Moderni Rusi

Gostovanje: Državno dramsko kazalište iz Omska (Омский академический театр драмы), Rusija: August Strindberg, Gospođica Julija, red. Evgenij Marčelli & Laboratorij suvremene ruske drame (u HNK u Zagrebu)

• Strindbergovom jednočinkom Gospođica Julija u režiji Evgenija Marčellija Državno dramsko kazalište iz Omska prešlo je iz Hrvatskog narodnog kazališta (gdje su odigrali Čehova i Gorkog) u Dramsko kazalište Gavella i kroz odnos troje ljudi – gazdarice Julije (Ekaterina Potapova), sluge Jeana (Vladislav Puzirnikov) i sluškinje Kristine (Inga Matis) – prikazalo priču o manipulaciji. Naime, iako bismo mogli odnos gospođice Julije i njezinoga sluge Jeana shvatiti kao potragu za strašću koja se pretvara u proračunatost, ipak je to prvenstveno borba za prevlast. Upravo taj naglašeni element podčinjavanja koje završava tragično po inicijatora (Julija s britvom izlazi iz dvorane), a prikazan je razgovorom sudionika u krevetu (naglašeno crvene posteljine, dok su sudionici omotani crnim plahtama), opravdava hladnoću. Naime, čitavo su vrijeme glavni protagonisti distancirani i upravo taj nedostatak emocija može izazvati dvojbe oko njihove glume. Čini mi se ipak da je takav način dobro odabran. Ozbiljnija zamjerka redatelju jest njegova sklonost glazbenim intervalima, pa tako nije baš jasna dosjetka s glazbenicima i ostarjelom balerinom.
  
  Zadnji dan gostovanja ruskog ansambla, subota 26. rujna u dvorani zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, predstavio je Laboratorij suvremene ruske drame, program u sklopu kojeg su prikazane tri drame mladih autora: Hanana Germana Grekova (ujedno i redatelj), Školske kolege Sergeja Matvejeva (redatelj Juri Moravicki) i Lopine Jaroslave Pulimovič i Pavela Kazantseva (redatelj Andrej Korionov). Sva tri teksta bave se suvremenim temama: obiteljskim nasiljem, internetskom komunikacijom koja nadoknađuje pravo druženje i krađama po supermarketima, a predstave, koje su u najavama nazivali skicama kako bi se naglasila njihova nedovršenost, nastale su suradnjom mladih pisaca i redatelja s glumačkim ansamblom Državnog dramskog kazališta. Sve u svemu, bili su to vrlo zanimljivi tekstovi u kojima su glumci igrali s punim uvažavanjem, tako da smo se samo mogli prisjetiti svojedobnog sličnog projekta u Teatru &TD, koji se prije nekoliko godina ugasio.
  
  Kao što me uvijek iznenadi da glumci ne odlaze gledati svoje kolege, kao što ni lutkari ne sudjeluju u profesionalnim lutkarskim radionicama, tako me i ovaj put dirnula nezainteresiranost studenata i njihovih profesora na Akademiji dramske umjetnosti prema gostima iz Rusije. Doduše, bio je lijep subotnji dan i ukoliko se pripremaš za cijeloživotno snimanje reklama, nije važno saznati previše o glumi – niti svojoj, niti tuđoj.
  
  © Olga Vujović, KULISA.eu, 2. listopada 2009.

Piše: