Komična potraga za egzistencijalnim odgovorima

Kazališna družina Susret, Osijek: Matej Sudarić, Izuzetno dramatična drama, red. Marijan Josipović

  • Komedija Izuzetno dramatična drama, prvi cjeloviti dramski tekst mladoga dramaturga Mateja Sudarića, predstavlja intrigantan primjer generacijskog rukopisa koji pod krinkom lakrdije otvara ozbiljna egzistencijalna pitanja. Iako se na površini bavi malim životnim dramama, predstava ubrzo otkriva duboku nelagodu povezanu s prolaznošću, značenjem i samim činom postojanja na sceni.

    Djelo je nastalo kao ispitni rad na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, pod mentorstvom Jasmina Novljakovića i sumentorstva Marijana Josipovića. Nakon praizvedbe 2021/2022., tekst je privukao pozornost mlađe publike — od festivala Artomania do rasprodanog HNK-a Osijek. Potencijal komada prepoznala je i Kazališna družina Susret, koja ga je u suradnji s autorskim timom dovela na profesionalnu scenu. Premijera u Kazalištu KNAP održana je 29. travnja 2024.

    U središtu radnje stoji četvero likova koji se kreću na granici stvarnosti i fikcije. Dvoje njih svjesno je da razrješenje sukoba znači i vlastiti nestanak, dok druga dvojica nastoje održati privid stabilnosti. Njihovi pokušaji popravljanja sve zamršenijih odnosa otvaraju pitanje svrhe samog performativnog postojanja: što znači riješiti sukob u svijetu koji postoji isključivo zbog njega?

    Redatelj Marijan Josipović gradi živu, ritmički preciznu scensku igru. Scenografija je u stalnom pokretu, a glumci je koriste kao produžetak vlastitih akcija. Prva polovica predstave strukturirana je i pregledna, dok se druga svjesno raspada u kaotične skokove, odražavajući gubitak kontrole nad vlastitim narativom.

    Svjetlo pritom postaje jedan od ključnih redateljevih alata: precizno vodi fokus i u ključnim trenucima služi za razbijanje četvrtog zida. Glazba podržava emocionalne lukove likova i pojačava dinamičnost izvedbe. Posebno se ističe funkcija kostima — svjesni likovi kroz stalne transformacije stvaraju kratkotrajne, gotovo groteskne verzije sebe kojima destabiliziraju nesvjesne. Time kostimografija postaje aktivni dramaturški element.

    Glumačka interakcija temelji se na stalnom pregovaranju granica sukoba. Likovi se zadirkuju, provociraju i izbjegavaju otvoreni konflikt, što stvara ritam nabijene, ali kontrolirane napetosti. Upravo iz takvih izbjegavanja istine rađa se najjači humor predstave.

    Najradikalniji redateljski potez jest uključivanje publike kao petog lika. Gledatelji postaju svojevrsna porota čija prisutnost ubrzava osvještavanje likova, ali ih istodobno stavlja u nelagodan položaj s obzirom na to da se moraju suzdržati od reakcija unatoč izravnim prozivkama i pogledima. Taj sloj ironije vrlo je učinkovit i dramaturški smislen.

    Predstava ostaje komična od početka do kraja, no kako odmiče humor dobiva slojevitiji, egzistencijalni naboj. Ispod komedije postupno se otvara promišljanje vremena, završetka i smisla postojanja. Prijelaz je uvjerljiv ponajprije zahvaljujući precizno građenoj dinamici ansambla. Sudarićev tekst pokazuje zrelost: humor i filozofija koegzistiraju, bez međusobnog gušenja.

    Završna poruka da svemu, pa i umjetnosti i odnosima neminovno dolazi kraj, izvedena je bez patetike. Publika iz kazališta izlazi rasterećena, ali svjesna gorčine koja ostaje iza svega što se predugo održava na životu. Predstava tako nenametljivo podsjeća na jedno od najtežih kazališnih pravila: treba znati kada sići s pozornice.

    ©Dora Matijević, KAZALIŠTE.hr, 17. studenog 2025.

    Režija: Marijan Josipović
    Dramaturgija: Matej Sudarić
    Glazba: Tihomir Ranogajec
    Kostimografija i Scenografija: Lorna Kalazić, Anamarija Šerbetar
    Dizajn rasvjete: Marijan Josipović
    Fotografije: Marko Capor
    Video: Omi Žganec, Marko Capor

    Izvođači: Hana Schonfeld, Nikola Radoš, Silvijo Švast, Toni Leaković
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam

kritike i eseji