Ulaz u Držićev svemir

9. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta II: Uvod u najpoznatije dramske tekstove Marina Držića (Dubrovnik, 1508. – Mletci, 2. svibnja 1567.)

• 

  Vjerojatno najviše prava na pozornicu Svjetskoga Kazališta i u računalnoj Mreži svih Mreža u naše turbulentno vrijeme odnosno na promišljanje uloge slavnih i genijalnih Dubrovčana u poretku svjetskih lomova ima hrvatski književnik, glazbenik, sienski rektor, orguljaš, poliglot, hrvatski i svjetski (talijanski, austrijski, turski) putnik, svećenik, producent predstava, okupljatelj kazališnih družina, redatelj i glumac, urotnički promišljatelj utopijske misli o Dubrovačkoj Republici, vječni tražitelj negromantske slobode – Marin Držić. Zbog svoje iznimne inteligencije i lukavosti zvan i Vidra. Premda je u Držićevu intrigantnom životu (rođen je 1508. u Dubrovniku, u obitelji pučana koja je izgubila plemstvo, a umro u Veneciji nepoznatom i iznenadnom smrću 1567.) i djelu teško izdvojiti dio koji bi za obilježavanje i življenje Vidrinih pola tisućljeća bio najzanimljiviji, njegov projekt oblikovanja svijeta kao odjekujućega smijeha i oblačenja komičnoga/komičkoga, komediografskoga ruha vjerojatno bi bio najtočniji i najintrigantniji.

  Držić je sve svoje danas poznate dramske tekstove napisao u razdoblju od 1548. do 1558. godine (svi su izvedeni u Dubrovniku, u vremenskom okviru omeđenom godinom 1548. i godinom 1559.), kad se vratio sa studija u Italiji, u Sieni (1538-1543). Vjerojatno prije toga vremena, u mladim danima, napisao je manju pjesničku zbirku – kanconijer petrarkističkih ljubavnih pjesama usmjerenih većinom na opis ženske ljepote (utemeljen na pjesničkoj tradiciji dvojice Dubrovčana – Šiška Menčetića i Marinova strica Džore Držića), nekoliko prigodnica, nadgrobnica i prepoznatljivo renesansnih pjesničkih poslanica. Dramska djela (neposredno) prije Marina Držića u Gradu je pisao samo Mavro Vetranović (crkvena prikazanja, mitološke i pastoralne dramotvorbe s naznakama komedijskog) i, prije svih, Marinov stric Džore Držić (pastirsku eklogu Radmio i Ljubmir), a usporedno s Marinom Držićem ili tek koju godinu prije Vidre farse, male komedije i pastirske igre kratkoga daha pisao je samo Vidrin sugrađanin Nikola Nalješković.

  Scenska djela Marin Držić piše nakon povratka iz Italije, a izvodi ih nekoliko Držićevih amaterskih (tzv. diletantskih) glumačkih družina (izvođači su bili dubrovački mladići, djevojke nisu smjele glumiti): Pomet-družina, Gardzarija, Njarnjasi i družina Od Bidzara, istodobno s njihovim nastankom.

  Držić gotovo sigurno sam postavlja svoje drame, a možda i glumi. Prikazuju se za vrijeme poklada, u pirnim prigodama, u nekoliko prostora: u središnjem scenskom dubrovačkom prostoru „prid Dvorom“ (ispred Kneževa dvora, središta vlasti) izvedena je danas izgubljena komedija Pomet i pastoralna drama u pet činova Tirena; u Vijećnici komedija u pet činova Dundo Maroje (zbog nevremena nije mogla biti izvedena pred Dvorom); u „saločama“ (salonima) palača i dvoraca na pirnim svečanostima vlastelina i bogatijih pučana ili u predkućju i đardinima (mediteranskim vrtovima) jednočina pokladna igra Novela od Stanca, pastoralno-mitološko-komedijska igra (s mehanizmom kazališta u kazalištu) Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, zatim komedija u pet činova Pjerin, komedijska pastorala (ili obratno, pastoralna komedija) Džuho K(e)rpeta, pa kraće komedije, ali isto u pet činova, Tripče de Utolče (Mande) i Arkulin, zatim plautovska, eruditna komedija u pet činova Skup te pastoralna komedija (ili obratno, komedijska pastorala) Grižula (Plakir). Za tragediju Hekubu, napisanu u pet činova, ne zna se gdje je izvedena. Držićeva djela i danas žive na sceni, posebno na dubrovačkim ljetnim pozornicama, za vrijeme svakogodišnjega trajanja Dubrovačkih ljetnih igara punim životom, a prikazuju se i na drugim hrvatskim i svjetskim pozornicama.

  Za Držićeva života tiskane su samo drame Tirena, Venere i Adon i Novela od Stanca, i to u dvije knjige, prema nedavnom senzacionalnom otkriću Ennija Stipčevića internetskim putem u knjižnici u Milanu u listopadu 2007.: u knjižici skupa s ljubavnim i prigodnim pjesmama iz Držićevih najmlađih dana objavljenoj u Mlecima 1551. pod naslovom Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi izdane su drame Novela od Stanca i Venere i Adon – Držić ih je sam pripremio za tisak (drugo i treće izdanje objavljeno je poslije Držićeve smrti u Mlecima, 1607. i 1630. godine; ta su dva izdanja sačuvana u nekoliko primjeraka; godine 1989. pretisak drugog izdanja objavljen je u Zagrebu povodom otvaranja Doma Marina Držića u Dubrovniku) i svjedoče o velikom izdavačkom uspjehu Držićevih djela u to vrijeme, kad su ponovljena izdanja bila rezervirana samo za najveće književnike, i u knjižici naslovljenoj Tirena, iste, 1551. godine, u Mlecima. Držićeva dramska djela koja nisu bila tiskana (a koja su, za razliku od tiskanih, napisanih u stihovima, najvećim dijelom dvostruko rimovanim dvanaestercima, uz rijetke osmerce, bila napisana većinom u prozi onodobnoga dubrovačkog „živog i melodioznog“ govora, vrlo sličnoga današnjemu) nisu sačuvana u cjelini: Pomet je izgubljen (o njemu doznajemo iz drugoga prologa Dunda Maroja), Dundu Maroju i Skupu izgubljen je završetak, Grižuli (Plakiru) nedostaje nekoliko rečenica na kraju, Mandi (Tripče de Utolče) i Arkulinu početak, a Džuho K(e)rpeta i Pjerin ostali su samo u ispisima koje je na početku 18. st. napravio Đuro Matijašević. Hekuba je sačuvana u cjelini.    

  Držićev život i djelo snažno su obilježeni stalnim preklapanjem, isprepletenošću i okretanjem renesansnih i manirističkih svjetova. Renesansna umjetnost i književnost u hrvatskoj kulturi najjače se očituju od kraja 15. do početka 17. st. Renesansa (prema franc. renaissance, preporod, procvat) označuje vrijeme ponovnog buđenja klasične antike i procvata umjetnosti i prijelazno doba od srednjeg vijeka do novoga doba. Marin Držić ključni je autor hrvatske renesansne književnosti: u njegovu životu i djelu odmah se uočava za renesansu karakterističan odnos prepoznavanja između (dramske) književnosti i drugih ljudskih djelatnosti i umjetnosti (glazba, arhitektura, graditeljstvo, slikarstvo, kiparstvo, urbanizam, gospodarstvo, pomorstvo, trgovina, pravo, obrtništvo, diplomacija, putovanje, svakodnevni razgovori i događanja...), ali i sustav oblikovanja književnih vrsta koji traje sve do danas (komedija, pastorala, tragedija, pa i lirska pjesma). Zato nam se, kao i za sva genijalna renesansna djela, i za Držićeva čini da su jučer napisana: u njima prepoznajemo ona pravila, vrijednosti i običaje koje vidimo i u suvremenom (književnom) životu. Upravo u razdoblju renesanse i hrvatska književnost slijedi, ali, predvođena Držićevim stvaranjem, i uspostavlja nova, moderna shvaćanja svijeta i čovjeka nastajući usporedno sa svjetskim zemljopisnim i znanstvenim otkrićima Novog/novoga svijeta. Nedavno otkriće mladoga Lovra Kunčevića dosad nepoznatoga Držićeva urotničkoga pisma baca novo svjetlo na Držićev svemir – svijet koji intenzivno živimo i danas.

  Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

  ©Vesna M. Muhoberac, Mira Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 7. rujna 2024.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

OSVRTI

• KNJIGE

  Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica.

• ČASOPISI

  Dvobroj Kazališta 97/98 donosi raznovrsnost i širinu umjetničkoga obuhvata i individualnih motrenja aktualnih kazališnih zbivanja.

• mjuzikl

  Redatelj Paolo Tišljarić Čarobnog Frulaša slaže uredno i ritmički izbalansirano, kako ovakva scenska forma i zahtjeva.

• ESEJI

  Prirodnost igre koja uvlači publiku, glumci koji vjeruju u ono što igraju te istaknuta duhovna dimenzija, odlike su baštinskih tekstova i njihovih inscenacija.