Od narodne pjesme do jedne od najljepših hrvatskih drama

30. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Milan Ogrizović, Hasanaginica, adaptacija i režija Mustafa Nadarević, HNK u Zagrebu, 2006., 2/3

  • Milan Ogrizović, <em>Hasanaginica</em>, adaptacija i režija Mustafa Nadarević, HNK u Zagrebu, 2006.

    Sam tekst balade je kratak i ima svega 92 stiha koji se mogu podijeliti u 22 sintagmatske tekstualne cjeline.

    1. Uvodna formula u obliku negativnog paralelizma, takozvana slavenska antiteza (Što se bijeli u gori zelenoj? / Al' je snijeg, al'su labudovi?/ Da je snijeg, već bi okopnio /Labudovi već bi poletjeli/ Nit'je snijeg, nit'su labudovi/ Nego šator age Hasan-age)
    2. U (bijelom) šatoru leži teško ranjeni Hasanaga kojeg posjećuju majka i sestra
    3.Njegova ljubovca od stida ga ne može posjetiti
    4. Kad prizdravi, pošalje on vjernoj ljubi svojoj poruku da je odbacuje
    5. Žena stoji pogođena pismom, uto se začuje topot konja
    6. Hasanaginica hita na kulu kako bi se bacila s prozora
    7. Njezine dvije kćeri pojure za njom i zovu je neka se vrati, jer nije došao Hasanaga nego njezin brat Pitnorović-beg
    8. Hasanaginica se vješa bratu oko vrata i jada mu se zbog velike sramote; protjerat će je i odvojiti od petoro djece
    9. Šutke izvadi beg iz džepa knjigu oprošćenja koja odbačenoj jamči povrat cijelog miraza i povratak kući
    10. Kada Hasanaginica pročita pismo, poljubi dva sina i svoje dvije kćeri, ali se od najmlađeg djeteta, dojenčeta u kolijevci ne može rastati
    11. Brat je otrgne od kolijevke, posjedne kraj sebe na konja i odjaše s njome dvoru bijelome
    12. Tek tjedan dana ostaje Hasanaginica kod svoje rodbine gdje je salijeću prosci kao dobru kadu i od roda dobra
    Milan Ogrizović, <em>Hasanaginica</em>, adaptacija i režija Mustafa Nadarević, HNK u Zagrebu, 2006.13. Glavni udvarač je imotski kadija
    14. Plemenita žena (kaduna) usrdno moli svojega brata neka je nikome više ne daje za ženu, da joj se srce ne bi slomilo kad ugleda svoju siročad
    15. Brat ne mari za njezinu molbu i daje je za ženu imotskom kadiji
    16. Sestra moli brata neka se u njezino ime pošalje pismo kadiji u kojemu moli da ponese za nju dugu koprenu kojom bi se zakrilila u svadbenoj povorci kako ne bi vidjela svoju siročad dok prolaze pokraj Hasanagina Dvora
    17. Kadija prima pismo, okuplja goste, u svadbenoj povorci dolazi po mladu na njezin dvor
    18. Kad prolaze pored Hasanagina dvora, kćeri ugledaju svoju majku, a sinovi je pozivaju neka se vrati i užina s njima
    19. Hasanaginica čuje ove pozive i moli starješinu svatova da se zaustavi kako bi podijelila darove svojim siroticama
    20. Konji stanu i Hasanaginica dijeli darove: svakom sinu pozlaćeni nož, svakoj kćeri dugu čohu, a najmlađem u kolijevci uboške haljine
    21. Kad to vidi Hasanaga, zove k sebi sinove, sirotice moje, kazujući kako im se majka neće smilovati, jer da je u nje prostačko srce
    22. Čuvši te riječi Hasanaginica problijedi, pade na zemlju i od bola izdahne dušu pred svojom djecom

