Pustolov koji je zapeo na vratima

HNK u Zagrebu: Milan Begović, Pustolov pred vratima, red. Helena Petković

• 

  Tragikomedija Pustolov pred vratima hrvatskog književnika Milana Begovića, napisana 1925., u zagrebačkom je HNK-u premijerno izvedena 28. prosinca 2023. u režiji Helene Petković. Petković je magistrirala na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti kazališnu režiju i radiofoniju, a u sklopu glumačkog ansambla dodijeljena joj je Nagrada hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti u 2020. godini.

  U novoj inscenaciji HNK se ovdje odlučio za osuvremenjenu priču našeg velikog autora. Cijela se predstava sastoji od imaginarnog priviđenja. U fabuli ovog Pustolova pred vratima ne miješa se realnost i priviđenje kao u Begovićevoj drami. Naime, realnosti niti nema, nego postoje svojevrsni slojevi priviđenja; na samom početku i kraju je realno bunilo protagonistkinje dok razgovara sa Smrću, prijelaz, u kojem dobiva mogućnost proživljavanja željenog života u dubljem, fikcionalnom svijetu vizija koje joj pruža Neznanac-Smrt, a u kojem isti neznanac kroji priču negativno za djevojku. Priča je to koja, usprkos kvalitetnim kazališnim postupcima osuvremenjivanja, kao da je zapela u 1925. godini.

  Nakon početne metaforičke igre zavjesa, protagonistica pleše sa Smrću, gledaju se, na podu, Smrt je gladi kao dijete i pita za želju, a ona zaželi živjeti i doživjeti iskrenu ljubav, pa Smrt zaključuje da dakle želi kino. Ples sa smrti kao simbolična artistička slika snažno ukazuje na ono što slijedi. Kada stigne kino, dolaze prvo sjene a potom i filmaši koji plešu, snimatelj ih snima i to se vidi iza na velikom platnu. Dojmu pridonosi i glazba, vrtnja... a ona se uključuje i postaje dio filmske priče unutar svog snoviđenja. Takve izvrsne, redateljski slikovite scene, uz odlične glumce, pridonose kvaliteti vizija. Prizvukom avangarde, kao i modernističkim postupcima u cijeloj predstavi, redateljica se potrudila da publika osjeti ta delirična priviđenja pomoću pjesničkih slika koje doslovno ispunjavaju predstavu. 

  

  Od interakcije Agneze (Jadranka Đokić) s Gospodinom sa šarenim prslukom (Goran Grgić), preko konfuzne bračne dinamike, metaforičke scene letećih pisama, Agnezina rastrojstva i predaje raznim muškarcima, samoubojstva njezina obožavatelja, dvoboja noževima njezina supruga i ljubavnika, redateljica je uspjela događaje postaviti u umjetničku sferu, no pokušaj postizanja priče u tom konfuznom podsvjesnom svijetu protagonistkinje postaje još konfuzniji. Prvi dio ima nezanimljivih dijelova, uglavnom dijaloga, što je u tim trenutcima i publika uspavano osjetila, dok ponekad prepričavanja osjećaja, situacija i prostora u kojima se što zbiva djeluju nejasno.

  U tom fikcionalnom životu Agneza doživljava negativne odnose sa simboličkim likovima svoga kina koje predstavljaju etičan suprug, neulovljiv pustolov/ljubav, varljiv ljubavnik… Taj je život negativno impliciran i Smrt je potakla Agnezu da nema više volju za životom, kako se ne bi izvukla iz bolesti. Bez volje, prihvaća smrt.

  S obzirom na to da je cijela predstava fantazija protagonistice, publika se može pitati tko je autor filmske priče u predstavi – svijest Djevojke, Smrt ili Agneza – djevojčina podsvijest. No čini se prema Begovićevoj priči da ni svijest ni podsvijest ne uspijevaju upravljati čak ni fikcionalnim zbivanjima, nego preuzima Smrt-Nepoznata, koja želi postići cilj da osoba izgubi volju za življenjem, svojevoljno. Nije tu imala nikakva vrijednosna značenja i ne zato da joj nadoknadi život, nego joj je život upravo i htjela oduzeti upravljanjem priče u negativnom smjeru, i time je nadvladala osobu. Na kraju Agneza odgovara Nepoznatoj da ne bi htjela sve ponovno, i da ne bi ništa mijenjala, niti bi maknula patnju ni ljubav jer oboje tvore život.

  

  Ipak, scene Agneze i Gospodina u šarenom prsluku osobito su prirodne zbog vrsne glumačke interpretacije Jadranke Đokić i Gorana Grgića. Jadranka Đokić izuzetno dobro prikazuje osjećajnost, stresne i teške osjećaje, toliko da sama preuzima scenu, napose uz kombinaciju pokreta Damira Klemenića i lepršavu kostimografiju (npr. šal), te ne unosi sebe u predstavu nego predstavu u sebe. Njezini upečatljivi pokreti sasvim u skladu s pričom djeluju kao da protagonistica hoda po svom psiho-svemiru. Scenskim prostorom prevladavaju zavjese i scenografija odlično produbljuje nadrealno stanje svijesti protagonistice.

  Djeluje da je ova predstava postavljena za one koji su Begovićevu dramu već čitali. Naime, ne pruža razgovijetnu fabulu ni jasne odgovore priče. Tko je pustolov? Nepoznata smrt ili nepoznati ljubavnik? I zašto? Pokušaji karakterizacije a ni shvaćanja postupaka glavnog lika nisu dosegnuti.

  Najbolje su prikazani slikoviti dijelovi predstave koji dočaravaju psihu i nestvarni svijet djevojke koja umire, snimatelj koji i sam sudjeluje u općem veselju tog svijeta, a glazba i snimke krupnih planova na pozadinskom velikom platnu pojačavaju doživljaj. Snimanje bi barem u osnovnim crtama trebalo podsjetiti na suvremeni način života i nevezano za Begovićevu priču dati kritički osvrt na današnje objave i snimke u virtualnom svijetu koje smatramo stvarnošću, dok nam pravi život polako iščezava.

  

  Upitna je namjera predstave. Što je predstava možda htjela reći a nije uspjela, ili je to rekla jedino na samome kraju Agneza? Ako je i bilo pokušaja za nečim pronicljivijim, kao neke protagonističine izjave, npr. da nitko ne čini što hoće nego što mora, to nije postignuto. Ono što predstavu nosi, kao papire na vjetru, jesu pjesničkim slikama prikazane nestvarne vizije iz mašte i dojmljivi scenski pokreti koji lepršaju cijelom predstavom kao ono najupečatljivije što svemu daje dočaranost, i taj dojam je ono što ostaje.

   © Nataša Bjelan, KAZALIŠTE.hr, 1. veljače 2024.

  Autor: Milan Begović
  Redateljica: Helena Petković
  Dramaturginja: Sanja Ivić
  Suradnik za scenski pokret: Damir Klemenić
  Scenografkinja:  Zdravka Ivandija Kirigin
  Kostimografkinja: Tea Bašić Erceg
  Autor glazbe: Damir Šimunović
  Oblikovateljica svjetla: Vesna Kolarec
  Asistent redateljice: Patrik Sečen
  Asistentica scenografkinje: Andrea Lipej
  Asistentica kostimografkinje: Ana Trišler
  Asistent scenografkinje (volonter): Petar Novak

  Glume: Jadranka Đokić, Daria Lorenci Flatz, Silvio Vovk, Goran Grgić, Ivana Boban, Ana Begić Tahiri, Siniša Popović, Tesa Litvan, Marin Stević, Filip Vidović, Dušan Bućan, Ivan Colarić

  
  

Piše: