Sjajna sinergija redatelja i ansambla

11. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Marin Držić, Dundo Maroje, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 1981., 2/2

  • Marin Držić, <em>Dundo Maroje</em>, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 1981.

    Kunčević je oko sebe okupio vrsne suradnike. Jedan od njih bio je i dr. Frano Čale kao jezični savjetnik koji je u suradnji s redateljem i u predanom radu s glumcima postigao veliku jezičnu raznolikost: od izvornog dubrovačkog, crnogorskog do iskvarenog talijanskog i smiješnog njemačkog, nijansirajući svaki pojedini lik. Drugi je bio koreograf Miljenko Vikić koji je pokrenuo glumce, pa tako oni stalno vibriraju na sceni, izmjenjujući ritmove i tempo, ponekad u skladu s pojedinom scenom, ponekad u kontrapunktnom odnosu prema scenskim događanjima. Uz njih je svoj velik udio dala i kostimografkinja Diana Kosec Bourek čiji su nježno stilizirani kostimi povezivali vrijeme Držića s onim sadašnjim, poigravajući se elementima renesansnih kostima kao i maske Zlaka Boureka, velikoga kazališnog majstora.

    Naravno, najvažnija je bila redateljska koncepcija i rad s glumcima kojima je dana sloboda u osvajanju prostora kao i u razvoju glumačke razigranosti, uz čvrste točke drugačijeg shvaćanja Držićeva djela. Polazeći od jednostavne premise o ljudima nahvao i nazbilj, lomeći svijet između onih koji su proračunati i onih drugih koji pokušavaju preživjeti usprkos svemu (a još se i zabavljati putem), Kunčević je otkrio neke tamnije note samoga komada odmaknuvši se od dotad uobičajenih postavki Dunda Maroja koje su se još od Fotezova otkrića te komedije i njegove obrade, udomaćile na našim pozornicama bez obzira na to radilo se o ambijentalnom teatru u Dubrovniku ili o scenskim postavkama u klasičnoj kazališnoj kutiji.

    Marin Držić, <em>Dundo Maroje</em>, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 1981.Naime, sve te izvedbe inzistirale su na punokrvnoj renesansnoj veseloj i britkoj komediji, u kojoj su dominirali vješti glumci uz poneki mračniji ton. Kunčević je Držićev tekst pročitao tako što je glumcima predložio rješenja koja su nudila veći raspon između komičnog i tragičnog, dodavši novu dimenziju jednom od najizvođenijih domaćih dramskih tekstova. I glumci su mu odgovorili na najbolji mogući način, stvorivši sjajne uloge zapamćene od generacija publike i kritike.

    Nad svima njima nadvio se Pomet koji je za Mustafu Nadarevića bio prijelomna uloga u njegovoj karijeri, dajući joj velikih zamah.

    O njemu, između ostalih, piše i Dalibor Foretić: „Djetinje ćudi, širokog srca, otvorenih očiju, Nadarevićev Pomet tek počinje da uči. Muca, sriče, ponavlja u sebi surove lekcije života. Biti kralj njemu ne znači da on to jest, već neki daleki, nedostižni ideal. Možda i do kraja života samo san. Njegov puni trbuh jedina mu je stvarnost i jedina istina. Pomet ga ne puni iz naslade, nego je to za njega egzistencijalno pitanje. Treba osluhnuti tugu, tjeskobu i nemir koje je Nadarević izvukao iz Pometova monologa o trpezi! A opet, u toj čitavoj suludoj utrci Pomet je i nespretni trapavko i virtuoz života, i duboko ljudski motiviran u svakom trenutku. On osjeća da u ovom svijetu treba maska…. Ne shvaća ga ozbiljno i poigravat će se s njim. Sublimat takvg zaigranog Pometa doživjeli smo u prizorima s Petrunjelom Mire Furlan koja je u ovoj predstavi zaista ženski Pomet…Njih dvoje su otjelotvorenje pravog nepatvorenog Držićeva duha, djeca koju je Držić pustio u život da pronesu najbolji dio njega.“

    Uslijedila su brojna gostovanja u zemlji i inozemstvu. Jedno od vrlo uspješnih  bilo je ono u Trstu 1982. gdje su tamošnje novine pisale opširne prikaze velikog uspjeha pred više od tisuću gledatelja u kazalištu Politeama Rosseti. Bez obzira gdje je predstava izvođena svuda je primljena sjajno, a publika je mogla uživati u glumačkim bravurama cijelog ansambla. Tako nije čudno kada Jozo Puljizević 1985.godine piše o Čudu od Dunda naglašavajući kako je ta predstava „… jedna od rijetkih koja je i u toj ukletoj premijernoj noći bila otkriće, sjajna i savršeno funkcionirala i koja danas četiri godine poslije traje, obnavlja se njena izvorna snaga…Treba ostati zapisano: poslije četiri godine kontinuiranog života na sceni ovaj Kunčevićev Dundo Maroje dostiže gotovo fantazijsku savršenost, pojedinačnu i kolektivnu bravuroznost glumačkog majstorstva, trajući u vremenu, koje je veliki sudac kazališta.“

    Marin Držić, <em>Dundo Maroje</em>, red. Ivica Kunčević, HNK u Zagrebu, 1981.

    Zato treba navesti sve sudionike predstave:

    Redatelj Ivica Kunčević; jezični savjetnik dr. Frano Čale; scenograf Zvonko Šuler; kostimografkinja Diana Kosec Bourek; glazba Neven Frangeš; koreograf Miljenko Vikić; maske Zlatko Bourek; asistent redatelja Vjencesalv Kapural; izrada maski Svan Vujičić.

    Uloge: Dundo Maroje – Zlatko Crnković; Maro – Tomislav Stojković; Bokčilo – Kruno Valentić; Popiva – Zvonimir Zoričić; Pera – Maja Freundlich; Dživo – Miro Šegrt; Baba Perina – Mira Župan; Laura – Neva Rošić; Petrunjela – Mira Furlan (u nekoliko izvedbi ju je zamijenila Koraljka Hrs); Ugo Tudešak – Danko Ljuština; Pomet – Mustafa Nadarević; Tripče – Miodrag Krivokapić; Pjero – Amir Bukvić; Niko – Tomislav Rališ; Vlaho – Miljenko Brlečić; Pavo Novobrđanin – Jurica Dijaković; Grubiša – Dušan Gojić; Gulisav Hrvat – Mirko Švec; Sadi – Špiro Guberina; Kamilo – Vjenceslav Kapural; Kapetan – Franjo Fruk; Prvi oštijer – Branko Bonacci/Ivan Katić; drugi oštijer – Franjo Štefulj; Rimske kurtizane, Laurina pratnja, posluga, stražari – Lana Golob, Zdenka Marunčić, Nikola Lovreković, John Mugambi Muthamia, Neško Nešev, Zoran Ostojčić, Siniša Vidanec, Vasilije Jeremić, Ivan Sambolec. Inspicijentica je bila Jelena Broz, a šaptačica Eugenija Bošnjak.

    Svi su oni zajedno doprinijeli predstavi koja je promijenila neka uvriježena shvaćanja o stvaralaštvu Marina Držića, stavljajući fokus na općeljudska pitanja te samim tim postala ne samo otisak renesansnog Držića, nego i otisak sadašnjeg vremena.  

    Pročitajte prethodni nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 21. listopada 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam