Portret bračnog para na rubu

35. Marulićevi dani, 22.-30. travnja 2025., Slovensko narodno gledališče Nova Gorica: Tena Štivičić, 64, red. Nina Šorak

  • 64, jednu od posljednjih drama višestruko nagrađivane hrvatske autorice Tene Štivičić, na 35. Marulićevim danima izveo je ansambl Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica. Uprizoren u komornijoj atmosferi Gradskoga kazališta mladih, suvremeni dramski tekst 64 pred publiku stavlja aktualnu urbanu temu koja razotkriva intimu sredovječnog bračnog para, Eve i Danijela, okupirana problemom neplodnosti. Goruću temu zapadnog društva, o kojoj statistički podatci porazno iznose činjenicu o rapidnom smanjenju biološke plodnosti i kod mlađe populacije, autorski tim postavlja u obiteljski kontekst, apostrofirajući posljedice dugotrajna i iscrpljujuća postupka izvantjelesne oplodnje koji zahtijeva ubrizgavanje hormonskih injekcija s izuzetno teškim nuspojavama.

    Filmična scenografija, spretno riješena spajanjem dvaju interijera: klinike za liječenje neplodnosti i gradskog stana, popraćena sentimentalno-buntovnim odjecima hita What's up britanske grupe 4 Non Blondes tijekom nekoliko prizora, autentično priprema teren za cjelovito poniranje u bračni odnos Eve i Danijela. Nika Rozman i Jure Kopušar izvrsno su se snašli u ulozi para koji se gotovo idilično spojio, a potom i vrlo brzo suočio s mnogobrojnim iskušenjima tijekom liječenja od neplodnosti. Broj 64 u naslovu označava broj hormonskih injekcija koje si Eva mora ubrizgati u donji dio trbuha, no bez jamstva u konačni uspjeh. I dok se Evin doživljaj stvarnosti poprilično mijenja zbog fluktuacije hormona, Danijel postupno uplovljava u virtualni svijet tražeći u flertu s drugim ženama distrakciju od teške situacije.

    Dinamičnom dramaturgijom opservacija para u zahtjevnoj životnoj dionici prebacuje se na njihove roditelje, Evinu prijateljicu Belu i susjeda Aleksa pa se može ustvrditi kako je 64 i drama o ženama i muškarcima općenito, djeci i roditeljima. Urška Taufer uvjerljivo donosi lik emancipirane žene posvećene svojoj karijeri, stoga i distancirane od nekoga dubljeg odnosa sa suprotnim spolom, ali ne lišene i seksualne koketerije spram Evina supruga. I dok udaljavanje Danijela i Eve na scenu donosi turobnu atmosferu ispunjenu bračnim svađama, neurozama, napetim iščekivanjem rezultata potpomognute oplodnje i nerazumijevanjem, pojava Evine majke, onkološke pacijentice, i Danijelova oca, dijabetičara s amputiranom nogom, paradoksalno stvara ozračje opuštena shvaćanja svijeta i ljudi, protkana zdravim crnim humorom. Njihova mudrost teško prolazi kroz bedeme nesigurnosti i tvrdoglavosti vlastite djece, ali im ljubavi u iskazu ne nedostaje, samo što je daruju na pomalo suzdržan način.

    Helena Peršuh i Radoš Bolčina maestralno utjelovljuju pripadnike treće životne dobi, pomirene sa životom i oslobođene svih obmana i lažnih nadanja. Zdravi nihilizam i samoironija obrambeni su štit njihova polagana svakodnevna umiranja u kojem više nema mjesta za neke restrikcije (Evina majka uživa u cigaretama i nezdravoj hrani) i veća odricanja. Moglo bi se reći kako idu za onom maksimom Majakovskoga: „Treba otimati radost danima što bježe.“ Autentičnom kostimografijom podcrtane su njihove karakteristične staračke reakcije i ležerno držanje unatoč lošim liječničkim predviđanjima oko njihovih dijagnoza. Njihov optimizam u srazu je s Evinim i Danijelovim nagomilanim pesimizmom koji povremeno razbije uvijek dobro raspoloženi doktor s klinike za liječenje neplodnosti, naoružan za struku, u kojoj mu pacijenti dolaze brzinom pokretne trake, smiješkom i zadovoljnim fućkanjem.

    Blaž Valič u potpunosti se identificirao s njegovim likom. Prirodnost glume, uz vrlo žive dijaloge, prepune inteligentnih doskočica bliskih svim generacijama, jedan je od najjačih aduta predstave koja u balansu progovara o vrlo bolnoj i delikatnoj temi amortizirajući njezine kompleksne odjeke nizom humorističnih prizora (Danijelov pad s bicikla). Pojavljivanje trećeg lika u prizorima (prijateljice Bele i susjeda Aleksa) pridonosi dinamici i izoštrenijem pogledu na glavne aktere koje ne muči tek problem neplodnosti i nuspojava bolnoga tretmana nego i popratne pojave suživota.

    Eva i Danijel zrcalo su para koji ne umije asertivno komunicirati, što ih „baca u zagrljaj“ drugima kako bi pobjegli od mučne stvarnosti. Izazovi svakodnevice uteg su sam po sebi, trčanje za novcem neminovno, a u procjepu tih dnevnih borbi nada u pozitivni ishod potpomognute oplodnje ipak tinja. No ono što oni ne shvaćaju poimanje je unutarnje ispunjenosti neovisno o tomu što im željeno potomstvo izmiče.

    64 predstava je koja nadilazi središnju temu neplodnosti bračnih parova iskoračujući crnim humorom do teme odnosa roditelja i djece pa sve do prijateljskih relacija. Ipak, pitanje koje je ostalo lebdjeti nakon nagloga dramskog završetka ne tiče se glavnog motiva izvantjelesne oplodnje i njegove uspješnosti nego smisla provođenja takve prakse u brakovima koji ne izrastaju na čvrstim temeljima. Može li dijete nadomjestiti pukotine u odnosu dvoje ljudi kojima manjka uvida u  duhovni karakter braka?

    Psihologija dvoje glavnih aktera zadire u propitivanje njihove kompatibilnosti, dočim pojava ostalih likova (doktora, Aleksa, Bele, a ponajviše roditelja) predstavlja mnoga zrcala njihove osobnosti i izražene nesigurnosti. Pretjerana očekivanja roditelja (na tragu Danijelova oca) ili njihova prevelika permisivnost (na tragu Evine majke) dva su pola unutar kojih pojedinac sam izgrađuje svoj put i oblikuje vlastiti svjetonazor. Nika Rozman i Jure Kopušar utjelovili su dojmljivo upravo takvu generaciju, željnu kozmopolitskog stila života, ali u temeljima duboko vezanu za obiteljsko stablo i dominantne figure roditelja.

    © Vesna Aralica, KAZALIŠTE.hr, 5. svibnja 2025.

    Tena Štivičić: 64
    Slovensko narodno gledališče Nova Gorica
    Režija: Nina Šorak
    Dramaturgija: Milan Ramšak Marković
    Prijevod: Dijana Matković
    Lektura: Anja Pišot
    Scenografija: Urša Vidic
    Kostimografija: Tina Pavlović
    Autor glazbe: Laren Polič Zdravič
    Oblikovatelj svjetla: Marko Vrkljan
    Oblikovatelj zvuka: Jure Mavrič

    Igraju: Nika Rozman, Jure Kopušar, Helena Peršuh, Radoš Bolčina, Urška Taufer, Gorazd Jakomini, Blaž Valič, Brigita Gregorič

Piše:

Vesna
Aralica