Još jedan u nizu osrednjih (ne)uspjeha zagrebačke Drame?

28. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Tomislav Bakarić, Hasanaga, red. Marin Carić, HNK u Zagrebu, 1999., 4/4

  • Mirta Zečević, Iva Derniković, Zijad Gračić i Ivan Katić

    Dubravka Vrgoč u Vjesniku  piše: „Sabirući ratnikovu tragičnu priču u vizualno efektne slike (scenograf Zlatko Kauzlarić Atač) Marin Carić istodobno iscrtava okvir vanjskog svijeta i dramu samoće slavnog Hasanage. Ta se dva segmenta povezuju u cjelinu koja kroz osobna i povijesna suočenja govori o trošku, govorom razmaka, tišina i dvojakih odnosa.“ Opisuje geometrijski preciznu scenografiju, dok su odnosi jasno naznačeni. Za glumce smatra da su se nastojali osloboditi velikih gesti i patetičnih prizvuka i tako se prikloniti Carićevoj scenskoj jednostavnosti u iščitavanju unutarnjih drama Bakarićevih gubitnika. Dragan Despot je „dojmljivo predstavio osamljenost ratnika, prepuštenog unutarnjim glasovima. Pintorović bega je odlično predočio Mladen Vulić… Završava kako će ova predstava svojom aktualnošću i vizaulnom atraktivnošću zasigurno osvojiti publiku.“

    Nataša Govedić je u Novom listu prilično kritična. „Razlog zašto jedan dramatičar zadire u tekst drugog dramatičara mora biti više nego opravdan. Mogućnosti obrade nisu beskrajne; tekst se ili parodira ili nadopunjuje i produbljuje. Ako ga potkrada i još k tome smanjuje značenjsku slojevitost originala, kao što je slučaj s Bakarićevim odnosom prema Ogrizoviću, riječ je prvo o promašaju, a potom i o neuspješnom kićenju tuđim perjem.“ Nastavlja da joj nije jasno što Bakarićev tekst treba predstavljati – vjersku dramu koja se izvodi na tamnoj pozadini Atačeve scenografije, u kojoj se zločesti i militantni islam pretvara u ovčicu kršćanstva? Glavnu pak dosjetku sa Zlim bubnjarima naziva amaterskim i apsolutno dramaturgijski neizrađenim lupetanjem desetak mladića.

    O ulogama će reći: karizmatični Dragan Despot u ulozi Hasanage gestualno je ponovio ulogu iz Tramvaja zvanog žudnja: razmetljivo koračanje, unošenje u lice podređenima, stegnute pesnice, grč prijezira. Opet jedan muškarčina starog kova. Mladen Vulić je pokazao smirivanje geste i ranjivost. Na završetku zaključuje kako je Marin Carić „idealan redatelj hrvatskog režima: estetski nemaštovit, politički poslušan, zanatski dovoljno nekvalitetan da ne ugrozi bijedno nisku razinu općeg kazališnog truleža. Na takve smo predstave odavno oguglali – jedan fijasko više ili manje nimalo ne mijenja dugosilaznu bilancu zagrebačkog HNK.“

    Mirjana Zagorec, kostimografkinjaKostimografiju za predstavu izdradila je Mirjana Zagorec – kostimografkinja s dugogodišnjim i zapaženim djelovanjem u kazalištu. Rođena je 1965. godine u Zagrebu, gdje je diplomirala dizajn odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Kostimografijom se profesionalno bavi od 1987. godine, a tijekom karijere ostvarila je brojne suradnje s kazalištima diljem Hrvatske. U svojem radu pokazuje izražen osjećaj za stil, povijesni kontekst i karakterizaciju likova, pri čemu kostim shvaća kao ravnopravni dio scenskog izraza. Njezina kostimografska rješenja odlikuju se preciznošću u detalju, funkcionalnošću i jasnom usklađenošću s redateljskim i dramaturškim konceptom predstave. Podjednako se uspješno snalazi u klasičnom, suvremenom i lutkarskom repertoaru.

    Među njezina značajnija kostimografska ostvarenja ubrajaju se predstave Magic & Loss i Veliki meštar sviju hulja u Zagrebačkom kazalištu mladih, Duhi, Život je san i Raspra u HNK Rijeka, Ima zločina i zločina u HNK Osijek, lutkarska predstava Djevojčica sa žigicama u Dječjem kazalištu Osijek te Buba u uhu, Budala za večeru i Čaruga u Gradskom kazalištu Komedija.

    Za svoj je rad višestruko nagrađivana. Dobitnica je Marulove nagrade za kostimografiju predstave Adam i Eva – Hrvatska rapsodija 1997. godine, kao i Marulove nagrade za kostimografiju predstava Hasanaga u HNK Zagreb i Nemoćnik u pameti u GK Komedija 2000. godine. Mirjana Zagorec zauzima važno i prepoznatljivo mjesto u suvremenoj hrvatskoj kazališnoj kostimografiji.

    Igor Savin, skladateljGlazbu za predstavu skladao je Igor Savin (pravim imenom Igor Lazić) – hrvatski skladatelj i aranžer, osobito cijenjen po svom opsežnom radu na kazališnoj glazbi. Tijekom dugogodišnje karijere ostvario je iznimno bogat opus glazbe za dramske, plesne i glazbene predstave, surađujući s brojnim kazalištima i redateljima u Hrvatskoj i inozemstvu.

    Njegovu kazališnu glazbu obilježava stilska raznolikost, melodijska prepoznatljivost i snažan osjećaj za scensku situaciju. Savin glazbu gradi u tijesnoj vezi s dramaturgijom predstave, koristeći je kao aktivan element koji pojačava emociju, ritam i značenje scenskog zbivanja. Podjednako se uspješno kreće između suvremenog glazbenog izraza, popularnih žanrova i stiliziranih povijesnih formi.

    I dok je u prvoj sezoni predstava Hasanaga izazvala interes publike, u idućim sezonama je entuzijazam gledališta splasnuo, te je i ova predstava polako umirala, dok nije napokon zamrla, skinuta s repertoara kao još jedan osrednji (ne)uspjeh Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

    Pročitajte pethodni nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 10. prosinca 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

     
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam