Živa kuća kao kazališna pozornica društvenih odnosa

Kazalište Komedija, Palača Dverce: Jane Austen, Ponos i predrasude – uvertira, red. Marina Pejnović

• 

  Film iz 2007., Priča o Jane Austen (Becoming Jane), inspiriran životom Jane Austen, s mladom američkom glumicom Anne Hathaway u ulozi spisateljice i Škotom Jamesom  McAvoyjem u ulozi Thomasa Lefroyja, navodne Janeine ljubavi, razotkriva samo jedan dio kompleksnoga života jedne od najcjenjenijih engleskih književnica koja ironizira, ali s elementima humora, sentimentalne romane popularne u drugoj polovici 18. stoljeća. Prema vremenu života, od 16. prosinca 1775. do prerane smrti 18. srpnja 1817., pripada engleskome romantizmu, međutim, svojim pisanjem anticipira realistično razdoblje. Osim zbog 250.  godišnjice, roman Ponos i predrasude zainteresirao je, pretpostavljamo, Kazalište Komediju i redateljicu Marinu Pejnović zbog kritičkog, univerzalnog pogleda na nužnost potrage za brakom, financijskom sigurnošću i povoljnim društvenim položajem, koliko se god čini da živimo u modernome društvu.

  Poveznicu s autoričinim životom, koja se vrlo mlada posvetila pisanju, u romanu čini i njezina izobrazba, brojnost obitelji, „vođenje relativno dosadnoga života“, a njoj je slična i glavna junakinja Elizabeth, „čija britkost donosi satiričan prikaz tadašnjih pravila, a njezina beskompromisnost dovodi u pitanje društvene uzuse te englesku uniformiranu svakodnevicu čini smiješnom“. Od godine 1801. njezina obitelj živi u Bathu, koji postaje pozornicom za brojna daljnja književna djela, a 1802. Jane dobiva bračnu ponudu od šest godina mlađeg, bogatog, ali „krupnog i nezgrapnog“ Harrisa Bigg-Withera. Takav brak oslobodio bi je financijske ovisnosti i oslanjanja na vlastitu obitelj ali, iako isprva pristaje na brak, već se sljedeći dan predomišlja i odbija brak iz računa, tako da se nikad nije udavala.

  

  Društveni roman Ponos i predrasude (eng. Pride and Prejudice) izdan je 28. siječnja 1813. pod pseudonimom, a napisan je u skladu s viktorijanskim feminizmom, udaljio se od naglašavanja emocija i maštarija koje je obilježavalo romantizam. Tim su romanima često dominirale žene – i kao književnice i kao junakinje, a neki su ih zbog toga držali trivijalnima. U središtu je radnje obitelj Bennet s petero kćeri koju njihova majka, gospođa Bennet, u što kraćem vremenu želi dobro i bogato udati. Gospodin i gospođa Bennet, uvjerljiv i duhovit Damir Lončar i uvijek posebna Vanja Ćirić, roditelji su pet neudanih kćeri – Jane: Nera Stipičević, Elizabeth: Vanda Winter, Mary: Nika Ivančić, Kitty: Ivona Kundert i Lydije: Ružica Maurus, koje dobro funkcioniraju i kao čvrsta mlada ženska skupina i pojedinačno, snažne su, dobro mizanscenski i u odnosima postavljene, karakterno osmišljene. Gospođa Bennet opsjednuta je idejom kako će što bolje udati kćeri i jer će nakon suprugove smrti njihova kuća pripasti Collinsu, pomalo prenaglašenome Ognjenu Milovanoviću, njihovu daljnjem rođaku.

  Fabularni rukavci, zavrzlame, putovanja, nerazumnost viših engleskih klasa, društvena stigmatiziranost, inferiornost, ogovaranja, zaljubljivanja, odljubljivanja, proračunatost, zavist, pokroviteljstva, oholost, strast, nejednakosti, bijeg, skandali…. posebnosti su ovoga romana i predstave nastale ne temelju njegove dramatizacije (tekst adaptirala: Ivana Vuković). Tematizira se i dolazak i stav vojske, problemi s kockom, zavođenje maloljetnice i bijeg Gospodina Wickhama: tajnoviti Roko Sikavica, s njihovom najmlađom, petnaestogodišnjom sestrom Lydijom, vrlo dobrom, iako ponekad pretjerano zaigranom Ružicom Maurus. Roman završava dvama vjenčanjima – Bingley: topao, iskren i uvjerljiv Ivan Glowatzky zaprosio je Jane u interpretaciji postojane, stabilne i vrlo dobro kostimirane Nere Stipičević, a Darcy: Filip Juričić, Elizabeth. Velik broj likova, dramskih osoba i glumaca koji ih utjelovljuju vrlo je dobro i logično vođen, tako da je osnovna priča sa svim svojim rukavcima čitljiva, a kauzalitet jasan. Temeljno je ljubavno ishodište mogućnost braka Darcyja, u vrlo dobroj, dostojanstvenoj i postojanoj izvedbi Filipa Juričića i Elizabeth, uvijek izvrsne Vande Winter, a to se i dogodi, kao u svim ljubavnim romanima.

  

  Ponos i predrasude najviše je puta filmski adaptirano djelo Jane Austen: od 1940. s Greer Garson i Laurencom Olivierom, do 2005. s Keirom Knightley i Matthewom Macfadyenom, a ekranizacije su vjerojatno bile poticaj redateljici da jedan dio radnje prikaže na ekranu koji se zanimljivo i nenametljivo interpolira u salon. Sva putovanja prikazana su u filmskim sekvencama snimanima u palači Gvozdanović, a za potrebe priče prikazuju imanja Rosings i Pemberly.

