Pričam ti priču

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Waldemar Bonsels, Pčelica Maja, red. Ivan Leo Lemo

• Predstava Pčelica Maja temeljena je na istoimenom romanu Waldemara Bonselsa. Priča je to o želji naslovne junalinje da se odmakne od okruženja kojemu pripada i upozna bogatstvo svijeta, odnosno livade, u svoj njegovoj punini. Putujući upoznaje raznolika stvorenja, na kraju stigavši do ljudi, te doživljava brojne pustolovine, da bi se vratila kući bogatija za životno iskustvo, pokoje prijateljstvo i junačko djelo.
  
  Roman je dramatizirala Ana Tonković Dolenčić, ponovivši pogrešku iz nekih prethodnih predstava, odnosno ne prilagodivši količinu informacija ciljanoj publici. Predstava je preopterećena tekstom, kojim se prečesto pokušava izravno poučavati što potiskuje scenska događanja u drugi plan. Većina radnje nastaje i teče dijaloški, što mališani teško prate, a samim time brzo gube interes za događanja na sceni. Dodatni problem dijalogizirane radnje je u činjenici da je mala publika vrlo bučna u pokušaju razumijevanja scenskih događanja, što smanjuje čujnost scenskog govora. Zbog toga veliki dijelovi teksta ne stižu do recipijenta te izostaje kazališna komunikacija.
  
  Redatelj Ivan Leo Lemo prijelaze među scenama oblikuje dinamično i razigrano. Također je zanimljiva ideja da vrste kukaca preuzimaju osobine naroda, čime se dočarava kratka šetnja svijetom, što livada pčelici i jest. Povezanost s ljudima provodi se i vizualno, likovima koji zadržavaju ljudsko obličje, i scenografiju koja je dijelom riješena tako da livadu predstavlja interijer stana. Ta humanizacija okruženja i likova priču približava djetetovom stvarnom okruženju, ali ga, zadržavši se na pola puta, pomalo i zbunjuje.
  
  Sama radnja vrlo je jednostavna te nadopunjena na neki način dramaturškim viškovima. Tako neke scene nemaju upliva na radnju već postaju same sebi svrhom. U scene su ubačeni songovi, koji na trenutke podižu uspavanu atmosferu predstave, ali i oni su opterećeni količinom riječi koja guši melodiju te ne stvara pjevnu jednostavnost koja bi se zadržala u dječjim ušima. Također, glazbi Zvonimira Duspera često nedostaje vedrijih tonova.
  
  Maji Posavec u ulozi pčelice Maje korektna je u pjevačkim dijelovima ali joj nedostaje glumačkog šarma i igrom ne uspijeva osvojiti mlađahnu publiku nego joj scene preuzimaju prateći likovi. Nastup Natalija Đorđević u minijaturi vilin-konjice Estelle pripada u glumački najbolje trenutke predstave, a onaj Drage Utješanovića kao balegara Romea u najduhovitije. Tek malo nepotrebno govori naglašenom ekavicom, što stvara konotacije kojima nije mjesto u predstavi za djecu. Utješanović je također, uz Svena Jakira, Roberta Boškovića, Tomislava Blatinića i Vesnu Ravenšćak, jedan od stršljenova, čijom se pojavom, zahvaljujući razigranom pokretu (koreografkinja Larisa Lipovac) , na scenu unosi nešto više dinamike i podiže ritam predstave.
  
  Pčelica Maja vizualno je raskošna predstava, s odličnom scenografijom (Vesna Režić) i scenskim rješenjima poput košnice, paučine te spomenute livade. Kostimografkinja Mirjana Zagorec likove je odjenula u odjeću vedrih boja uz neka odlična rješenja, poput lepeza u ulozi krila. 
  
  Predstava Pčelica Maja preopterećena je riječima te joj nedostaje razigranosti, scenske dinamičnosti i nešto više duhovitosti. Uz nekoliko vrlo zgodnih redateljskih rješenja najbolji dio predstave uspjele su glumačke minijature i vizualna raskoš.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 8. travnja 2009.

Piše: