Nešto što nije ništa

19. Marulićevi dani – 2. dan: GK Gavella, Zagreb, Filip Šovagović, Ilijada 2001., red. Filip Šovagović

  • Ratko Glavina kao Niko, dundo Kamilov u Skupu Marina Držića u režiji Joška Juvančića u HNK u SplituDrugog dana Festivala hrvatske drame i autorskog kazališta, u srijedu 22. travnja, otvorena je, uz četrdeset i petu godišnjicu glumačkog rada splitskog glumca Ratka Glavine, izložba fotografija njegovih uloga, a 23. travnja na Sceni 55 prije splitske predstave Držićeva Skupa na velikoj pozornici, moći ćemo pogledati Glavininu slavljeničku predstavu, monodramu Toma Niger: O Marulu Vedrana Matošića. Tomu Nigera (Thomas de Nigris), trogirskog biskupa (1524–1525) igrat će, dakako, slavljenik Ratko Glavina. I tako u srijedu, izuzev te vrijedne izložbu posvećene Glavininim preminulim glumačkim partnerima, nije od kazališnog događanja bilo ništa vrijedno bilježenja.

    Predstava Ilijada 2001. Filipa Šovagovića ipak nije kazališni događaj kojem treba davati legitimitet pišući o njemu čak i lošu kritiku. Ostaje nam samo zabilježiti silno čuđenje na to da vrijedni glumci poslije godina akademskih studija glume, apsolviranja smislenih dramaturških poetika i obavljenih vježbi na takvim glumačkim zadacima kao što su Sofoklovi, Shakespeareovi, Krležini, Ibsenovi, Držićevi, Fabrijevi, Vojnovićevi i Marinkovićevi likovi pristaju na to da "razdiru strasti u krpe, u prave dronjke, da rascijepe uši gledaocima u parteru" (kako se zgražao Skakespeare još prije četiri stoljeća na praksu nekih svojih kolega) samo radi toga da bi izrazili nešto što, gledajući dramaturški, nije ništa. I zato ono što su izvodili i ne zavrjeđuje kritiku s kazališnog motrišta. Možda su tu potrebni savjeti znalaca posve druge struke. A publici je potreban festivalski selektor/ica čiji imunitet odolijeva takvim predstavama.

    S ohrabrujućom nadom da ću sutra moći pisati o kazalištu, valja mi sada samo poželjeti miran san.

    © Vlatko Perković, KULISA.eu, 23. travnja 2009.

Piše:

Vlatko
Perković