    Milan Ogrizović je jednog dana odredio da se đacima pročita pjesma Hasanaginica. U razredu je bio jedan Bosanac koji je rekao: „Moja majka je znala tu pjesmu i često mi je kazivala!“ Čitao je zaista lijepo, a neke deseterce je kazivao napamet, zaklopljenim očima i uzdignutom glavom. Kad je dočitao, profesor Ogrizović je zapljeskao rukama i uskliknuo: „Djeco, jeste i čuli ljepote? To je drama! To je najljepša hrvatska drama! Svaki je deseterac riznica ljepote! I sva je drama od početnih djetinjih pitanja: jesu li agini šatori u gori bieli snieg ili bieli labudovi! – do posljednjih težko tragičnih aginih riječi: vaša mati srca kamenoga!... Taj bi stih morao izgovoriti Fijan svojim divnim glasom, da svaka rieč zazvoni kao bronza…“

    Milan Ogrizović, <em>Hasanaginica</em>, adaptacija i režija Mustafa Nadarević, HNK u Zagrebu, 2006.

    Toga se sata među nama gimnazijalcima začela misao da iz narodne pjesme Hasanaginice postane Ogrizovićeva drama. Ali mnogo je vremena prošlo dok je s hrvatske pozornice zaista Fijan progovorio riječi Hasanage, a Vavra Hasanaginice. Malo pred Prvi svjetski rat Milan Ogrizović pričao je kako je izrađivao svoje remek-djelo: „Napisao sam ga nadušak u neobično kratkom vremenu. Izlio sam ga u jednom komadu. Ali sam ga nosio godinama u duši!“

    Tako je u sebi godinama nosio Hasanaginicu Mustafa Nadarević – veliki hrvatski glumac, koji je 1976. u režiji Dina Radojevića igrao imotskog kadiju, uz Tonka Lonzu (Hasanaga), Ivu Dabetić (Hasanaginicu) i druge. Ta je predstava bila slavna i sjajna, te je izvođena više od 80 puta. Gostovala je i u bečkom Burghteateru (uz Marinkovićevog Kiklopa) u sklopu prvog gostovanja Drame HNK u tom slavnom bečkom kazalištu.

    Milan Ogrizović, <em>Hasanaginica</em>, adaptacija i režija Mustafa Nadarević, HNK u Zagrebu, 2006.

    Mustafina Hasanaginica preuzima priču Ogrizovića, no toj priči dodaje scene u kafani, u kojoj Grbo (sjajni Ivo Gregurević), Ćoro (Izet Hajdarhodžić), pjesnik (Ivan Brkić), pjano (Borko Perić) i luda Ajša (Olga Pakalović) komentiraju svakodnevna zbivanja, poput svojevrsnih intermezza glavnoj radnji. U plavoj povišenoj sceni, s oskudnim namještajem, uz sadrene konje Mersada Berbera, odigrava se drama Hasanaginice (Alma Prica) s tragičnim krajem, pri čemu Hasanaga prekida priču (kada mu jave da je Hasanaginica umrla) uzvikom: „Nije!“

    Kao dramaturg, Nadarević je pokazivao duboko razumijevanje dramskog teksta, strukture i karaktera. Posebnu je pozornost posvećivao psihološkoj razradi likova, preciznosti dijaloga i unutarnjoj logici dramske radnje. Njegov dramaturški rad bio je usmjeren na prilagodbu i interpretaciju tekstova na način koji je omogućavao snažan scenski život i jasnu komunikaciju s publikom.

    U redateljskom radu Nadarević se isticao suptilnim, glumački orijentiranim pristupom. Kao redatelj, znao je izvući maksimum iz ansambla, oslanjajući se na partnersku igru, emocionalnu istinitost i discipliniranu scensku formu. Njegove su režije bile lišene površnih efekata, a fokusirane na smisao teksta i unutarnje procese likova. Iskustvo vrhunskog glumca omogućilo mu je poseban senzibilitet u radu s izvođačima, što je rezultiralo uvjerljivim i snažnim predstavama.

    Rad Mustafe Nadarevića kao dramaturga i redatelja čini važan, iako često manje istican, dio njegova bogatog umjetničkog opusa te potvrđuje njegovu svestranost i trajni doprinos kazališnoj umjetnosti.

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 12. prosinca 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam