Ministarstvo kulture: Što donose Zlatar, Šipuš i Stojsavljević

  • Nova ministrica kulture u Vladi Republike Hrvatske, prof. dr. Andrea Zlatar Violić, premda dolazi iz Hrvatske narodne stranke, znanstvenica je i novinarka koja svoju karijeru ne duguje članstvu u političkim strankama –  stranački se angažirala tek nakon odlaska s dužnosti članice Poglavarstva Grada Zagreba zadužene za kulturu.
    O njezinu profilu svjedoči i odabir stručnih, nestranačkih suradnika: zamjenik je ministrice skladatelj i dirigent Berislav Šipuš, a pomoćnik ministrice za izvedbene umjetnosti pisac je i redatelj Vladimir Stojsavljević. Svi osim umjetničkog imaju i organizacijsko iskustvo u području kulture, što je zapravo i najvažnije za dužnosti na koje su imenovani: Berislav Šipuš osobito u vođenju Muzičkog biennala i Zagrebačke filharmonije, a Vladimir Stojsavljević afirmirao se kao pročelnik Ureda za kulturu Grada Zagreba upravo u vrijeme dok je za kulturu bila zadužena Andrea Zlatar.

    Doprinos tandema Zlatar – Stojsavljević na čelu zagrebačke kulture u izvedbenim umjetnostima bio je vrlo konkretan – između ostalog, uz njihovu potporu pokrenuti su Festival svjetskog kazališta i Zagreb Film Festival, a otkupljene su dvorane kina Tuškanac (danas kinotečna dvorana koju vodi Hrvatski filmski savez), Apolo (danas Histrionski dom), Lika (danas Zagrebački plesni centar) i Sesvete (danas Centar za kulturu Sesvete).

    Andrea Zlatar u posljednje je četiri godine bila aktivna članica Vijeća za knjigu i nakladništvo pri Ministarstvu kulture, kada je za vrijeme ministara Biškupića i Mesića uprkos recesiji ostvareno znatno povećanje potpore elektroničkim publikacijama u kulturi (uključujući i Kulisa.eu) uz istodobno uvođenje preciznih kriterija (iako ne treba zaboraviti da je ta potpora još uvijek znatno ispod one novinama za kulturu).

    Kakve će promjene donijeti nova ministrica i njezini suradnici na području izvedbenih umjetnosti i nakladništva? Najavljuje se uvođenje kriterija estetske evaluacije, odnosno vrednovanja rezultata kao ključnog kriterija pri dodjeli sredstava, veća podrška nezavisnoj sceni, potreba veće suradnje ljetnih festivala, produljenje financijskog ciklusa na dvije godine, promjene Zakona o kazalištu u cilju osiguravanja mobilnosti umjetnika i dr. 

    Za neke od najavljenih promjena ključna je financijska podrška, pa nam stoga preostaje vidjeti kako će kultura proći u proračunu za 2012, koji će, kako je najavljeno, biti nekoliko milijardi kuna manji od prethodnog. Po usvajanju proračuna Ministarstva kulture za 2012. napravit ćemo i ovdje objaviti njegovu analizu u području izvedbenih umjetnosti i nakladništva (knjige, časopisi, elektroničke publikacije) vezanog uz izvedbene umjetnosti.

    Do tada, predstavljamo vam principe koje Andrea Zlatar navodi kao temelje svoje kulturne politike, te životopise nove ministrice, njezina zamjenika i pomoćnika za izvedbene umjetnosti.

    Zlatko Vidačković, KULISA.eu, 7. siječnja 2011.


    Andrea Zlatar: KULTURNA STRATEGIJA U 9 TOČAKA

    1. decentralizacija odlučivanja i financiranja u području kulture, kojom bi se omogućio ravnomjeran razvoj svih hrvatskih regija i sredina; poticanje participativne kulturne politike u odlučivanju;

    2. izrada strategijskih dokumenata kulturne politike od nacionalne, preko regionalne i lokalne razine do pojedinačnih institucija;

    3. stvaranje uvjeta za ravnopravan razvoj institucionalne i nezavisne kulture, putem promjena u načinu financiranja – stvaranjem nezavisnih fondova i multipliciranjem izvora financiranja te promjenom jednogodišnjeg u višegodišnji ciklus financiranja;

    4. transformacija postojećih institucionalnih modela, uz jačanje kulturnog menadžmenta, u smjeru promjene odnosa fiksnih i programskih troškova, te jačanje mehanizama unutarnje i vanjske evaluacije;

    5. posebno podupiranje umjetnički inovativnih i estetski netrendovskih projekata kao izazov postojećem;

    6. podupiranje projekata poput »umjetničkih kuća« te »rasadnika kulture«, ponajprije namijenjenih razvoju kulturne proizvodnje mladih, potpora razvoju kulturnih i kreativnih industrija te poticajne mjere porezne politike za ulaganje u kulturu;

    7. intersektorsko povezivanje kulture, gospodarstva, informatičkih tehnologija i turizma;

    8. nužnost uvođenja edukativnih programa u kulturi te sustavno povezivanje kulturnog i obrazovnog sektora, od nižega do visokog obrazovanja;

    9. nužnost legislativnih promjena u području autorskih prava, posebno u odnosu na nove oblike distribucije umjetničkih i kulturnih sadržaja (e-knjiga, internet i nove tehnologije).

    (objavljeno u Vjesniku, 25. prosinca 2011.)


    Prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture



    Rođena je 13. travnja 1961. u Zagrebu. Diplomirala studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1984.), gdje je magistrirala (1988.) i doktorirala (1992) u području humanističkih znanosti. Od 2001. do 2005. članica je Gradskog poglavarstva grada Zagreba, zadužena za područje kulture, a od 2005. potpredsjednica GO HNS Zagreb i predsjednica Interesnog odbora za kulturu HNS-a. 

    Od 1984. godine radi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za komparativnu književnost. Usporedo sa znanstveno-nastavnom djelatnošću bavi se publicistikom, izdavačkom i uredničkom djelatnošću: prvo kao urednica kulture u Studentskom listu i na Omladinskom radiju (Radio 101), a zatim kao urednica u časopisima Gordogan,Vijenac i Zarez.

    Objavila je deset knjiga, od kojih 6 znanstvenih, tri knjige eseja i jedne zbirke poezije.
    Dobitnica je Ordena viteza književnosti i umjetnosti Francuske vlade 2004.
    Članica je Društva hrvatskih pisaca i Hrvatskog P.E.N.-a.


    Berislav Šipuš, zamjenik ministrice kulture

    Rođen 14. svibnja 1958. u Zagrebu. Usporedno sa studijem povijesti umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studirao je i diplomirao kompoziciju (1987.) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Stanka Horvata. U kompoziciji se usavršavao kod Gilberta Bosca u Udinama (1986.) te Francoisa Bernarda Machea i Iannisa Xenakisa u Parizu (1987.).

    Od 1979. do 1982. stalni je pijanist-korepetitor Baleta HNK-a u Zagrebu, od 1987. do 1989. nastavnik teorije glazbe na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu, od 1988. do 1989. pijanist-korepetitor u Bermuda Civic Ballet, a 1989. producent u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Godine 1989. započinje suradnju s Teatro alla Scala u Milanu, gdje je pijanist-korepetitor u Baletu (1989-1999), dirigent orkestra u produkcijama Baleta (1997-1999), pijanist-korepetitor i asistent dirigentima u Operi (1999-2001). Istodobno je aktivan i u Zagrebu, osobito na Muzičkoj akademiji, gdje je predavač teorijskih predmeta (1988-1989.), docent na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju (od 1998), izvanredni profesor (od 2005.), i redovni profesor od 2009. Bio je producent Muzičkog biennala Zagreb (1987. i 1989) te je njegov umjetnički direktor (od 1997).

    Bio je ravnatelj Zagrebačke filharmonije od 2001. do 2005. i  umjetnički je voditelj Ansambla Cantus od utemeljenja 2001. godine. Umjetnički je direktor nacionalnog festivala Osorske glazbene večeri (od 2009.) i predsjednik volonter Hrvatske glazbene mladeži.

    Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su i Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (1995.); Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja (2002. i 2009); Odličje Reda Viteza umjetnosti i književnosti Ministarstva kulture Republike Francuske (2004.); Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (2009.); godišnja Nagrada Vladimir Nazor (2009). 


    Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice kulture za izvedbene umjetnosti

    Rođen je u Bjelovaru l950. godine. Studirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i ljubljanskoj AGRFTV te diplomirao režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Novinarstvom se započeo baviti u Omladinskom tjedniku 1967. te je do 1997. pisao u svim značajnijim tjednicima i dnevnicima bivše i nove države (Start, Vjesnik, Večernji list, Studio, Novi list, Polet, Ultra, Globus, Nacional, itd.).

    U ranoj mladosti bavio se u Kino klubu Zagreb i filmom te osvajao značajna priznanja filmovima Luk, brašno, voda, Tristan i Izolda i Muk ili glas na betonu. Bio je i glumac u nekoliko epizoda u TV serijama, a odigrao je i glavnu ulogu u diplomskom igranom filmu Snježane Tribuson Svjetski rekord. Kazališnu karijeru  započeo je kao student 1971. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi Georgija Para Eduard Drugi i otada do danas napisao je petnaestak drama i komedija koje je i režirao.

    Dramski tekstovi, u kojima se uz povijesne teme bavi i suvremenošću te kao prvi na hrvatskoj pozornici tematizira dotad tabuizirane teme homoseksualnosti i side, osvajaju značajne nagrade poput prve nagrade Republičkog sekretarijata za kulturu 1985. godine (Ljubav i država) i 1987. godine (Sveti čovjek Bošković), prve nagrade i otkupa na pozivnom natječaju ZeKaeMa (Krundiba) 1980. godine, treće nagrade Marin Držić za 2008. godinu (Nikola Sedmi), te više nagrada na natječajima za radiodrame.

    Sudjelovao je i u organizaciji raznorodnih kazališnih festivala (BITEF, Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, MESS, Pulsko ljeto, Čakovečko ljeto itd.) kao producent, voditelj okruglih stolova, voditelj marketinga i slično. Pritom je posebno značajna njegova suradnja s Tjednom suvremenog plesa i Eurokazom, gdje je godinama obnašao funkcije organizatora i producenta te obavljao pionirske poslove PR-a i marketinga.

    Posebno je važna njegova kontinuirana suradnja s Gledališčem Scipiona Nasice, Kabinetom Noordung i Rdečim Pilotom iz Ljubljane, kazalištarcima koji su nedvojbeno mijenjali formu i sadržaj kazališta osamdesetih godina u europskim razmjerima.

    Od 2001. do 2005. bio je pročelnik Ureda za kulturu Grada Zagreba.

kritike i eseji