Između straha i pokreta
Umjetnička organizacija T25 i Scena Ribnjak: Ivor Martinić, Guillermo Miranda, Drama o mladiću koji ne zna plivati, red. Ivor Martinić
-

Nova predstava Ivora Martinića i Guillerma Mirande, u produkciji umjetničke organizacije T25 i Scene Ribnjak, hrabro propituje granicu između tijela i straha, stvarnosti i metafore, vode i života. Inspirirana Mirandinom osobnom pričom, Drama o mladiću koji ne zna plivati izvedena je u spoju dramskog, dokumentarnog i plesnog izraza, koristeći verbalnu spekulaciju, tjelesnu sugestivnost i koreografiju. Martinić, poznat po preciznoj autorskoj kontroli i osjećaju za suvremene teme, i ovdje istražuje dodir osobnog i univerzalnog. Predstava je, ukratko, kazalište izvan komfor-zone – za gledatelje koji se ne boje zaroniti dublje.
Već u prvim trenucima publika se nalazi u stanju iščekivanja i blage dezorijentiranosti. Odnos dvojice mladića – njihov razgovor, napetost i tjeskoba – evocira više od doslovne priče o „neznanju plivanja“. Voda ovdje ne simbolizira samo strah, nego neprestano klizanje između sigurnosti i prepuštanja, kontrole i slobode.
Antun Antolović i Andrija Žunac tumače dvije strane iste unutarnje borbe. Kostimografija i koreografija dodatno ističu tu dvostrukost: identični kostimi i kontrastna dinamika između „želim“ i „bojim se“ stvaraju snažnu sugestivnu razmjenu. Spori ritam i fizički izraz naglašavaju svevremenski sukob želje i odgađanja.


Zahvaljujući minimalističkoj scenografiji, fokus je u potpunosti na glumcima, čiji pokreti i glasovi nose čitav emotivni luk predstave. Zvučni efekti i glazba pjevačice i glumice Maje Posavec pridonose dramaturškoj napetosti. Trenuci tišine – kad mladić zamišljeno promatra vodu – nose gotovo opipljivu težinu.
Kako bi pojačali katarzičan trenutak, izvođači napuštaju pozornicu i uključuju publiku: performans se nastavlja na prirodnom jesenskom platnu Ribnjakove šumice. Ta režijska odluka razbija četvrti zid i doslovno uvodi gledatelje „u vodu“. Martinićeva ideja da se kroz usporene pokrete plivanja prikaže unutarnji konflikt, a potom i osjećaj oslobođenja, uspješno povezuje riječ i pokret.
Predstava traži aktivnog gledatelja – onoga koji se ne oslanja na linearnu fabulu, nego osluškuje osjećaj, prostor i pokret. Mlađoj publici ona može biti vizualno i emocionalno iskustvo, dok će stariji gledatelji u njoj prepoznati egzistencijalna pitanja i tihu melankoliju koja prati čovjeka kroz život.

Drama o mladiću koji ne zna plivati nije „laka kazališna večer“, nego introspektivno, gotovo meditativno iskustvo koje traži prisutnost i strpljenje. Iako bi tekstu dobro došla veća dramaturška oštrina, a prijelazi između dijaloga i koreografije nisu uvijek savršeno balansirani, upravo se ta nesavršenost može shvatiti kao svjesna autorska odluka. Jer razgovori koje vodimo sami sa sobom rijetko su skladni – ali su uvijek nužni.
Predstava nas podsjeća da tek kad se suočimo s vlastitim granicama, učimo disati u nesigurnostima života – jer hrabrost nije odsustvo straha, nego povjerenje u korak prema nepoznatom.
© Dora Matijević, KAZALIŠTE.hr, 10. studenog 2025.
Autori: Ivor Martinić i Guillermo Miranda
Redatelj: Ivor Martinić
Dramaturg: Luka Bosanac
Koreografkinja: Ema Crnić
Autorica glazbe: Maja Posavec
Kostimograf: Matija Dijanović
Dizajner svjetla: Martin Šatović
Producent: Ivor Martinić
Produkcija: Umjetnička organizacija T25 i Scena Ribnjak
Autor fotografija: Matej JurčevićIzvođači: Antun Antolović, Andrija Žunac
kritike i eseji
- ● Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- ● Gradsko dramsko kazalište Gavella
- ● Zagrebačko kazalište mladih
- ● Zagrebačko gradsko kazalište Komedija
- ● Teatar &TD
- ● Satiričko kazalište Kerempuh
- ● druga kazališta i družine
- ● Teatar Exit
- ● Glumačka družina Histrion
- ● Teatar Gavran
- ● Kazalište Planet Art
- ● Kazalište Knap
- ● Teatar Rugantino
