Između straha i pokreta

Umjetnička organizacija T25 i Scena Ribnjak: Ivor Martinić, Guillermo Miranda, Drama o mladiću koji ne zna plivati, red. Ivor Martinić

  • Nova predstava Ivora Martinića i Guillerma Mirande, u produkciji umjetničke organizacije T25 i Scene Ribnjak, hrabro propituje granicu između tijela i straha, stvarnosti i metafore, vode i života. Inspirirana Mirandinom osobnom pričom, Drama o mladiću koji ne zna plivati izvedena je u spoju dramskog, dokumentarnog i plesnog izraza, koristeći verbalnu spekulaciju, tjelesnu sugestivnost i koreografiju. Martinić, poznat po preciznoj autorskoj kontroli i osjećaju za suvremene teme, i ovdje istražuje dodir osobnog i univerzalnog. Predstava je, ukratko, kazalište izvan komfor-zone – za gledatelje koji se ne boje zaroniti dublje.

    Već u prvim trenucima publika se nalazi u stanju iščekivanja i blage dezorijentiranosti. Odnos dvojice mladića – njihov razgovor, napetost i tjeskoba – evocira više od doslovne priče o „neznanju plivanja“. Voda ovdje ne simbolizira samo strah, nego neprestano klizanje između sigurnosti i prepuštanja, kontrole i slobode.

    Antun Antolović i Andrija Žunac tumače dvije strane iste unutarnje borbe. Kostimografija i koreografija dodatno ističu tu dvostrukost: identični kostimi i kontrastna dinamika između „želim“ i „bojim se“ stvaraju snažnu sugestivnu razmjenu. Spori ritam i fizički izraz naglašavaju svevremenski sukob želje i odgađanja.

    Zahvaljujući minimalističkoj scenografiji, fokus je u potpunosti na glumcima, čiji pokreti i glasovi nose čitav emotivni luk predstave. Zvučni efekti i glazba pjevačice i glumice Maje Posavec pridonose dramaturškoj napetosti. Trenuci tišine – kad mladić zamišljeno promatra vodu – nose gotovo opipljivu težinu.

    Kako bi pojačali katarzičan trenutak, izvođači napuštaju pozornicu i uključuju publiku: performans se nastavlja na prirodnom jesenskom platnu Ribnjakove šumice. Ta režijska odluka razbija četvrti zid i doslovno uvodi gledatelje „u vodu“. Martinićeva ideja da se kroz usporene pokrete plivanja prikaže unutarnji konflikt, a potom i osjećaj oslobođenja, uspješno povezuje riječ i pokret.

    Predstava traži aktivnog gledatelja – onoga koji se ne oslanja na linearnu fabulu, nego osluškuje osjećaj, prostor i pokret. Mlađoj publici ona može biti vizualno i emocionalno iskustvo, dok će stariji gledatelji u njoj prepoznati egzistencijalna pitanja i tihu melankoliju koja prati čovjeka kroz život.

    Drama o mladiću koji ne zna plivati nije „laka kazališna večer“, nego introspektivno, gotovo meditativno iskustvo koje traži prisutnost i strpljenje. Iako bi tekstu dobro došla veća dramaturška oštrina, a prijelazi između dijaloga i koreografije nisu uvijek savršeno balansirani, upravo se ta nesavršenost može shvatiti kao svjesna autorska odluka. Jer razgovori koje vodimo sami sa sobom rijetko su skladni – ali su uvijek nužni.

    Predstava nas podsjeća da tek kad se suočimo s vlastitim granicama, učimo disati u nesigurnostima života – jer hrabrost nije odsustvo straha, nego povjerenje u korak prema nepoznatom.

    © Dora Matijević, KAZALIŠTE.hr, 10. studenog 2025.

    Autori: Ivor Martinić i Guillermo Miranda
    Redatelj: Ivor Martinić
    Dramaturg: Luka Bosanac
    Koreografkinja: Ema Crnić
    Autorica glazbe: Maja Posavec
    Kostimograf: Matija Dijanović
    Dizajner svjetla: Martin Šatović
    Producent: Ivor Martinić
    Produkcija: Umjetnička organizacija T25 i Scena Ribnjak
    Autor fotografija: Matej Jurčević

    Izvođači: Antun Antolović, Andrija Žunac

kritike i eseji