  Skupina gledatelja-sretnika pogledala je 17. prosinca u 18 sati ovu Komedijinu predstavu u Palači Dverce, a poslije toga su sve predstave (do daljnjega) otkazane zbog bolesti glumca. Kako traju radovi u matičnoj zgradi, predstavu igraju pred tridesetak gledatelja u ambijentalnome prostoru na Katarininu trgu i to dvije predstave dnevno, što iziskuje velik napor i glumačku koncentraciju (druga je predstava u 21 sat), a uz naslov je dodano uvertira, jer se predstava u cijelosti priprema za veliku scenu, a ova je predstava tek dio projekta, cjeline. U ovoj predstavi nema kazališnih scenografskih intervencija, što će se na sceni morati napraviti, a(li) teško je vjerovati da scenografija može dostojno zamijeniti Palaču Dverce (Buratti), nastalu pregradnjom barokne palače sagrađene na gradskom bedemu polovicom 18. stoljeća, koja je adaptirana od 1881. do 1883. prema projektima Kune Waidmana za Klotildu Buratti, kćer Ambroza Vranyczanyja, vlasnika palače od 1857. godine. Danas je Palača Dverce zaštićeno kulturno dobro, a od 1912. služi za svečana primanja nakon što ju je njezina tadašnja vlasnica, kontesa Klotilda Buratti, ostavila Gradu u reprezentativne svrhe.

  

  Na pozornici Komedije ova predstava ne bi bila, sigurni smo, tako kvalitetna i posebna zbog određene udaljenosti publike i glumaca zbog koje nema neposrednosti ili nekih glumaca koji ponekad nisu potpuno fokusirani. U ovome izvrsno izabranome prostoru svi glumci moraju biti maksimalno angažirani i fokusirani, tako da je uz posebnosti kostimografije Petre Pavičić i koncentrirana minigluma i minigestikulacija donijela izvrsnu predstavu koja vraća Komediju u red kvalitetnih kazališta. Publika, bez izravne komunikacije s glumcima, promatra život jedne obitelji, sudjelujući u njihovim igrama i intrigama prohodeći prostorima njihove kuće, slušajući razgovore, odluke, život, želje… (trebalo bi voditi računa o tome da se vrata desno u dvorištu ne otvaraju potpuno ili da se stavi paravan, tako da se ne vide u unutarnjosti nepotrebni predmeti svakodnevne uporabe).

  Nakon početka predstave u dvorištu Dverca (sva sreća da nas je vrijeme poslužilo), uvodnoga plesa i fabularnih naznaka i predstavljanja karaktera, ulazi se u kuću, sudjeluje u dolascima obitelji, odlazi na kat, promatra se život u blagovaonici, dnevnoj sobi, posebnim prostorijama na kraju predstave, što je vrlo dobro, precizno i opušteno riješeno, tako da se publika dijeli na pola i svaka polovica gleda iste scene, ali drukčijim redoslijedom, vrlo uigrano izvedene, čime se stvara dodatna doza posebnosti i začudnosti, a slično je riješen i poklon na koji glumci žure iz prostorije u prostoriju. Realizaciju slične smo ideje pogledali u Ljubljani, kad je Ivica Buljan, erudit i kazališni eksperimentator sa slovenskim glumcima napravio izvrsnu predstavu 3SESTRE REMIX vodeći publiku i glumce različitim prostorima u Križankama (Križevniška cerkev, Viteška dvorana Križank).

  

  Savjet: svakako pogledati, kad se bude moglo.

  © Vesna Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 8. siječnja 2026.

  Autorski tim:
  Autorica: Jane Austen
  Prevela: Mirna Čubranić
  Tekst adaptirala: Ivana Vuković
  Redateljica: Marina Pejnović
  Scenograf: Stefano Katunar
  Kostimografkinja: Petra Pavičić
  Autor glazbe: Ivan Josip Skender
  Koreografkinja: Silvia Marchig
  Lektor: Damir Lončar
  Korepetitor: Tomislav Parmać
  Asistentica scenografa: Paula Jakšić 

  Glume:
  Gospodin Bennet: Damir Lončar
  Gospođa Bennet: Vanja Ćirić
  Jane Bennet: Nera Stipičević
  Elizabeth Bennet: Vanda Winter
  Mary Bennet: Nika Ivančić
  Kitty Bennet: Ivona Kundert
  Lydia Bennet: Ružica Maurus
  Charlotte Lucas: Ana Magud
  Gospodin Bingley: Ivan Glowatzky
  Caroline Bingley: Nina Kaić Madić
  Gospodin Darcy: Filip Juričić
  Georgiana Darcy: Tara Thaller
  Gospodin Wickham: Roko Sikavica
  Gospodin Collins: Ognjen Milovanović
  Lady Catherine de Bourgh: Dubravka Ostojić
  Anne de Bourgh: Marija Jerneić
  Ujak Gardiner: Igor Mešin
  Ujna Gardiner: Jasna Bilušić
  Pukovnik Fitzwilliam: Ivan Magud
  Gospođa Reynolds, domaćica: Marija Jerneić
  Sluge: Roman Vrančić, Emil Kuzminski, Roko Šašić, Karlo Topolovec
  Najave pročitao: Dražen Bratulić
  Sudjeluju članovi orkestra Kazališta Komedija

  Film:
  Redatelj i montažer: Lovro Mrđen
  Direktor fotografije: Neven Muretić
  Tonski snimatelji: Adam Blaž, Jan Galić
  Tonska obrada: Vid Begić
  Asistent kamere i rasvjetljivač: Vjekoslav Palinić

   

Piše: