Barokna raskoš u doba ratne oskudice

5. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Ivan Gundulić, Osman, red. Georgij Paro, HNK u Zagrebu, 1992., 1/3

• Gundulićev barokni spjev Osman u dramatizaciji i režiji Georgija Para (tadašnjeg intendanta HNK u Zagrebu) monumentalni je mega kazališni spektakl u kojem sudjeluju glumci, pjevači i plesači- gotovo kompletna sva tri umjetnička ansambla najveće nacionalne kazališne kuće u Hrvatskoj.

  Praizvedba je održana 6. listopada 1992. u doba domovinskog rata, uzbuna i borbi diljem Hrvatske i već je prije premijere izazvala brojne prijepore i kritike prvenstveno zbog inkorporirane megalomanije koja je bila prisutna ne samo na sceni, nego i u enormnim količinama novca koji su potrošeni na taj spektakl rađen u doba najveće financijske oskudice i ratne privrede kada su plaće velike većine kazališnih djelatnika bile između 100 i 150 njemačkih maraka. S jedne strane se upravi HNK prigovaralo na trošenju novca za jednu predstavu, a s druge i na određeni manjak morala i sućuti prema onima koji su jedva preživljavali iz dana u dan, u zemlji čiji je dio bio okupiran. Na sve te kritike redatelj i dramatizator Georgij Paro uporno je odgovarao riječima kako se radi o velikom, zahtjevnom i umjetnički opravdanom projektu koji je objedinio glumu, glazbu, operu i ples dočaravajući velebnu raskoš i bogatstvo baroknog djela Ivana Gundulića jednog od najboljih predstavnika baroka u tadašnjoj Hrvatskoj.

  Angažiranje uglednog i svjetski poznatog slikara Mersada Berbera kao scenografa samo je pojačavalo sumnje u otvorenu megalomaniju koja je bila glavna značajka Osmana na pozornici. Sama dramatizacija nije se puno odmakla od originala u stihovima, slijedeći pripovjednu nit o borbi poljskog kneza s nadirućim Turcima, borbi koja utjelovljuje sraz kršćanstva i islama, pokušavajući takvom velikom metaforom označiti i vječni duh kršćanstva koji će nadvladati druge vjere i donijeti mir prostoru Europe. Brojne glumačke i pjevačke epizode, uz prave male umetnute balete, pojačavale su sporedne niti radnje stavljajući naglasak na raskošne slike suprotstavljenih tabora dvaju vojski. Uvođenje pripovjedača u tumačenju sjajnog Tonka Lonze je bilo mjerilo predstave i redateljske zamisli, a u briljantnom interpretacijom stihova Lonza je obogatio svaku izvedbu.

  

  Praizvedbi su prisustvovali svi ugledni političari i predstavnici javnog života, na čelu s predsjednikom RH Franjom Tuđmanom, ministrima u tadašnjoj vladi RH kao i predstavnicima dijaspore koji su financijski pomogli stvaranju te  predstave.

  Ono što ih je dočekalo nakon dizanja zastora je bila raskošna scenografija Mersada Berbera koji je oslikao velike panoe i kazališne ulice uz brojne sadrene konje u prirodnoj veličini na kojima su jahali glumci i glumice uz većinom prazan prostor pozornice bez namještaja te uz koloristički bogatu kostimografiju Marije Žarak, glazbu Igora Kuljerića i koreografiju Milka Šparembleka.

  Tim golemim ansamblom predstavio se Gundulićev spjev na  pozornici donoseći pregršt masovnih scena u kontrapunktu s intimnim dijalozima glavnih protagonista. No, u toj gotovo četverostanoj predstavi odmah se postavilo pitanje opravdanosti takvog velikog troška i napora svih ansambala u stvaranju scenskog spektakla koji se tek u pojedinim trenucima odmaknuo o monumentalnosti, bez nekog većeg emocionalnog prodora koji, bi zarobio publiku. Samim time Osman je u takvoj interpretaciji ostao nekako nedorečen i izgubljen u lijepim slikama koje nisu doprle do gledališta.

  

  Već je na samoj premijeri bilo raspravljano o svim mogućim posljedicama takvog financijskog i organizacionog napora HNK-a u Zagrebu koji je do krajnjih granica napeo sve svoje snage kako bi dostojno prikazao najveći ep hrvatskog baroka.

  Pročitajte sljedeći nastavak...

  ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 1. listopada 2025.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

OSVRTI

• KNJIGE

  Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica.

• ČASOPISI

  Dvobroj Kazališta 97/98 donosi raznovrsnost i širinu umjetničkoga obuhvata i individualnih motrenja aktualnih kazališnih zbivanja.

• mjuzikl

  Mjuzikl Priča sa Zapadne strane donio je draž glazbenog kazališta u riječki HNK. Devin Juraj i Franka Batelić briljirali su kao kultni nositelji mjuzikla.

• ESEJI

  Prirodnost igre koja uvlači publiku, glumci koji vjeruju u ono što igraju te istaknuta duhovna dimenzija, odlike su baštinskih tekstova i njihovih inscenacija.