U heksagramu sudbina

Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Robert Harling, Čelične magnolije, red. Joško Juvančić

• Nakon Držićem obilježene protekle godine i prilično siromašnog prvog dijela sezone s tek jednom premijerom, monodramom Dugi nos (koju je prema dum Marinovim djelima osmislio i izveo Predrag Vušović – Pređo), Kazalište Marina Držića novom je premijerom krenulo nekim drugim teatarskim putovima. I to nakon poprilične stanke – objektivno zbog bolesti glumice Žuže Egrenyi pa je premijera Čeličnih magnolija kasnila mjesec dana, subjektivno pak – ne znamo zbog čega. Drugi premijerni naslov repertoarno je predviđen više od četiri mjeseca nakon prve ovosezonske premijere (premijera je trebala biti 7. veljače). A, budući da je najavljena još samo jedna premijera u ovoj sezoni, i objektivno i subjektivno, mora se priznati da sezona 2008/2009. neće ostati zapamćena prema kvantiteti premijernih predstava. Srećom je KMD proteklih godina ipak stvorilo kakav-takav repertoarni temelj pa su reprize (uz poneko gostovanje) činile i okosnicu dosadašnjih teatarskih zbivanja.
  
  Nova premijera dubrovačkog Kazališta, dramski tekst kojim se autor Robert Harling suočava s preranom smrću vlastite sestre, unatoč vremenskoj suvremenosti, zapravo je klasična drama: u frizerskom salonu vlasnice Truvy na američkom Jugu tijekom tri godine susreće se šest žena različitih sudbina, uz katarzični završetak tragedije majke (M'Lynn) kojoj umire kćer (Shelby), tu su i živopisni likovi mlađe frizerske pomoćnice (Annelle) te starijih gospođa (Clairee i Ouiser). Naglasak je na međodnosima žena u kojima se reflektiraju i odnosi njihovih obitelji, na njihovim svakodnevnim problemima, često prožetima i minucioznim humorom i atmosferom američkog Juga. Sve je to okvir za potencijalni istinski glumački i verbalni teatar.
  
  Juvančić u potpunosti prati tekst, pri čemu je prepoznatljiv njegov izuzetan rad s glumicama u kojem svaka od njih ima mogućnost u potpunosti izgraditi svoj lik, slažući mozaik odnosa kroz sitne nijanse psihologiziranja i pomaka. Na prvi je pogled predstava jednostavna, no izuzetno snažnim i složenim emocijama unutar heksagrama ljudskih sudbina. Zato prividna jednostavnost postaje višestruko složenija: sudbinski vezani odnosi reflektiraju sam život, a drama se može odvijati i u salonu i u susjedstvu. Juvančić uspijeva napraviti koherentnu i prvenstveno glumački snažnu predstavu, uz tek nešto praznog hoda. A u takvoj dramaturškoj konstelaciji glumice ansambla KMD-a Izmira Brautović (Truvy), Mirej Stanić (Annelle), Milka Podrug Kokotović (Clairee), Glorija Šoletić (Shelby) Jasna Jukić (M'Lynn) i Žuža Egrenyi (Ouiser) - ujednačenom igrom, uz zadatosti psiholoških impostacija, uspjele su svaka od svoje uloge stvoriti potpun i životan lik, naglašene i raznovrsne emotivnosti.
  
  Predstavi pomaže i funkcionalna scena Marina Gozzea s praznim okrvirima zrcala u kojima se zrcale i sva unutarnja stanja i refleksije, te kostimi Matije Vuice, koji tek znakom ili detaljem upućuju na osamdesete godine prošlog stoljeća.
  
  Kazalište Marina Držića dobilo je s Čeličnim magnolijama predstavu naglašene scenske energije i izuzetnih glumačkih ostvarenja.
  
  © Tomislav M. Bonić, KULISA.eu, 9. ožujka 2009.

Piše: