Teuta kao kraljica i privilegirani položaj žene u ilirskim plemenima

8. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Dimitrija Demeter, Teuta, red. Kosta Spaić, HNK u Zagrebu, 1991., 2/3

  • Dimitrija Demeter, <em>Teuta</em>, red. Kosta Spaić, HNK u Zagrebu, 1991.

    O samim Ilirima na Jadranu najstariji podaci datiraju od VII stoljeća pr. n. e. (prema grčkom pjesniku Alkmanu); bez preciznosti o geografskoj rasprostranjenosti ilirskih plemena. Dolaskom Rimljana na Balkanski poluotok informacije od Ilirima su pouzdanije. Rimski povjesničar Apijan u djelu Rimska povijest  piše o Ilirima: Grci zovu Ilirima one narode koji obitavaju iznad Makedonije i Trakije, od granica Haonaca i Tespročana do rijeke Istrosa (Dunava). Ovo je duljina Ilirije, a širina joj je od makedonskih i tračkih brda sve do Peona (Panona), do Jadranskog mora i do početka Alpa. Ilirska kraljevina počinje potkraj V. st.pr.n.e. kraljem Sirrhasom i traje u neprekinutom vremenskom razdoblju sve do II st. pr. n. e. tj. Do gubitka samostalnosti, kada su Rimljani u ropstvo odveli posljednjeg ilirskog kralja Gencija. Ilirska plemenu su se raspršila po balkanskom poluotoku, pomiješala se s Rimljanima, Grcima, Keltima, da bi se u VII. stoljeću n.e. susrela s novim barbarima Slavenima. Današnji Albanci su zapravo potomci drevnih Ilira (a ne Hrvati, kao što se vjerovalo u doba ilirskog pokreta). Još u rimskim izvorima, kod Ptolomeja nalazimo zabilježeno ime plemena Alnaboi i glavnog grada toga plemena Albanopolisa.

    Dimitrija Demeter, <em>Teuta</em>, red. Kosta Spaić, HNK u Zagrebu, 1991.O životu i običajnima Ilira postoje brojni podaci. Prema grčkom piscu Herodijanu Iliri su bili vrlo jaki, visoki i u pogibelji spremni umrijeti, ali su bili troma duha. Japodi su imali običaj tetoviranja svoga tijela. Antički pisci jednoglasno tvrde kako su Iliri bili jako prljavi. Poznavali su niz ljekovitih trava. Ilirske žene su lako rađale. Prosječno trajanje života je kod muškaraca bili oko 39 godina, a žena oko 36. U Panoniji se živjelo duže, a Iliri su u Saloni znali doživjeti i 100 godina. Povjesničar Strabon piše da je istočna obala Jadrana bogata vinima i maslinicima. Svi antički pisci tvrde da su Iliri bili velike pijanice. Iliri su gradili tvrde nastambe od masivnih kamenih blokova (tehnikom suhozida) koje su nazivali gradine, a pratile su konfiguraciju terena. Od ukrasa su najznačajnije bile fibule (kopče) izrađene od bronce, jantara ili s komadićima stakla, nosili su se i dijademi i narukvice. Iliri su proizvodili keramiku, služili su se sjekirama, noževima, ostima, kopljima, strelicama, pekama za kruh, žrvnjem i drugim predmetima. Od najstarijih vremena Iliri su se intenzivno bavili rudarenjem (bronca, željezo). U IV st. pr.n.e. počinju kovati novac u južnoj Iliriji. Trgovina je imala golemu ulogu. Najstarije trgovačke veze datiraju još iz neoneolitika. Trgovali su s Grcima, Keltima, Rimljanima, Makedoncima i drugim narodima kopnenim i morskim putevima.

    Živjeli su u plemenima. Iako se u nekim Ilirskim plemenima nije radilo o klasičnom matrijarhatu, žena je imala privilegirani položaj, pa je tako i jedna žena – Teuta – mogla biti i kraljica. Bili su hrabri vojnici, s razrađenim koncepcijama taktičkog ratovanja. Neki su bili i na visokim položajima u Rimskom carstvu. Najslavniji car ilirskog porijekla je bio Dioklecijan. Vjerovali su u nadnaravne sile i bogove prirode. Nisu nađeni arheološki nalazi ilirskog pisma, pa se pretpostavlja da su se Iliri vjerojatno služili tuđim pismom za pisanje na materinjem jeziku.

    Dimitrija Demeter, <em>Teuta</em>, red. Kosta Spaić, HNK u Zagrebu, 1991.

    Iako je većina tih činjenica o Ilirima bila poznata i u Demetrovo doba, Demeter piše romantičarski tekst o životu i stradanju jedine ilirske kraljice Teute, lamentirajući o vječnom sukobu između Davida i Golijata uz vječne prijepore o ljubavi i dužnosti.

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 5. listopada 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija