Dubravka na prijelazi tisućljeća – spoj baštine i suvremene vizije

3. Baštinski dramski tekstovi na scenama zagrebačkih kazališta: Ivan Gundulić, Dubravka, red. Petar Selem, HNK u Zagrebu, 1999., 1/2

  • Ivan Gundulić, <em>Dubravka</em>, red. Petar Selem, HNK u Zagrebu, 1999.

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu obilježilo je prijelaz u novo tisućljeće svečanim predstavljanjem kopije zastora Vlahe Bukovca Hrvatski preporod, odnosno Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti i premijere Gundulićeve pastirske igre Dubravka u režiji Petra Selema, uz glazbenu obradu Gotovčeva djela koju je sačinio Zoran Juranić. Premijera je odigrana 30. prosinca 1999. godine, a započela je prezentacijom kopije najslavnijeg svečanog zastora HNK u Zagrebu čiji su autori bili Eugen Kokota i Ivica Šiško. Originalni zastor prebačen je iz HNK kako bi bio restauriran te je pohranjen u čuvaonici zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti.

    Veliki hrvatski slikar Vlaho Bukovac 1896. naslikao je ovaj kazališni zastor za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, a prikazuje Ivana Gundulića na prijestolju i skupinu hrvatskih reformatora na čelu s Ljudevitom Gajem koji mu se približava, simbolički prikazujući ideju o kulturnom i nacionalnom kontinuitetu hrvatskog naroda. Vile koje se nalaze iznad Gundulića predstavljaju alegoriju koja nadahnjuje umjetničku baštinu, dok gradovi u pozadini također simboliziraju centre hrvatske kulture i prosvjetiteljstva. Uz njih su, u desnom kutu najznačajniji glumci toga vremena poput Adama Mandrovića, Marije Ružičke Strozzi i Josipa Freudenreicha. Zastor Vlahe Bukovca je djelo koje sažima ključne elemente hrvatskog narodnog preporoda povezujući prošlost s budućnošću hrvatske kulture. Upravo na tim elementima temeljila se ova redateljska vizija Gundulićeva djela Dubravka, koja je nastojala prikazati drevnu pastirsku igru u suvremenom ruhu.

    Ivan Gundulić, <em>Dubravka</em>, red. Petar Selem, HNK u Zagrebu, 1999.Dramaturginja Mira Muhoberac naglasila je da se radi o djelu koje spaja himničko, arkadijsko i komično, djelu koje u sebi krije nemir, pa je njegovo postavljanje na scenu važno i za današnje vrijeme. U predstavi se koristi glazba Jakova Gotovca koju je Zoran Juranić kao dirigent prilagodio konkretnom scenskom događanju. On sam je izrazio zadovoljstvo što će ansambl Opere HNK još jednom iskazati himničnost i melodioznost Gotovčeve glazbe. Autor bogate scenografije bio je gost iz Italije Raffaele del Salvio, dok je kostimografkinja bila Danica Dedijer, a koreograf Mark Boldin. U naslovnoj ulozi nastupila je Barbara Vicković, a velikog hrvatskog pjesnika Gundulića tumačio je Božidar Alić.

    Premijera se nestrpljivo iščekivala, tim više što je prošlo nekoliko desetljeća od jedne od najpoznatijih izvedbi Dubravke u režiji Tita Strozzija uz glazbu Jakova Gotovca koja se prikazivala u Dubrovniku, na otvorenom, ispred Kneževa dvora tijekom kongresa PEN-a (svjetskog udruženja pisaca) 1933. godine. Prvo scensko izvođenje Dubravke bilo je u Dubrovniku na dan Svetog Vlaha 1628. godine, drugo se odigralo 1888. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu tijekom obilježavanja tristote godišnjice Gundulićeva rođenja, uz glazbu Ivana pl. Zajca i u režiji Adama Mandrovića. Iduća predstava Dubravke bila je u režiji Dr. Branka Gavelle te glazbu Antuna Dobronića 1923. Tada je napokon riješeno pitanje pravilnog historijskog akcentuiranja teksta.

    Na Gavellin prijedlog tadašnji intendant Julije Benešić je kod najkompetentnijeg filologa dr. Milana Rešetara naručio akcentuaciju teksta koju je Rešetar proveo s najvećom akribijom od sloga do sloga i koja je ostala normativna. Ta je predstava bila izvedena 13 puta. Nakon nje nastaje najpoznatija verzija Dubravke: Ivan Gundulić – Jakov Gotovac – Tito Strozzi – Ljubo Babić.

    Jakov Gotovac u svojim uspomenama o nastanku glazbe za Dubravku kazuje: „U januaru 1928. obilježavalo se 300 godina od prve izvedbe Dubravke i za tu prigodu je uprava Hrvatskog narodnog kazališta željela obnoviti režijski i muzičko-scenski tu pastirsku igru. Ondašnji direktor Drame Josip Bach zatražio je da pokušam napisati novu muziku za tu prigodu. Na to ga je potakla uspjela izvedba narodnog obreda Koleda. On je nakon koncerta pristupio k meni s riječima: „Vi—samo vi morate napisati novu muziku za Gundulićevu Dubravku“, a i prisutni naš kompozitor i pedagog, pokojni Blagoje Bersa, me je grlio jednom rukom…. Kao pristaša i pobornik nacionalnoga muzičkog realizma ja sam spontano odlučio da komponiram muziku za Gundulićevo djelo kao narodnu pastirsku igru obogaćenu muzikom, plesovima, zborovima i melodramom uz adekvatnu scenografsku postavku prof. Ljube Babića i režijsku koncepciju Tita Strozzija. Za izradu partiture upotrijebio sam muzički aparat koji se sastojao od ženskih, muških i mješovitih zborova, te potpunog opernog orkestra srednjeg sastava. Kod komponiranja počeo sam od završne Himne slobodi (koja je postala zaštitnim znakom Dubrovačkih ljetnih igara; njezinim izvođenjem započinje ljetni festival koji se odigrava na otvorenim prostorima grada Dubrovnika, op. a.). Ona sačinjava temeljnu misao vodilju Gundulićeva djela…. Prva izvedba moje muzike za Dubravku bila je 26. aprila 1928. na sceni Hrvatskog narodnog kazališta…“.

    Ivan Gundulić, <em>Dubravka</em>, red. Tito Strozzi, HNK u Zagrebu, 1928.

    Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

    ©Snja Ivić, KAZALIŠTE.hr, 15. rujna 2025.

    Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam