Jedna od omiljenih predstava zagrebačke publike

24. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Ivo Vojnović, Maškarte ispod kuplja, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 2012., 3/3

  • U ovome tekstu Vojnović se ponovno dohvatio svoje najplodonosnije teme – dubrovačke smrti, na društvenom (Dubrovačke republike u Dubrovačkoj trilogiji) i na intimnom planu (ljubavna, moralna ili fizička smrt), uvijek u dosluhu s govorom mrtvih stvari koje Vojnovića potiču na dijalog. Neposredna inspiracija za pisanje ovog pokladnog teksta bio je balet Petruška Igora Stravinskog, kojeg je Vojnović gledao u Monte Carlu 1921. (u izvođenju slavne trupe Ruskog baleta Sergeja Djagiljeva), gdje se radnja odvija u doba poklada u Petrogradu te praćenje karnevala u Nici koji ga je oduševio, kao i njegovu teško bolesnu majku. Na njezin nagovor piše tekst isprva nazvan Carneval, kojeg kasnije preimenuje u Maškarate ispod kuplja. Rukopis šalje Ivi Andriću, čiji su dojmovi vrlo pozitivni te ih kasnije prosljeđuje i u Zagreb, Josipu Bachu na čitanje (prva dva čina). Bacha je ta priča podsjetila na djelo Svibanjski ples tada vrlo popularnog tirolskog dramatičara Karla Schonnehra. Vojnović uvjerava Bacha da mu je tu priču ispričala baka iz vremena dubrovačke vlastele.

    Iako je Vojnovićevu inspiraciju moguće potražiti u sličnim komadima toga doba, Luko Paljetak smatra da je temelj svega bio grad Dubrovnik. Osim toga, ovaj tekst ima važan prolog u kojem autor objašnjava dubrovačke običaje koji se odnose na služinčad (mlada djevojka koja od sedme do sedamnaeste godine besplatno služi u vlastelinskim kućama i zove se kozica, poslije se naziva spravljenica, te se mogla udati ili promijeniti službu). I ovdje je prisutna tema smrti, kao i u svim njegovim djelima. Za Vojnovića je Smrt u ovom tekstu sveprisutna i svevremena te predstavlja suočavanje pobunjenog čovjeka s dekadencijom i smrti hedonizma.

    Andrija Tunjić u Vijencu kazuje kako Kunčević u ovoj (trećoj) režiji Maškarata ispod kuplja i prvoj u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu „više ne ustrajava na nijansama Aničina umiranja, nego na njezinom otimanju života od smrti….“  Ples, snoviđenja, maštanja, samo su neki elementi kojima se dočarava taj samrtni hropac mlade, umiruće djevojke. Nadalje govori kako je riječ o smetlištu potrošenog vremena, čija smo mi obična vješalica za hedonistički oklop na kojem će „netko poslije nas odsvirati posljednji ton…“ Tunjić  je mišljenja da ta dramaturški dobro smišljena koncepcija nije dobro funkcionirala u predstavi. Naime, živi glumci su uspjeli oživjeti vojnovićevski svijet, no lutkari su se jednostavno „izgubili u prostoru velike pozornice, jer animacija lutaka nije uspjela dočarati sve nijanse koje je nudila atmosfera poklada…..“ Žali što ova predstava nije postala velika predstava, jer se neke ideje nisu podrobnije razradile.

    Bilo kako bilo, uza sve prilično različite kritike, recepcija ove predstave Ivice Kunčevića, kazališnog redatelja, dramaturga i dugogodišnjeg intendanta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, kojom se oprostio od svoga višedesetljetnog stalnog rada u toj središnjoj nacionalnoj kazališnoj instituciji, bila je u mnogočemu iznenađujuća. Naime, iako sama premijera nije bila popraćena ovacijama niti jednoglasnim oduševljenjem, tijekom izvođenja u idućim mjesecima Maškarate ispod kuplja postupno su zadobile snažnu naklonost publike i postale jednom od omiljenih predstava na repertoaru. Osobito je zapaženo bilo zanimanje zagrebačke publike za glumačke kreacije pretežno ženskog ansambla, koji je s izraženom suptilnošću i emocionalnom preciznošću oblikovao Vojnovićeve likove.

    Upravo se u toj tihoj, gotovo komornoj recepciji očitovala Kunčevićeva redateljska poetika, obilježena povjerenjem u dramski tekst, glumca i unutarnji ritam predstave. Umjesto spektakla i vanjskih efekata, redatelj se odlučio za reducirani scenski izraz, naglašavajući atmosferu, riječ i međuljudske odnose, čime je Vojnovićev tekst dobio suvremenu čitljivost bez nasilne aktualizacije. Predstava je tako postupno rasla u percepciji publike, potvrđujući da kazališni život ne završava premijerom, nego se gradi kroz kontinuitet izvedbi i ponovni susret gledatelja s istim djelom.

    U tom kontekstu Maškarate ispod kuplja predstavlja simboličan završetak Kunčevićeva dugogodišnjeg djelovanja na velikoj sceni HNK-a u Zagrebu. Tijekom svoje karijere Kunčević je sustavno oblikovao repertoar, inzistirao na dijalogu s dramskom tradicijom i dao znatan doprinos institucionalnoj stabilnosti kazališta. Ako su se kritičari i sporili oko pojedinih redateljskih rješenja ove predstave, svi – i publika i kritika – složili su se da je riječ o uistinu dostojnom i promišljenom oproštaju redatelja Ivice Kunčevića od velike scene, kojim je zaokružio jedno važno razdoblje hrvatskoga kazališnog života.

    Pročitajte prethodni nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 6. prosinca 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam