Labirintski odnosi, spletke i prijetvornosti
Zagrebačko gradsko kazalište Komedija: Jacinto Benavente y Martinez, Zapetljani interesi (Los intereses creados), red. Aleksandar Švabić
-
U analizi prethodne kazališne sezone Zagrebačkoga kazališta Komedija i očekujući početak nove sezone 2024/2025. očito je da se prema nekoliko parametara najboljom pokazala predstava Zapetljani interesi, izvedena 20. travnja 2024. u režiji Aleksandra Švabića koji u suradnji s Damirom Klemenićem, asistentom redatelja i pravim majstorom za scenski pokret i Ninom Bajsić, dramaturginjom, gradi predstavu lišenu površnoga humora, koji ni publici nije uvijek najdraži, makar se tako nekad (po)misli kad se razmišlja o repertoaru i mogućem pojednostavljenju izvedbi (navodno petkom uvečer publika u kazalištu traži laku zabavu i isključivo opuštajuće predstave). Kazalište ne treba biti edukativno ni poučno, ali nikako ni besmisleno i bezvrijedno, kazalište je umjetnost, ono je iznad svega. Iako mimesis označava oponašanje zbilje, ipak se nekako nadamo da navodne zrcalne slike stvarnosti nekih od predstava nisu ogledalo, mjerilo i odraz današnje nam svakodnevice. Ako je ipak tako, trebalo bi, invertirano, promijeniti kazališne paradigme i uvijek inzistirati na visokoj estetskoj razini, možda tako podižući svijest buduće i moguće publike.
Predstava Zapetljani interesi građena je na kvalitetnome tekstu, finoj komedijskoj razini, kvalitetno vođenim glumcima, retrodizajniranima, a svevremenskim kostimima, scenski zanimljivima u bojama i krojevima, kostimografkinje Mirjane Zagorec (asistent kostimografa: Eva Karakaš Bedrina), djelomično, kao i dio dekora, izrađenima u vlastitim radionicama Kazališta, uz kvalitetnu glazbu skladatelja Matije Antolića, uz čiju glazbu svaka predstava dobiva nove dimenzije, kao i uz vrlo dobre vokalne dionice, što je oduvijek specifičnost Komedijinih predstava, pa je tako i pjesma koju svi glumci pjevaju u prologu i uvod u priču i igrivi provodni motiv. Scenografski teatrin arhitekta i dizajnera Matije Blaškovića (oblikovatelj svjetla: Martin Šatović) samo je donekle dobro rješenje koje produbljuje scenu, čini je začudnijom, omogućujući prolaze, ali i opterećuje svojom veličinom u odnosu na svoju moguću funkcionalnost smještanja suvremenoga kora, komentatora događanja na povišeno i istaknuto mjesto.
Ključ je svake dobre predstave, uz kvalitetu autorskoga tima, dobar glumac. Bernard Tomić jedan je od onih rijetkih glumaca koji svakoj predstavi u različitim većim i manjim kazalištima u kojima igra daje posebnu notu, sa svojim prepoznatljivim glumačkim specifičnostima i kodovima, scenskim šarmom i sposobnošću privlačenja pogleda publike čim se pojavi na sceni, ponekad čak ne čineći ništa, samo bivajući na pozornici, svojom neutralnom prisutnošću. Beskrajno talentiran, iako naizgled nonšalantan i nezainteresiran, vjerojatno i sa sportsko-glumačkim ritmom treninga i života, sve prepoznatljiviji i na filmu, ovogodišnji dobitnik Zlatne arene za najbolju mušku glavnu ulogu u Ankovićevu filmu Proslava, donio je kao Krispin dodatni poticaj kolegama glumcima koji kao da se duhovitošću nadmeću s ovim gostom na svojoj sceni, kao i međusobno: dinamičniji su, brži i samim time duhovitiji; naime, nema komedije bez pravoga tempa i brzine, kao i bez reakcije publike koja se referira na poticaje sa scene. Začarani kazališni krug. U predstavu su diskretno interpolirane i neke filmske scene kao zanimljive reference na autorov film, kao i na filmske uloge kazališnih glumaca. Naime, komedija Zapetljani interesi dobila je i filmsku verziju u Benaventeovoj režiji 1919. i televizijsku dramu koju je Španjolska državna televizija snimila 1993. godine.
Krispinov i Tomićev je kazališni pandan uvijek izvrstan Komedijin glumac Ivan Magud kao Leonardo, kojemu odgovara ovakav glumački partner u neobičnome besposličarskome paru prijatelja bez novca koji u ovoj komediji zabune ulaze u uloge manje vještoga bogataša i pametnoga sluge, koji obojica teže novcu i žude za posebnim ženama. U duhu renesansne komedije dell'arte, isprepletanja mehanizama života i kazališta, kazališta u životu i života u kazalištu, preuzimaju karakteristične obrasce ponašanja i međusobnih odnosa, kao što je to specifično i za druge karaktere, neke s vrlo jasno istaknutim, simboličnim imenima: Harlekin je tako uvijek u ulozi pomaknut Roko Sikavica, Pulčinela pouzdani Ervin Baučić, Gđa Pulčinela komedijski posebno atraktivna Dubravka Ostojić, Colombina iznimno nadarena Ružica Maurus, pravo osvježenje na sceni i nova zaposlenica Komedije, a Kapetan je već rutinerski kvalitetan Fabijan Pavao Medvešek, koji se svi donekle referiraju na poznate obrasce, a zapravo su arhetipski građeni i samim time vrlo prepoznatljivi, a svojevrsni im predložak daje mogućnost pokazivanja svih svojih talenata, kao što su to više ili manje dobro pokazali svi ostali glumci i glumice: specijalist za male uloge, Doktor Ognjen Milovanović, Sirena pouzdane i sveprisutne Ane Magud, Silvija uvijek zanimljive Nine Kaić Madić, Krčmarica vrlo dobre Dajane Čuljak.
Obnovitelj španjolskoga kazališta i dobitnik Nobelove nagrade 1922., Jacinto Benavente y Martínez (Galapagar kraj Madrida, 12. kolovoza 1866. – Galapagar kraj Madrida, 14. srpnja 1954.), španjolski dramatičar i novinar, napisao je čak 172 dramska djela, a za svoju najizvođeniju komediju, Los intereses creados, premijerno izvedenu u Madridu 1907., dobio je i priznanje Španjolske kraljevske akademije. Komedija Zapetljani interesi oslanja se ne samo na talijansku komediju dell'arte i njezine karaktere, nego se reference mogu pronaći i na pikarski roman zlatnoga doba španjolske književnosti, kao i na konkretan predložak, dramu El caballero de Illescas Lopea de Vege (Madrid, 1562. – Madrid, 1635.), o čemu piše prevoditeljica Nikolina Židek u kvalitetno osmišljenoj, preglednoj kazališnoj knjižici urednice Nine Kleflin u kojoj dizajn s dominantnom zlatnom linijom koja povezuje, ali i razdvaja i poziva na istraživanje, kreira stilizirane putove intelektualnih društvenih igara, kao što je dama, trica….
Na labirintskim se odnosima, križaljkama, silnicama i zasniva cijela komedija zapetljavanja interesa, isprepletanja odnosa koji se zapravo do kraja ne uspijevaju raspetljati, tako da svi dramski karakteri ostaju u mreži međusobnih spletki, interesa, prijetvornosti, novca, u tome svijetu o kojemu znaju sve i sudjeluju u svim prijevarama i/ili ih sami iniciranju, prema ideji metateatrabilnih linija, kao i lingvističkih zavrzlama zabavnih publici, a prema govoru tijela jasno je da i glumci uživaju u predstavi i kazališnoj igri.
Iako autor smješta radnju u 17. stoljeće i u neku imaginarnu zemlju te u proslovu navodi kako je to „lutkarska lakrdija, sulude radnje, nimalo stvarna“, i tekst i predstava vrlo su stvarni, izravno pogađajući vrijeme i prostor svakodnevice, ispod duhovitosti i ludičnosti ugnijezdivši jasnu kritiku svijeta i načina života. Komediji želimo više ovakvih predstava, a Zapetljanim interesima što više izvedbi u novoj kazališnoj sezoni.
© Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 30. kolovoza 2024.
Piše:
Muhoberac