Snaga suigre

Teatar EXIT i Dom kulture Kristalna kocka vedrine, Gradsko kazalište Sisak: David Eldridge, Početak, red. Aida Bukvić

  • Dijana Vidušin i Dražen Šivak izvrsni su glumci, fokusirani, šarmantni, uvijek posebno zainteresirani, voli ih scena i oni vole scenu i u predstavi Početak, novoj premijeri Teatra EXIT (koprodukcija s Domom kulture Kristalna kocka vedrine, Gradsko kazalište Sisak) vrsnoga i mudroga glumca, redatelja i umjetničkoga ravnatelja Teatra EXIT, Matka Raguža (ravnateljica Doma kulture KKV, Gradsko kazalište Sisak: Tanja Tole Majstorović), izvrsno međusobno funkcioniraju, predajući se jedno drugome glumački u potpunosti i bespoštedno, pravi Gavellin Mitspiel. Nabrajanje uloga glumice i glumca bilo bi vrlo zahtjevno i pokazalo bi nevjerojatan repertoar i paletu raznovrsnosti kreacija. Njihovi su se profesionalni putovi različito razvijali. Dijana Vidušin glumica je Dramskoga kazališta Gavella od 2008. godine (nakon triju godina angažmana u splitskome HNK-u), igrala je u tridesetak predstava u svome matičnome kazalištu, kao i u nizu predstava izvan njega, poznata je i filmska i televizijska glumica, a posljednja je premijera u kojoj glumi Spaljena, autorski projekt Mraksvjetla, u Atriju Gavelle održana 8. prosinca. Impresivna je bila Dijana Vidušin u izvrsnoj duodrami Branka Ružića i u režiji Nine Kleflin, Donor koju smo gledale u Polukružnoj dvorani Teatra &TD i koja se, nažalost, nikad više neće izvesti jer neprežaljenoga joj partnera u toj predstavi, Saše Anočića, više nema.

    Dražen Šivak izabrao je, nakon nekoliko godina rada u Teatru &TD, samostalan glumački put koji obiluje predstavama u različitim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu, kao i na filmu, a niz je predstava i režirao. U vrlo plodnoj 2023. godini režirao je (s A. Švabić) predstavu Tarzan u Teatru &TD-a, u kojoj je i glumio, a u odlazećoj je godini 12. kolovoza praizveo i monodramu Maske (režija i gluma), nastalu u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara i Umjetničke organizacije Grupa te suradnji sa Scenom Ribnjak, realiziranu uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Gradskog ureda za kulturu, međunarodnu i međugradsku suradnju i civilno društvo grada Zagreba (zagrebačka premijera: 29. listopada u Exitu). Već je niz godina Dražen Šivak bio najvidljiviji igrajući izvrsnu monodramu Mistero Buffo. Kako piše Mira Muhoberac u Vijencu 2019.: „Šivakov je Mistero Buffo čudesan, čudnovato fascinantan: ujedno visoko estetiziran i komičan, namijenjen kazališnoj eliti i malim ljudima, lud od smijeha i bolan do suza, oštar prema političkim pitanjima i blag prema slabostima puka, farsičan i tragičan, groteskan i dramatičan. Istodobno mio i šarmantan i dubok i tajanstven. Ova predstava putuje od kazališta do kazališta, od jednoga do drugoga prostora. Kao i nobelovac Dario Fo, koji se nazivao lakrdijašem i svoj teatar 1970-ih izvodio u „skvotovima, tvornicama i školskim dvoranama“, i Dražen Šivak će svoju monodramu s naznakama duodrame, koju smo gledali u izvođenju s glazbenikom Danijelom Hršakom, što je posvećena, ludična i ludistična, lucidna glumca pratio na nekoliko instrumenata, pokušati izvoditi na raznim mjestima. Karizmatičan glumac, disciplina pokreta, govora i pogleda i snažna poruka predstave koja ulazi u gledalište i prenosi se izvan teatra svrstavaju Mistero Buffo u pravi kazališni događaj“.

    U novoj smo Exitovoj predstavi Početak, nastaloj na temelju drame Beginning britanskoga dramatičara i scenarista Davida Eldridgea, praizvedenoj 2017. godine, Dražena Šivaka prvi put (osim Tarzana) nakon nekoliko zagrebačkih sezona (neke dubrovačke ansambl-predstave rado bismo preskočili) gledali supostavljenoga i u glumačkoj suigri, u glumačkoj duodrami, s gotovim tekstom i biranim sugovornikom, koja nudi nove izazove u odnosu na individualnu scensku poziciju u monodramama u kojima, uglavnom samostalno, kreira tekst, dramatizira ga i prilagođuje svojoj osobnosti u samotničkome i uglavnom samotnjačkome poslu. Iako se činilo kako su ove dvije glumačke osobnosti potpuno različitih umjetničkih senzibiliteta ili upravo zbog toga, predstava je pokazala snagu suigre, ali i davanja prostora partneru/partnerici za samostalno glumačko kreiranje.

    „U devetnaestoj knjizi Odiseje Penelopa govori o snovima i kaže da dolaze kroz dvoja vrata: jedna od uglačane bjelokosti, za snove koji nas obmanjuju, i jedna od blistave rožine, za snove koji nam govore istinu. Možda se pisci moraju zadovoljiti time da se koriste tek bjelokosnim vratima kako bi zabilježili svoje snove, bez obzira na to jesu li ih doista usnili ili izmislili, unatoč spoznaji da se njihova vještina sastoji od govorenja laži.“ (Alberto Manguel, Dok pakiram svoju biblioteku, preveo s engleskoga: Tomislav Kuzmanović; Fraktura, 2019.) S referencama na same (pra)početke književnosti, arhetipske muško-ženske odnose i prepletanje snova i zbilje, u ovoj se predstavi gradi sinusoidalno vođena priča koja teče od početnoga, naoko površinskoga odnosa, ženine jasne potrebe za tjelesnošću i invertirano postavljenoga, suzdržanoga muškoga pogleda na prolazni jednonoćni odnos u trenutku kad je završio njezin tulum organiziran povodom useljenja u novi stan, kad na sceni i u sobi ostaju poluispijene boce, prazne posude za hranu, smeće i neurednost i kad u toj kaotičnosti nedostaje samo trenutak polualkoholizirane bliskosti. Žena vodi cijelu ljubavn(ičk)u priču, izazovna je, ni u jednome trenutku ne i vulgarna, zavodnički plete mrežu oko muškarca koji je gotovo slučajno sa zajedničkim prijateljem došao u njezin stan i koji se ustručava prihvatiti njezine eksplicitne ponude (poslije saznajemo koje su joj stvarne pobude). Fino baždareno, stalno na granici iskliznuća, kružeći jedno oko drugog, izgovaraju se neke tajne, upoznaju se međusobno u trenutcima u kojima i publika saznaje ponešto o njihovim životima.

    U duhovito nijansiranoj predstavi bez nasilja, grubosti i psovki kao pomagala, pratimo dva toliko različita života, spojena u jednom kratkom trenutku i na jednome prostoru slučajnosti, što je potencirano djelomičnom prilagodbom teksta u kojemu je muškarac, kako bi se sugerirala egzistencijalna i socijalna diskrepancija, iz Dubrave, što izaziva salve smijeha prepoznatljivosti, a spominje se i često jedenje francuske salate, kao i pijenje pića prepoznatljivih brendova. Nakon različitih dosadašnjih života, promjene posla i stanova, raspada braka, života s majkom, djeteta koje negdje čeka, specifičnih stresova, dramske osobe u jednoj gotovo slučajnoj zajedničkoj točki sanjaju budućnost koja priziva jednostavnu obiteljsku sreću, zajedničko kuhanje i ručkove, male ugode.

    Scenograf Ivo Knezović osmislio je scenski stan u kojemu se glumci dobro osjećaju, koji je vrlo funkcionalan, s jasnim naznakama vrata s lijeve strane, kao mogućega njegova odlaska i kuhinje s polupraznim hladnjakom desno iza portala i sobe sa žuđenim krevetom u dubini desno. Danijela Gotal Grgurač kreirala je kostime vrlo skladno, vodeći računa o glumačkome habitusu i dramskome karakteru – muškarčev je smiren, u plavim bojama, a kostim koju Dijana Vidušin izvrsno nosi impresivne je, izazovno-dostojanstvene i simbolične crvene boje, vrlo funkcionalan, koji i sam izvrsno igra, transformira se i modificira. Čak je i skidanje kostima/kostima na kraju predstave prije mogućega zajedničkoga kraja/početka izvedeno i kostimski i glumački vrlo profinjeno.

    Redateljica Aida Bukvić vrlo je dobro vodila glumce, inzistirala na njihovoj međusobnoj glumačkoj igri, suptilno kreirala atmosferu iščekivanja, glumljenja i istine, vaganja događaja, dinamike vremena i doziranja neizvjesnosti, (iznevjerenih) očekivanja dramskih osoba/glumaca i/ili gledatelja, osmislila vanjske i unutarnje prostore disfunkcionalnim, intimnim svjetlom, disperzirano postavljenim lampama (suradnici za svjetlo: Aleksandar Franjić / Domagoj Klasić, Martin Miščin), laganom glazbom (suradnici za ton: Leon Stanković-Mehinović, Nebojša Paunković) i plesom.

    Bez obzira na to znači li prvi, uvodni dio čega, prvo razdoblje, polaznu točku, ishodište ili osnovu čega, izvrsna predstava Početak završava izvrsnu godinu u Teatru EXIT i, sigurni smo, na najbolji način započinje kazališnu 2024. Čestitamo!

    Sljedeća izvedba Početka u Teatru EXIT je 19. siječnja 2024., a predstava igra i 28. siječnja 2024. u Kristalnoj kocki vedrine u Sisaku; požurite nabaviti karte.

    © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 3. siječnja 2024.

Piše:

Vesna
Muhoberac