Trnovit put do praizvedbe i devet slabih inscenacija

7. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Dimitrija Demeter, Teuta, red. Kosta Spaić, HNK u Zagrebu, 1991., 1/3

  • Dimitrije Demetar (Zagreb, 21. srpnja 1811. - Zagreb, 24. lipnja 1872.)Demetrova  Teuta stihovana (deseterci) tragedija o ilirskoj kraljici koja se suprotstavila Rimljanima postavljena je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u svibnju 1991. godine u režiji i adaptaciji Koste Spaića, bivšeg intendanta HNK, koji je veliki majstor kazališne scene ostavivši iza sebe neke antologijske predstave poput Marinkovićeva Kiklopa, Krležina Vučjaka, Romana o Londonu Crnjanskog i mnogih drugih.

    Svoje redateljsko viđenje ilirske kraljice Spaić je predstavio u stiliziranom dekoru Rudija Labaša, kostimima Diane Kosec Bourek, uz glazbu Igora Kuljerića. Predstava započinje korom koji evocira političku situaciju u doba kada je Teuta preuzela ilirsko kraljevstvo i borila se protiv Rimljana s promjenjivim uspjehom.

    Sam tekst je imao dosta trnovit put do praizvedbe. Zanesen ilirskim pokretom Dimitrija Demeter 1844. piše petočinsku šekspirijansku tragediju o kraljici Teuti iz trećeg stoljeća prije nove ere. Demeter je likovima i fabulom i sugestivnim poetskim jezikom ispričao da je na balkanskom prostoru i na istočnoj obali Jadrana postojala jaka ilirska država koja se nosila s Rimskim carstvom. Na njenom čelu je stajala kraljica Teuta, žena othranjena mlijekom vučice i odgojena na junačkom očevu štitu kako kaže legenda. Praizvedena je 1864. godine, devet je puta postavljena na scenu s vrlo slabim uspjehom. Posljednji puta u režiji Tita Strozzija 1932. godine.

    7. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Dimitrija Demeter, <em>Teuta</em>, red. Kosta Spaić, HNK u Zagrebu, 1991.

    Priznajući ovom tekstu važnost u utemeljenju hrvatskog kazališta, kritičari su se natjecali tko će efektnije kamenovati Teutu. A kazalište je nikad nije bilo sposobno obraniti. Trajaše predstava do jedne ure po ponoći-svjedoči dobronamjerni Anonim o praizvedbi 1864. u Našem listu oprezno prigovarajući izvrsnom pjesmotvoru da je po našem ukusu predugačak. Sve do 1932. kada je Tito Strozzi pokušao izvući Teutu iz zaborava, ukupno je predstava u dvije postave igrana 24 puta, dok ukupni broj izvedbi ne premašuje 30.

    Povijesni izvori navode da na molbu makedonskog kralja Demetrija II. ilirski kralj Agron odlazi u rat protiv Etolaca. Agron umire nakon pobjede (od silnog jela i pića). Na prijestolje stupa malodobni Pinnes, sin Agronov i njegove prve žene Triteute, ali regentkinja je bila Teuta, druga Agronova žena. Godine 230. prije nove ere Teuta vodi rat protiv Grka, pobjeđuje, poslije potuče i Dardance, tako da je proširila državu od Neretve prema sjeveru sve do Ambarkijevskog zaljeva na jugu (u tom času ilirska država je bila jedna od najrasprostranjenijih na Sredozemlju). Teuta nastavlja osvajačke pohode i napada srednjodalmatinske otoke (Vis) čiji se grčki žitelji obraćaju za pomoć Rimu.

    7. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Dimitrija Demeter, <em>Teuta</em>, red. Kosta Spaić, HNK u Zagrebu, 1991.Rim šalje poslanstvo, braću Gaja i Lucija Korunkijana čija misija propada, dok je jedan izaslanik ubijen (ne zna se da li mimo ili po Teutinu naređenju). Teuta napada Drač i Krokyru i u njoj ostavlja Dimitra Hvaranina, dotadašnjeg zapovjednika na Hvaru. U proljeće 229. godine prije nove ere rimska flota od 200 brodova, 20 000 vojnika i 2000 konjanika kreće prema Korkyri. Hvaranin predaje Rimljanima grad bez borbe, a sam stupa u njihovu službu. Rimska vojska redom osvaja Apolloniju, Vis, Hvar, a Teuta se povlači u Rhizon (današnji Risan u Boki kotorskoj), zatraživši mir. Nakon potpisivanja ugovora Teuta mora abdicirati u korist Pinnesa, dok je njezino kraljevstvo  dijelom stavljeno pod kontrolu Rima.

    Dimtitar Hvaranin, uz pomoć rimskih gospodara postaje vladarem u rodnom Hvaru. Oženio se Pinnesovom majkom Triteutom i postao najutjecajnijom ličnošću u ilirskoj državi. Godine 219. pr. n.e. odigrao se drugi rimsko-ilirski rat. Tada je Dimitar Hvaranin sklopio savez s makedonskim vladarima. Iste godine stiže rimska vojska u ilirske krajeve. Dimitar se povlači u Dimal – grad (današnje mjesto Krötine kod Berata u Albaniji), no kada ga Rimljani osvoje, bježi na Hvar, ali ga i tamo stigne rimska vojska. Napokon se spasio bijegom u Makedoniju, gdje ga je prijateljski primio Filip IV. Rimljani su dugo ratovali protiv Ilira, sve do 167. godine pr. n. e. kada je porazom kralja Gencija jedinstvena ilirska država razbijena na male državice. Ilirska plemena nisu mirovala i bune su se redale sve do 9. godine n. e. kada je u potpunosti ugušen ustanak Batona, i kada su sve ilirske zemlje potpale pod vlast Rima.

    Pročitajte sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 4. listopada 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam