Aktivni fenomen narodnog stvaralaštva

29. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Milan Ogrizović, Hasanaginica, adaptacija i režija Mustafa Nadarević, HNK u Zagrebu, 2006., 1/3

  • Milan Ogrizović (Senj, 12. veljače 1877. – Zagreb, 25. kolovoza 1923.), hrvatski književnikGodine 1774. Alberto Fortis je u prvom svesku svoje knjige Putovanje Dalmacijom (Viaggio in Dalmazia) objavio Hasanaginicu, preuzevši to remek-djelo usmene narodne književnosti iz splitskih, pod naslovom Žalostna pjesamca plemenite Asanaginice. Tada je započelo putovanje svijetom jedne od najljepših balada stvorenih na našem tlu. Fortisova knjiga prevođena je u cijeloj Europi, a Hasanaginicu su preveli najznačajniji književnici toga doba: od Goethea (1775.), Waltera Scotta (1778.), Carlsesa Nodiera (1813.), Prospera Meriméea (1830.) Puškina (1835.) do Adama Mickiewicza (1841.)

    Od prvoga objavljivanja 1774. Hasanaginica kruži Europom punih četrdeset godina kao narodna balada morlačkog jezika, postavši opće poznata i jedna od najprevođenijih pjesama usmene narodne književnosti (samo na njemačkom jeziku ima blizu pedeset prijevoda, i gotovo dvadeset na engleskom i francuskom jeziku). Čvrstoga, zbijenog jezika, u eliptičnim desetercima nesigurne rime, Hasanaginica je savršen primjer poezije tragičnog ozračja, poezije koja posjeduje višak informacija zamotan u eliptičnim rečenicama. Ona nam govori o sudbini Hasanagine žene koja od stida nije pohodila agu dok je liječio rane zadobivene u boju s kršćanima. Aga joj posla riječ:

    Ne čekaj me u bijelome dvoru
    Ni u dvoru ni u rodu mome...

    Hasanaginicu njezin brat Pintorović-beg odvede majci, te je za kratko vrijeme isprosi imotski kadija. Prolazeći pored Hasnagine kule, svatovi se zaustave da bi Hasanaginica pozdravila svoju djecu koja su ostala kod oca. Na to će Hasanaga:

    Hod'te amo, sirotice moje!
    kad se neće smilovati na vas
    majka vaša srca kamenoga.

    Hasanaginica na te riječi

    bijelim licem u zemlju udrila
    usput se je s dušom rastavila...

    Milan Ogrizović, <em>Hasanaginica</em>, adaptacija i režija Mustafa Nadarević, HNK u Zagrebu, 2006.

    Zavičaj Hasanaginice je Imotska krajina; dvori Hasanagini su u Vrdolu (današnji Zagvozd i Župa), selu na sjevernom obronku Biokova. Hasanagi su rane zadali kršćanski ratnici koje je u Dalmaciji organizirao general Foskolo za vrijeme Kandijskog rata (1645–1669).

    Osim Hasanage Arapovića, koji je za turskog vladanja imao nekoliko sela Imotske krajine, sve do pada Klisa (1648.) kada ga osvajaju kršćani protjeravši Turke, druga je povijesna ličnost imotski kadija koji je predstavljao sudsku vlast u tom kraju.

    Nakon što Mlečani osvajaju Imotski (početkom 18. stoljeća) sužava se turski teritorij, pa Turci bježe u susjednu Hercegovinu, a imotski kadiluk prelazi u Ljubuški, no vječni spomen na Imotski ostade u pjesmi Hasanaginica.

    Iako Hasanaginica  u brojnim varijantama i pseudovarijantama traje kao aktivni fenomen narodnog stvaralaštva (iz naroda u knjige, iz knjiga u narod i ponovno iz naroda u knjige), prilično je neobična činjenica da se u kazalištu moralo čekati na dramu Milana Ogrizovića (1877–1923) Hasanaginica, kojom je slavna narodna balada dostojno prevedena na kazališni jezik. Postigavši veliki uspjeh još na praizvedbi 1909. (u režiji Josipa Bacha), ta drama u stihovima kanonizirala je kazališna razmišljanja o tragičnoj sudbini Hasanaginice, te se u pedesetak godina 20. stoljeća igrao Ogrizovićev tekst.

    Milan Ogrizović, <em>Hasanaginica</em>, adaptacija i režija Mustafa Nadarević, HNK u Zagrebu, 2006.

    Milan Ogrizović bio je hrvatski književnik, dramatičar, kazališni kritičar i istaknuti kulturni djelatnik s početka 20. stoljeća. Rođen je u Senju, gradu snažne povijesne i kulturne tradicije, što je uvelike utjecalo na njegovo trajno zanimanje za hrvatsku povijest i nacionalni identitet. Školovao se u Zagrebu, gdje se rano uključio u književni i kazališni život te započeo intenzivan rad kao pisac i kritičar.

    Središnje mjesto u Ogrizovićevu stvaralaštvu zauzimaju dramska djela, ponajprije povijesne tragedije. U njima obrađuje ključne trenutke i ličnosti hrvatske prošlosti, povezujući povijesne teme s moralnim i egzistencijalnim pitanjima suvremenog čovjeka. Njegovi su likovi često rastrgani između osobne sudbine i općega dobra, a naglasak je stavljen na ideju žrtve, odgovornosti i nacionalne svijesti. Stil mu je obilježen patetičnim tonom, snažnom retorikom i naglašenom sceničnošću, što je njegova djela činilo osobito prikladnima za kazališne izvedbe.

    Osim književnog rada, Ogrizović je bio vrlo aktivan u kazališnom životu svoga vremena. Djelovao je kao kazališni kritičar i dramaturg te je svojim tekstovima i organizacijskim angažmanom pridonosio razvoju i modernizaciji hrvatskog kazališta. Njegove kritike pokazuju dobro poznavanje dramske književnosti i scenske prakse, kao i jasne estetske kriterije.

    Među najznačajnijim djelima Milana Ogrizovića, uz Hasanaginicu, ističu se i drame Smrt Smail-age Čengića, Banović Strahinja, Prokleta avlija te povijesna tragedija Carica Milica. Ta djela potvrđuju njegov trajni interes za povijesno-mitološke teme i njihovu reinterpretaciju u skladu s idejama svoga vremena.

    Iako je umro relativno mlad, Milan Ogrizović ostavio je zamjetan i trajan trag u hrvatskoj književnosti i kazalištu te se smatra važnim predstavnikom prijelaznog razdoblja između realizma i moderne.

    Pročitajte sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 11. prosinca 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam