Puno larme...

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Sanja Pilić, Sasvim sam popubertetio, red. Aida Bukvić

• Roman Sanje Pilić Sasvim sam popubertetio razigran je i duhovit prikaz svijeta školaraca. Priča je poznata i uvijek nadahnjujuća, a vrti se oko nekolicine likova i problema (uglavnom ljubavnih i drugih pubertetskih, ali i obiteljskih) koje susrećemo na putu odrastanja kada nam se čini da na leđima nosimo sve probleme ovog svijeta. Dramatizacija Marijane Fumić svodi radnju na glavnu dramsku nit, pri čemu roman gubi važan dio rubnog šarma i ozbiljnijeg sloja priče, no ipak zadržava prepoznatljivost predloška.
  
  Redateljica Aida Bukvić ritam predstave lomi (pre)čestim zamrznutim slikama u kojima se likovi predstavljaju gledatelju, objašnjavaju radnju i njene kontekste te iznose unutarnje osjećaje i razmišljanja. Višekratna uporaba tog naizgled zgodnog rješenja dramsku radnju gura u drugi plan, tako da na trenutke djeluje tek ilustracijom pripovijedanja. Prema kraju predstave zamrznute su slike rjeđe, čime radnja dobiva na ritmu i postaje kompaktnija. Predstava sadrži nekoliko simpatičnih, premda već viđenih redateljskih dosjetki, poput grupnog izgovaranja teksta te poigravanja ogledalom i videozidom (Damir Šimunović), no to je premalo za razigranu tinejdžersku predstavu.
  
  Glumački, predstava je prilično podbacila, posebice u auditivnom sloju. Kako bi bili dovoljno glasni neki glumci vidljivo se muče i gotovo viču, što im onemogućava glasovni prijenos emocija. Kako bi govor bio blizak onom tipičnog (zagrebačkog) školarca, koristi se zagrebačka kajkavština no pri tome se nerijetko pretjeruje, što gura predstavu prema izvještačenosti.
  
  Scenski razigrani Jan Kerekeš neuvjerljiv u psihološkom oblikovanju dječaka Luke, glavnog lika predstave. Emocije koje ključaju u njemu saznajemo isključivo iz teksta koji izgovara, ali ne i načina na koji ga izgovara. Mia Biondić isprva prenaglašava infantilnost i komplekse lika djevojčice Mirjane da bi u drugom dijelu, nakon transformacije iz gusjenice u leptira, njezina interpretacija bila uvjerljivija. Ana-Marija Bokor nije dosljedna u stvaranju lika Mame, ali je povremeno vrlo razigrana i duhovita. Upravo su ti trenuci glumački vrhunac predstave. Natalija Đorđević, Franka Klarić i Drago Utješanović također su imali manjih problema u oblikovanju svojih likova dok su Vesna Ravenšćak i Mitja Smiljanić izvukli maksimum iz svojih uloga.
  
  Scenografija Ive Knezovića jednostavna je i ostavlja dosta prostora glumcima. U sredini je scene stilizirani dimnjak, što ukazuje na eksterijer, koji u trenu postaje fotelja koja prostor pretvara u interijer. Takvo rješenje omogućuje brzu i efektnu izmjenu scenskih prostora. Damir Šimunović ide na sigurnu kartu, zvučno se oslonivši na modernu glazbu privlačnu ciljanoj publici, no pozadinska glazbena tema brzo postaje zamorna. Kostimografija Mirjane Zagorec ne odmiče se mnogo od stvarnih školskih klupa, uz blagi naglasak na vedrim bojama i kariranim uzorcima.
  
  Sasvim sam popubertetio predstava je koja možda može zadovoljiti, no nipošto oduševiti ciljanu publiku.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 27. siječnja 2009.

Piše: