Humor naš svagdašnji

Teatar Montanense: Siniša Ružić, Glavom kroz zid, red. Siniša Ružić

  • Teatar Montanense: Siniša Ružić, Glavom kroz zid, red. Siniša RužićIako se baš ne možemo pohvaliti obiljem kabaretskih predstava, Zlatko Vitez je prošle godine pokrenuo Festival cabareta u znak sjećanja na glumca Mladena Crnobrnju Gumbeka, pa se, usprkos malim financijskim dotocima (50 000 kuna) , Festival održava i ove godine u Histrionskom domu od 13. do 27. ožujka. Prvom premijernom izvedbom nazvana je predstava Glavom kroz zid Siniše Ružića i Teatra Montanense, iako je sam Ružić rekao kako to nije premijera, pa ćemo je onda zvati zagrebačkom premijerom. Budući da se radi o predstavi koja se bavi aktualnostima (uz neke opće štoseve), mogli bismo svaku izvedbu nazvati premijernom, jer se razlikuje od one prethodne. No, to nije uopće važno, jer se radi o zaista zabavnoj, duhovitoj, šarmantnoj, pametnoj i dobro izvedenoj predstavi. Naravno, zato jer je izvođač, koji je dobar glumac, ali inače radi što mu se kaže, skupio sve što mu je na srcu i jeziku i podijelio s publikom.

    Ima tu viceva (umjerena količina), ironičnih komentara na invaziju televizijskih reklama, glazbe (iznenađujuće sjetne, čime se spušta tenzija stalno očekivanih dosjetki), zafrkancije i sjajan duet s Vedranom Mlikotom. Naime, Renato Baretić uzeo je po stih-dva iz brojnih pjesama – od himne do šlagera – i složio istinski zabavnu i duhovitu pjesmu. A Siniša i Mliki dali su sve od sebe, no ostalo im je još. U pratećem tekstu programa Gumbekovih dana Ružić je zapisao "Nisam se previše zamarao smišljanjem tekstova, jer sve je napisano, svakim danom u novinama", čime je naglasio svoju tezu o brojnim humorističnim listovima u našoj zemlji. Čak ako i ne čitamo između redova, nego doslovce.

    Glavom kroz zid Siniše Ružića neće riješiti probleme ali će ih osvijestiti – ponekad je dovoljno nešto izgovoriti na glas, pa da postane prepoznatljivo. I premda se smijemo drugima, zapravo se smijemo sebi. Jer, kao što je odavno mudri Sartre ustvrdio "Pakao, to su drugi" – mi smo drugima drugi. A Ružić nam je to, kroz smijeh i šalu, nedvojbeno potvrdio.

    © Olga Vujović, KULISA.eu, 18. ožujka 2009.

Piše:

Olga
Vujović