju smo gledali 20. prosinca, mjesec dana nakon premijere na novoj pozornici HNK2, voditelj kluba, majstor ceremonije, dirigent, zrcalna projekcija profesionalnoga dirigenta Stjepana Vugera koji vodi moćni i fokusirani orkestar i koje smo promatrali (s povlaštenoga mjesta) u međusobnome nadmetanju, u žaru dirigiranja padne iscrpljen (mrtav?) na pod, pretpostavljali smo da je kraj predstave, ali glumac Ivan Čuić kao Emcee katarzično je izvukao i polako podigao ruku s dirigentskim štapićem, u jednome od vrhunaca večeri, i nastavio dirigirati kao lik marionetskoga kazališta, umjetnička volja koja nikad ne nestaje, unatoč nadolazećemu nacizmu, financijskim i inim problemima, slomovima i distrakcijama, i samo bi taj detalj bio dovoljan da Čuića proglasimo vrhunskim glumcem, iako on cijelo vrijeme nosi, gura i vuče cijelu predstavu nepogrješivo, hrabro, snažno, nadahnuto, bespoštedno, bez šmire i lažnoga angažmana, bez vulgarnosti i slabosti.

  

  Toliko se dobro Čuić kao Emcee, simbol dekadencije koji predstavlja različite aspekte ljudske prirode i seksualnoga oslobođenja, transformira da u nekim identitetima u 150 minuta (preduge) predstave kao da gubi tjelesnu masu i kilograme ili ih vraća, ponekad je jak, obnaženoga torza, ponekad slab i sitan, gelirane kose ili razbarušen, mlad ili star, pun života ili očajan. Izvrsno pleše, pjeva, kreće se scenom, ne griješi u plesnome koraku i gesti, ne spotiče se o tekst. To je pravi glumac, koji suvereno vlada scenom, ne štedi se, uvjerljiv je preuzimajući niz identiteta, a u svim je karakterima izvrstan, razrađujući ih do u detalje, izvrsno nosi kostime Manuele Paladin Šabanović, čak i ženske, u ženskim cipelama ne inzistira na grotesknosti nego na ozbiljnosti i prikazu tuge muško-ženskoga principa i nestalnih identiteta, novonastale inverzije svijeta koja određuje živote i sudbine pred (na)dolazećim nacizmom 1930. godine.

  U mjuziklu Johna Kandera (glazba), Freda Ebba (stihovi) i Joea Masteroffa (libreto) iz 1966. radnja je smještena u Berlin godine 1929/'30. Originalna brodvejska produkcija Cabareta iz 1966. u režiji (i produkciji) Harolda Princea, koja je povezala duhovni bankrot Weimarske Republike i američku društvenu situaciju šezdesetih, imala je više od tisuću odigranih izvedbi i zaslužila osam nagrada Tony. A zapravo se Cabaret referira na dramu I Am a Camera (Ja sam kamera) Johna Van Drutena iz 1951., koja je adaptacija Isherwoodova romana Zbogom, Berlin iz 1939. Britanski pisac Isherwood, koji je došao u Berlin 1929., osmislio je gotovo autobiografski mladoga američkoga gej pisca Clifforda Bradshawa kojega vrlo dobro glumi Lovro Juraga i kabaretnu izvođačicu Sally Bowles koja je inspirirana stvarnom osobom, autorovom 19-godišnjom berlinskom cimericom, a u varijanti koju smo gledali Sally Bowles igra Franka Batelić Ćorluka, fokusirano, zavodljivo, posvećeno. „Od nastanka kabareta repertoar je bio fokusiran na napor da se identificira i izrazi cijeli raspon seksualnog ponašanja, od blaženih užitaka do osobne destrukcije, odnosno uništenja, što je posebno do izražaja došlo u Weimarskoj Njemačkoj, gdje je donesena liberalna socijalna politika koja je privukla mnoge“, željne slobode i oslobađanja, pa je tako dobrodošlicu svima nudio i weimarski Berlin tridesetih godina.

  

  Čuić se u Cabaretu (s jasnim asocijacijama na film Boba Fossea iz 1972. s Lizom Minnelli kao Sally Bowles) također izvrsno snalazi među mnogim plesačima i plesačicama na sceni kojima je redatelj također dao težak zadatak i koji također glume nekoliko identiteta, koreografski su besprijekorni u pokretu, kao i u plesačkim (trans)formacijama – koliko im je god scena ponekad preuska, erotiziranih pokreta, blijedih lica, ukočenoga pogleda, klaunovske šminke oko očiju, ali čini se da ih kostimi, koliko god atraktivni i maštoviti, ponekad usmjeravaju u izrazu i previše jasno stigmatiziraju, jer gledateljima treba ostaviti mjesta istraživanju i samospoznaji, dozu neizrečenosti.

  Veliki smo obožavatelji Mujićeva baletnoga opusa: Ana Karenjina, Ponos i predrasude, pogotovo Gospode Glembajevih i Hamleta, a i u ovome novome kabaretskom izazovu kao redatelj i koreograf zadržava svoju visoku umjetničku i estetsku razinu u ogromnome i zahtjevnome poslu. Scenograf Stefano Katunar scenu je kreirao na najbolji mogući način, ispreplećući interijere i eksterijere, rekreirajući atraktivne kabaretske prostore i neatraktivne sobice kao backstage Kit Kat kluba, prostore nadolazeće prijetnje i prostore barijere i hedonističkoga opuštanja, razvrata i tjelesne neobuzdanosti na najvišoj mogućoj razini, kako bi se zaboravilo i kako bi se spriječilo prodiranje nacizma. Scenografijom se sugerira i prožimanje krajnosti, švercer postaje nacist s oznakom na rukavu (Silvio Vovk solidan kao Ernst Ludwig), antisemitizam onemogućuje brak Njemice i ne-Nijemca, a atmosfera zabave, opijenosti životom, kao i jeze i strave stvara se i majstorstvom oblikovatelja svjetla Aleksandra Čavleka.

  

  Uz temeljni narativ koji prati život književnika i plesačice u Berlinu, smještenih u pansionu (prevoditelj dijaloga i dramaturg: Dino Pešut), usporedno se razvija ljubavna priča vlasnice pansiona Fräulein Schneider u interpretaciji Ivane Boban kojoj glumački i glasovno više odgovara manja kazališna scena i vlasnika voćarnice, Židova Herr Schultza (solidan i ozbiljan Adalbert Turner), ljudi u srednjim godinama, koji se zaljubljuju, ali koje u braku sprječava nadolazeći nacizam. Govoreni dijelovi Cabareta djelomično su uspješni, ponekad pretjerano eksplikativni, ne stvaraju potrebnu napetost, morali bi se svakako ubrzati i predstava bi bila još bolja, jer se ovako stalno očekuju i iščekuju glazbeni i baletni dijelovi, iako svi glumci izvrsno pjevaju. Glazbeni brojevi zapravo egzistiraju kao komentari zbivanja, realno grade situacije, posebno su koncipirani i sa sobom nose kombinaciju komičnosti i ironičnosti (autor prepjeva: Ivan Josip Skender).

  „Važno je spomenuti tri glavne komponente cabareta, a to su: izvođači ili performeri, izvedba i produkcija te publika. Pod izvođačima se podrazumijevaju glazbenici, pjevači, plesači, komičari, mađioničari, žongleri te cirkuski i drugi umjetnici. Izvedba, odnosno show podrazumijeva temu ili priču, odnosno interakciju između izvođača te interakciju između izvođača i publike, glazbene brojeve, glazbenu pratnju, pisani dijalog, improvizirani dijalog, inscenaciju, koreografiju, improviziranu inscenaciju i improviziranu koreografiju. Posljednje navedeno podrazumijeva ulogu publike, odnosno njihovo mjesto u prostoru, mjesto na pozornici, odnos prema izvođačima, konzumaciju obroka i pića, reagiranje na izvedbu te sudjelovanje u njoj.“ (Eugene Joseph de Luca)

  

  Poklon je koreografiran baletno, efektno, svi su izvođači u istim ogrtačima s naznakama nacističkoga istrebljenja i izlaze pred oduševljenu publiku višekratno.

  What good is sitting alone in your room? / Come hear the music play / Life is a cabaret, old chum / Come to the cabaret / Put down the knitting, the book and the broom / It's time for a holiday / Life is a cabaret, old chum / Come to the cabaret.

  Kakva je korist od toga što sjediš sam u svojoj sobi? / Dođi poslušati glazbu / Život je cabaret, prijatelju stari / Dođi u cabaret / Spusti pletivo, knjigu i metlu / Vrijeme je za odmor / Život je cabaret, prijatelju stari / Dođi u cabaret.

  Kabaret je kao žanr i životni stil ponudio prije gotovo sto godina nov oblik emancipacije i izražavanja, oslobađanje seksualnosti, upletanje i isprepletanje moći i politike s umjetnošću, forsirano glumljenje slavlja života unatoč nadolazećemu nacizmu ili baš zbog njega, a novi nam je Cabaret u HNK2 ponudio zanimljiv otklon i uron u drukčiji žanrovski repertoar koji dobro korespondira i s arhitekturom industrijskoga dizajna i pomakom perspektive, iznenađujući pomak za HNK, ali za (novu) publiku, čini se, pun pogodak. Willkommen, bienvenue, welcome, dobrodošli!

  

  Savjet: svakako pogledati kad (ako) uspijete doći do karata, do travnja su rasprodani.

   © Vesna Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 9. siječnja 2026.

  Autorski tim:
  Redatelj i koreograf: Leo Mujić
  Dirigenti:  Ivan Josip Skender, Stjepan Vuger
  Autor prepjeva: Ivan Josip Skender
  Prevoditelj dijaloga i dramaturg: Dino Pešut
  Autor dramaturškog koncepta te asistent redatelja i koreografa: Bálint Rauscher
  Scenograf: Stefano Katunar
  Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović
  Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
  Jezična savjetnica: Ines Carović
  Autor radne verzije prepjeva: Roko Crnić
  Vokalni pedagog: Sofia Ameli Gojić
  Baletni majstor: Andrej Barbanov
  Asistenti dirigenta i korepetitori: Stjepan Vuger, Darijan Ivezić
  Asistentica scenografa: Aleksandra Vukićević
  Asistentica kostimografkinje: Mirjam Krajina
  Majstori tona: Stipe Smokrović, Ivan Benc, Davor Ljubešić i Branimir Njikoš 
  Koncertni majstori: Mojca Ramušćak, Zvonimir Krpan
  Voditelj studija opernih uloga: Darijan Ivezić
  Voditeljica korepetitora: Nina Cossetto
  Korepetitorice: Helena Borović, Hui Won Lee
  Inspicijenti: Roko Grbin, Aleksandra Ćorluka, Zrinka Petrušanec
  Šaptačica: Danijela Zobunđija
  Glazba: John Kander
  Stihovi: Fred Ebb
  Izvornu predstavu na Broadwayu režirao je Harold Prince
  Izvornu predstavu na Broadwayu producirao Harold Prince

  Ansambl predstave:
  Emcee: Fabijan Komljenović / Ivan Čuić
  Sally Bowles: Franka Batelić Ćorluka / Lana Ujević Telenta
  Clifford Bradshaw: Ivan Colarić / Marin Klišmanić / Lovro Juraga
  Fräulein Schneider: Ivana Boban / Mirta Zečević
  Herr Schultz: Ozren Bilušić / Adalbert Turner
  Fräulein Kost: Tesa Litvan / Marina Žužić
  Ernst Ludwig: Damir Markovina / Silvio Vovk
  Rudi: Marin Stević
  Carinik, Max: Kristijan Potočki
  Bobby: Filip Sever / Tit Emanuel Medvešek
  Victor: Dino Antonić, Tit Emanuel Medvešek
  Mornari: Kristijan Potočki, Filip Sever / Kristijan Potočki, Dino Antonić
  Dvije dame: Dora Masle, Tara Thaller / Aleta Arbanas Rendulić, Katarina Margaretić
  Gorila: Vid Vugrinec / Karlo Topolovec

  Ansambl baleta: Lucija Radić Pálinkó, Atina Tanović, Lada Rora, Daria Brdovnik, Ovidiu Muscalu, Vid Vugrinec, Bálint Rauscher, Karlo Topolovec

  Ansambl Kit Kat kluba: Dino Antonić, Aleta Arbanas Rendulić, Mia Gregorić, Devin Juraj, Katarina Margaretić, Dora Masle, Tit Emanuel Medvešek, Dorian Stipčić, Tara Thaller

  Orkestar Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu

Piše: