Raznovrsnost i širina umjetničkoga obuhvata i individualnih motrenja

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 97/98, god. XXVII, Hrvatski centar ITI, 2024.

• Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost nakladnika Hrvatskoga centra ITI (za nakladnika: Željka Turčinović), koji izlazi od 1998. četiri puta godišnje kao samostalni broj ili dvobroj, i u XXVII. godini izlaženja, 2024. i dalje je svjež i informativan. Uredništvo u sastavu Željka Turčinović, glavna urednica, Nataša Govedić, Iva Gruić, Višnja Kačić Rogošić, Mario Kovač i Mate Matišić (tajnica Uredništva: Nina Križan, lektura: Rosanda Tometić) u broju 97/98 na 180 stranica, koncepcijski djelomično slijedeći prošle brojeve i ustaljenu organizaciju, donosi naslove: Premijere, Esej, Teorija, Razgovor, Kazališna arheologija, Nove knjige, Drama. Nakon začudne fotografije Maka Vejzovića iz Krležine i Gavelline Legende u Tunelu Grič, u pozadini crno-bijele fotografije, kakve su i ostale u cijelome časopisu, a Vejzovićeva je dvodijelna, zrcalna Camera obscura fotografija iz Legende i na naslovnici, slijedi 46 stranica o premijerama.

  Premijere

  U prvome tekstu časopisa „otvorena za suradnju svim naraštajima, kazališnim svjetonazorima i estetikama, a jedini kriterij je kvalitetno i profesionalno pisanje o kazališnoj umjetnosti“ Katarina Kolega piše o predstavi Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka i redatelja Ivana Plazibata, u izvedbi HNK-a Varaždin, naslovljujući svoj tekst Potresna zbilja kao nadahnuće za veliku i važnu predstavu, a tekst prate gotovo dokumentarističke fotografije Marka Ercegovića. Naglašava kao najveću važnost predstave: „da se zapitamo gdje smo mi u toj priči i možemo li se promijeniti, imamo li snage i želje za suprotstavljanjem“. Od svih glumaca, Kolega izdvaja: „Kerekeš je najviše i najbolje od svih izvođača istančano i s pravom mjerom, vrlo uvjerljivo i izuzetno precizno prikazao široku lepezu Japinih emotivnih stanja (….)“.

  O Krležinoj Legendi u GDK-u Gavella u režiji Ivana Planinića piše Nataša Govedić u tekstu Muzika kao kritički materijal: „Glazba ovdje nosi emocionalnu naraciju, odnosno upada u nesvjesno likova“. Govedić piše i o predstavi Hiromi u Teatru &TD, autora i redatelja Vida Adama Hribara koja se također „oslanja na svojevrsni „san o glazbi““. Matko Botić piše o Shakespeareovu Kroćenju goropadnice redateljice Selme Spahić u Satiričkome kazalištu Kerempuh i naslovljava svoj tekst Kroćenje pisanja, čitanje kroćenja referirajući se na Parovu scensku adaptaciju Krležinih Zastava i napomenu na dramatizaciji: „pročitao Georgij Paro“, a tekst nadopunjuju fotografije Jelene Janković. Botić tvrdi da se u prikazanoj režiji radi o istoj metodi: „Riječ je, prije svega, o aktivnom, zainteresiranom, kritički intoniranom čitanju“.

  Prostor za eksperiment tekst je Patrika Gregurca u kojemu piše o autorskome projektu Mraksvjetlo i predstavi Spaljena GDK-a Gavella, autorskome projektu Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića u kojemu, suprotno drugim redateljima i redateljskim koncepcijama: „Ovo je predstava koja gledatelja ne drži za ruku niti gledateljici ikad ekspozicijski vikne, ma ni šapat o tome, kako bi je trebala gledati“. Martina Petranović piše o Zajčevu Nestajanju u HNK-u u Zagrebu u tekstu Nešto od svojih postupaka. U tekstu posebno ističe jednu glumicu: „Posebno ipak valja izdvojiti Kseniju Marinković u tri uloge: Bake, Gazdarice i Katice, kojima, sa stanovitim glumačkim odmakom od lika i ne bez ironije spram njega, poput osamljenog koreuta reflektira i razjašnjava događaje na sceni“. Nina Ožegović naslovljuje svoj tekst Lascivna koreodrama s elementima recitala i multimedijalnosti, a Decu Milene Marković u Maloj Gavelli u režiji Saše Božića određuje kao predstavu iznevjerenih očekivanja, a nudi i razloge: jednostranost u interpretaciji, plošnost junakinje kojoj se naglašava samo hiperseksualizirana tjelesnost koja je „u literarnom izvorniku tek jedna dimenzija“.

  Eseji

  Slijedi poglavlje Eseji (od 50. do 70. stranice) koje nudi esej Nataše Govedić naslovljen Redatelji i repertoar: dvostruka inercija ili prostor pregovora i novih politika? u kojemu na početku piše: „Od svih kazališnih profesija s kojima surađujem i o kojima pišem, redatelji su osobe koje su mi kao kritičarki najviše puta „skinuli pozdrav““. Istražujući je li taj koeficijent promašenosti „zaista jedini kriterij zbog kojega pojedina imena dobivaju repertoarne pozive, a druga ne dobivaju“, izravno se obratila nekima od redateljskih profesionalaca: Oliveru Frljiću, Anici Tomić, Rajni Racz, Franki Perković, Mariju Kovaču, Hrvoju Korbaru, Ivanu Planiniću. Svoj drugi tekst Patrik Gregurec naslovljuje Kazalište i njegov điberiš: „Điberiš, eng. gibberish, označava nerazumljivi, onomatopejski govor, nonsens, iz kojega je nemoguće razaznati njegov kontekst“. Dalje spominje kazališnu grupu DASKA i Nebojšu i Damira Borojevića od kojih je prvi put u Sisku čuo taj termin kao klinac, a sad se upušta u potragu, „na putovanje u nonsens“, navodeći i vrlo zanimljivu literaturu.

  Teorija

  U poglavlju Teorija (od 70. do 94. stranice) u tri se vrlo kvalitetna teksta tematizira poznata Shakespeareova drama i naslov, pa tako Ljiljana Filipović piše istonaslovljen tekst: Sve je dobro što se dobro svrši, David Mccandless Sve je dobro što se dobro svrši: suvremena perspektiva, a Andrew Hadfield Samoobrana u Sve je dobro što se dobro svrši (oba je teksta prevela Ljiljana Filipović).

  

  Razgovor

  U poglavlju Razgovor (od 94. do 108. stranice) Katarina Kolega piše tekst: Pomažemo li drugima iz vlastitih interesa? Dajući portret „velikoga mađarskog redatelja i gorljivoga društvenog aktivista“ Árpáda Schillinga, Kolega uvodi čitatelje u tematiku povezujući poznatoga mađarskoga redatelja s hrvatskim kazalištem, spominjući prvi Schillingov portret Jasena Boka prije dvadesetak godina, a poticaj joj je praizvedba njegova teksta Anđeo od leda. Pročišćavajuća moć dobrih namjera u ZKM-u: „Ne mogu reći da me očekivanja ne uznemiruju, no smatram da je onaj tko me pozvao u kazalište podjednako odgovoran za uspjeh predstave kao i ja“.

  Kazališna arheologija

  U Kazališnoj arheologiji (od 108. do 145. stranice) Dalibor Blažina piše tekst Belzebubova sonata: smrt Čiste forme u kazalištu: „Belzebubova sonata jedan je od najdubljih i najmračnijih, istodobno najhumornijih i scenski najpotentnijih Witkacyjevih dramskih tekstova“. Slijedi komad u tri čina u Blažininovu prijevodu: Stanislaw Ignacy Witkiewicz, Belzebubova sonata ili Istinski događaj u Mordovaru s Beethovenovim mottom posvećenim Marcelu Staroniewiczu: „Glazba je veće otkrivenje od bilo koje religije i filozofije“.

  Nove knjige

  U poglavlju Nove knjige (od 145. do 165. stranice) Lucija Ljubić u tekstu naslovljenome Istarski sanjari piše o Senkerovoj knjizi Istarska prikazanja (Leykam international, Zagreb, 2023.). Martina Petranović u tekstu Jedinstvena dvostruka optika umjetničke prakse i znanstvene refleksije piše o knjizi Ane Lederer Zakulisje. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 2005. – 2013. (HAZU, Zagreb, 2023.), a u tekstu Pronicljiv pogled u suvremenu izvedbenu praksu o knjizi Ane Gospić Županović Oko izvedbe. Analitička čitanja suvremene hrvatske drame i kazališta (Sveučilište u Zadru, 2023.). Ozana Iveković u svome prikazu Oko svijeta u potrazi za lutkom piše o knjizi Livije Kroflin Lutkarska čuda svijeta (Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, 2023.). Mirna Sindičić piše o knjizi Vinka Grubišića Eugène Ionesco: život i djelo (Alfa, Zagreb, 2023.) u tekstu O najznačajnijem teatru apsurda. Katarina Kolega naslovljuje svoj prikaz Ljekovita moć i sloboda lutke spominjući prvi broj časopisa za art terapiju i srodne znanosti Transfer i govoreći više o objavljenu zborniku na engleskome jeziku u suradnji s UNIMA-om: Applied puppetry in education, development and therapy: theory and practice (AUK/UNIMA Osijek/Charleville-Mézières, 2022.).

  Drama

  Časopis na kraju (od 165. do 180. stranice), uz kratak životopis Monike Herceg, donosi i njezinu dramu Algoritmiranje srca: Uspavane varijable ustaju iz povijesti. Ponekad iz sjećanja. Svijest je svijet.

  I ovaj je broj Kazališta, zaključen 1. lipnja 2024., pokazao svu svoju raznovrsnost i širinu umjetničkoga obuhvata i individualnih motrenja, a objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.

Piše: