Večera otuđenih u svijetu uspjeha i moći

Bitef teatar, Beograd, gostovanje u Satiričkom kazalištu Kerempuh: Maja Todorović, Privatna proslava, red. Vladimir Aleksić

• 

  Gostovanje Bitef teatra donijelo je na Kerempuhove daske zanimljivu predstavu Privatna proslava koja je dva puta izvedena istu večer i koja korespondira s današnjim vremenima brzine, površnosti i invertiranih vrijednosti, želje za uspjehom i moći. Tekst Maje Todorović, rođene Splićanke, Beograđanke životom, isprepleten je i s osobnim životopisima beogradskih glumica i glumaca, a i bez promjena i nadogradnje dramski tekst napisan vjerojatno na temelju njihovih životnih sudbina bio bi, čini se, vrlo intrigantan. Tri glumice i tri glumca angažirani su na ovome kazališnome projektu, jer Bitef teatar, po ugledu na moderna europska kazališta, nema stalno zaposlen umjetnički ansambl, a i predstava je postavljena europski i moderno.

  Na sredini je pozornice dug stol sa stolicama koje svojim pomicanjem (re)kreiraju stalno nove odnose i suodnose (scenografkinje: Dragana Milićević i Ivana Plavec), lijevo i desno su ostali dijelovi namještaja, ormari i ormarići na kojima je piće do kojega se stalno dolazi i pije nervozno i u velikim količinama, kako bi se naglasili psihološki rastrzani portreti unatoč njihovoj navodnoj pribranosti. Jedan po jedan glumci i glumice dolaze na pozornicu preispitujući zašto su zapravo pozvani na večeru na koju su ih nagovorili supružnici odvjetnici, njihovi prijatelji. Dok publika ulazi u kazalište, na sceni je glumac Vladimir Aleksić koji nervozno čeka goste na tajnoj i zagonetnoj večeri za koju ne zna što od nje može očekivati. Sluša glazbu, a atmosferska se glazba kao podloga emotivnih stanja čuje i cijelo vrijeme predstave (odabir muzike: Jelena Milašinović). Kako je sam, osim što je glumac, i redatelj, producent i voditelj, Vasić u plavome poslovnome odijelu (kostimograf glumaca: Boško Jakovljević) i s pomno odabranim naočalama, koje ga čine ozbiljnim moderatorom događaja, dominantno, unatoč apsurdnoj situaciji, kao nadredatelj kruži oko stola, pije različita pića slušajući glazbu i čekajući razvoj događaja kako bi mogao nešto poduzeti i kreirati.

  

  Na tajnu večeru zatim dolazi Nikola Rakočević, kazališni, ali prije svega filmski glumac koji je napravio vrlo dobru ulogu, i koji glumi ostavljenoga, rastavljenoga muža kojemu je kuhar u prestižnome restoranu prijatelj i koji nonšalantno, u maniri bogataških sinova, glumi čovjeka kojemu je sve svejedno i koji ne želi ništa mijenjati, depresivan je i gotovo nezainteresiran, sporo se kreće, nemarno je odjeven, stalno želi otići, odvesti se svojim motorom, uzima nekoliko puta kacigu i odlazi pa se besciljno vraća. Nepoznati ljudi, pripadnici različitih svjetova i karaktera, u početnoj se duodrami nadmudruju pokušavajući saznati ponešto o životu onoga drugoga, kao i materijalnoj situaciji, nervozno, gotovo mrzovoljno, ironizirajući drugoga i drukčijega.

  Na večeru dolazi još jedna rastavljena osoba, poslovna žena, arhitektica, u interpretaciji Milene Vasić. Vrlo dobro kreiranom ulogom Vasić izravno pokazuje otuđenost u današnjemu društvu, cijelo vrijeme komunicirajući online s klijentima, što stvara zanimljive odnose u komunikaciji. Potencira nerazumijevanje, jer komunikacija ne teče prema vidljivome sugovorniku nego prema nepoznatome, a uključuje se i stalno telefonsko biranje sugovornika, slanje projekata, mailova, aktiviraju se društvene mreže – sve vrlo prepoznatljivo, kao zrcalna slika publike koju glumci uključuju u nekoliko situacija, ali ne agresivno. Iz takve aktivnosti i dinamike na samu početku shvaćaju se mogući razlozi rastave, jer je osoba više koncentrirana na posao nego na muža, a novi posao pronalazi odmah, u prvome kontaktu s jednim od sudionika večere.

  

  Izvrsno kostimirana i elegantna, čak se u jednome trenutku zapita je li previše dobro odjevena, vrlo se dobro kreće na sceni i nosi kostim koji uključuje dvije varijante osobnosti: onu kad je u dugom sakou i onu kad ga izazovno skida (kostimografkinja glumica: Marija Tarlać), a nakon (ne)komunikacije s nepoznatim sudionikom večere ugleda svoga bivšega muža za kojega se dvaput udala i dva puta rastavila, čime se parodira i glumičina obiteljska situacija. Njezinim se dolaskom već stvara dramaturška i redateljska paradigma dolaženja bivših supružnika koje je rastavio zajednički prijatelj-odvjetnik i do kojega, ljuti, pokušavaju doći ali ne uspijevaju jer je otputovao ostavivši ih i odvodeći na večeru kako bi se pokušali pomiriti i izmiriti. Iako se javlja svojevrsni strah da će se na večeri pojaviti bivši partner/bivša partnerica svih zatečenih u ekskluzivnome restoranu, osjećaju se i želja i potreba gotovo svih, makar su duboko skrivene, za ljubavlju i (ponovnom) srećom.

  U restoran stiže i bivši nogometaš u vrlo dobroj interpretaciji Uroša Jakovljevića, a u tekst su interpolirane nogometne zanimljivosti, način govora, dosjetke, prepoznatljivosti, a glumac, zalizane kose i u ljubičastome odijelu i košulji, parodira bogataša ne baš visoke intelektualne razine koji je također rastavljen. Dolazi i glumica Tijana Marković, koja također glumi rastavljenu ženu, bogatašicu, s još nekim aluzijama na njezin privatni život, koja počinje koketirati s muškarcima na sceni, također izvrsno kostimirana (a i cipele su glumica vrlo pomno izabrane), čime se radnja još više zapleće, jer su na večeri i njezin bivši muž i ljubavnik i potencijalni ljubavnik. Marković je napravila vrlo dobru ulogu koja kulminira pretjeranim pijenjem i ispovjednim tonovima, kao i razotkrivanjem koje glumački ipak ne sklizne u vulgarizaciju.

  Pirandellovski se čeka šesta osoba, čini se da i neće doći, jer se predstava primiče kraju, savršeno postavljen stol sve se više destruira, rastače se smisao s njegovim razmicanjem i razbacivanjem, stol kao mjesto okupljanja i obiteljskih druženja postaje prizorište teških riječi, zamjerki, promašenih života, ali pojavljuje se još jedan dramaturški i redateljski vrhunac: dolazi Jelisaveta Orašanin, još atraktivnija od dviju atraktivnih glumica, također s određenim aluzijama na njezin privatni život, visoka i izazovno kostimirana, s nekoliko mogućih varijanto pokazivanja osobnosti, koja se po sceni kreće manekenski, a glumi nogometaševu ženu koju je riječima usmrtio. Miče se sve sa stola i ostaje duodrama zavođenja, seksualno vrlo napeta.

  

  Redateljski su u predstavi dobro riješeni odlasci i dolasci, ostavljanja i prepuštanja pozornice: lijevo je ulaz i izlaz, desno druge prostorije, glumci se pomiču sa scene ili ulaze na scenu kad se treba dogoditi neko drugo razrješenje, formirajući različite kontakte i geometrijska tijela suodnosa, tako da svi glumci imaju podjednake uloge i mogućnosti za pokazivanje umijeća, a neke redatelj u nekim situacijama ostavlja na rubovima pozornice kao motritelje. Ova je predstava, romantična komedija o ljudima koji su materijalno vrlo dobro situirani ali su nesretni, šarmantna i gledljiva, režirana je i glumljena s pravom mjerom, a završava (ipak) međusobnim spajanjem, čime se ljubavni krug (zasad) zatvara.

  © Vesna Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 12. prosinca 2025.

  Režija: Vladimir Aleksić
  Autorica teksta: Maja Todorović
  Scenografkinje: Dragana Milićević i Ivana Plavec
  Kostimografkinja glumica: Marija Tarlać
  Kostimograf glumaca: Boško Jakovljević
  Odabir glazbe: Jelena Milašinović
  Scenski pokret: Damjan Kecojević
  Asistentica redatelja: Dajana Josipović
  Producent: Vladimir Aleksić
  Koproducent: Aleš Pavlin
  Izvršna producentica: Olivera Kecojević
  Produkcija: Flying Ginger, Udruženje Novembar
  Koprodukcija: Bitef teatar, Belef festival

  Glume: Vladimir Aleksić, Uroš Jakovljević, Tijana Marković, Jelisaveta Orašanin, Nikola Rakočević, Milena Vasić

Piše: