Brak na testu vremena
Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci: Tražim razlog braka, red. Jasmin Novljaković
-
Vinkovačka je publika bila u prigodi gledati 23. lipnja 2024. premijernu izvedbu komedije Tražim razlog braka u produkciji Gradskoga kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima u režiji Jasmina Novljakovića, koji je dramatizirao jednočinku Ljubavnik engleskoga nobelovca Harolda Pintera (1930. – 2008.) iz 1962. godine te ju inovirao inkorporirajući u nju izbor tekstova televizijske serije Prizori iz bračnoga života iz 1973. čuvenoga švedskoga redatelja Ingmara Bergmana.
Naslov komedije Tražim razlog braka citatno se nadovezuje na frazem tražim rastavu braka ili na kolokvijalnu inačicu tražim razvod braka te zamjenom jedne njezine sastavnice problematizira brak kao instituciju, njegov opstanak, razložnost i smisao. Bračna problematika i borba spolova zahvalne su teme za dramsku i scensku obradbu budući da im je imanentna napetost između želja, očekivanja i mogućnosti, snova i ostvarenja, dominacije i submisivnosti, discipline i razuzdanosti, obveze, odgovornosti i individualne slobode itd.
Sadržajna se okosnica izvedbe Tražim razlog braka vrti oko problematike suvremenoga građanskoga braka, ljubavi i seksa s oscilacijama u bračnoj harmoniji, nestabilnostima, ljubavnim krizama i erotskim maštarijama ili pojednostavljeno rečeno – tema je brak na testu vremena. Početna plesna scena navješćuje obiteljsku i ljubavnu idilu skladnih i uigranih pokreta bračnoga para Sare i Richarda, kao i blagovanje koje potencira zajedništvo. U predstavi se očitovala skladna igra o neskladnim odnosima u bračnom životu i izvanbračnim ljubavnim izletima, gdje svaki akter dodaje svoj obol bračnoj i ljubavnoj krizi. Plesni i scenski pokreti kao i glazba, koju je izabrala Jasmina Petek Krapljan s redateljem Jasminom Novljakovićem, upotpunjuju dramsku radnju pridonoseći skladnoj igri, ali nisu tek puki dodatci nego integralni dijelovi scenske izvedbe u sučeljavanju muža i žene, gdje glazba sudjeluje sa snažnim simboličkim resursima; primjerice bubanj kao metafora udaranja po tuđoj koži. Bračnu idilu potencira skladan odnos bračnih partnera, npr. spominjanje medenoga mjeseca, a raščarava zanemarivanje kućanskih poslova u obliku nepripravljena objeda nakon muževa povratka s posla, ljubomora, monotonija, trudnoća i najava prinove u obitelji.
U ovoj predstavi Matea Marušić nosi teret dvostruke uloge supruge-domaćice Sarah i ljubavnice Dolores s oscilacijama raspoloženja, kako sama za sebe na pozornici kaže, ne znajući počesto što sama želi jer želi što drugi od nje žele. Redatelj pak želi da vidimo u toj ulozi suvremenu udanu ženu u zamišljenom otvorenom braku sa suprugom Richardom i fingiranom preljubničkom odnosu s ljubavnikom Maxom. Matea Marušić već se profilirala u ulogama hipersenzibilnih žena-heroina klasika svjetske dramske književnosti kao što su Laura Wingfield Tennesseeja Williamsa, Julija Augusta Strindberga, Nora Henrika Ibsena, kao i Tena Josipa Kozarca, koje oponiraju tradicionalnim stereotipima i anticipiraju borbu za ženska prava u recentnom kazališnom životu povezujući tradiciju s našim ukusom i normama, odnosno kako mi na njih danas gledamo i kakvima ih vidimo s obzirom na znatnu vremensku distancu od prvotisaka navedenih tekstova i njihovih praizvedbi. U njihovoj interpretaciji iz perspektive sadašnjega vremena, naših normi i ukusa, premda mlada, Matea Marušić pokazala je glumačku posvećenost i zrelost ozbiljne glumice.
Vedran Dakić, koji se ne samo okušao u različitim ulogama nego ih i sa zapaženim uspjehom iznosio, također je u dvostrukoj ulozi uredskoga i obiteljskoga čovjeka Richarda te nevjernoga supruga i preljubnika Maxa. Na pozornici u žanru građanske komedije otvorili su niz bračnih problema koje ni tradicionalne vrijednosti ni bračna savjetovališta nisu u stanju razriješiti, što potvrđuju statistički podatci, budući da se svaki treći brak u Hrvatskoj razvrgne te se brakorazvodne parnice umnožavaju, a na dramskim piscima je taj gordijski čvor od bračnih problema zamatati različitim zapletima u scenskim zavrzlamama i odmatati raspletima u tekstualnom prepletu. Jedno od terapeutskih bračnih savjeta igra je uloga koju igra bračni par Sarah i Richard hineći da su izvanbračni ljubavnici Dolores i Max kako bi raspirili strast koju je bračna monotonija umrtvila.
Konverzacija se između bračnih partnera odvija u prostoru intimiteta građanskoga stana s kuhinjom i blagovaonicom, spavaćom sobom i ženskim budoarom, u kojima zahvalna scenografska rješenja Jasmina Novljakovića i Vladimira Andrića u odvajanju navedenih prostorija velom, zavjesama ili zastorima imaju i metaforički potencijal, zastirući jasan pogled unutra te istovremeno skrivajući i razotkrivajući erotske odnose u braku, čime pomiču granice bračnih sloboda i ograničenja, ali izvan fokusa javnosti. Prakticiranje individualnih erotskih sloboda prouzročuju prekoračenja te nameću redefiniranje pojma braka i donose nova pravila u odnosima bračnoga partnera/partnerice i ljubavnika/ljubavnice. Premda se u komediji ne zaziva tradicionalno poimanja braka s kršćanskim vrijednostima, nego joj je polazište u suvremenim liberalnim konceptima braka i erosa, ipak radnja u konačnici dovodi u fokus problem zabrane ili prakticiranja osobnih sloboda i izbora načina života u otvorenom braku i bračna nevjera koja rastače odnose između Ja i Drugoga. Likovi postaju zauzlani u zapletima i izgubljeni u neočekivanim ishodima te ostaju sami iza zatvorenih vrata suočeni s (ne)odgovornošću vlastitih izbora te se manipulacijska i mimikrijska igra nastavlja s neizvjesnim svršetkom, ali otvoreni kraj predstave nije ostavio publiku ravnodušnom nego pozvao na temeljito preispitivanje odnosa koji život znače te nametnuo krucijalno pitanje: što s djecom?
© Anica Bilić, KAZALIŠTE.hr, 28. lipnja 2024.
Piše:
Bilić