Pouka za današnje kazalište

30. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta od 1991. do danas: Zaključno razmišljanje o pučkom kazalištu i baštinskim tekstovima

• 

  Na slici: Lijevo Milan Lakoš kao Valerijan, desna ruka rimskog cara. U sredini stoji Ralf Jacky Milatić, u ulozi Cesara, rimskog cara koji naređuje mučenja kršćana. Oni su u crnim habitima jer predstavljaju Rimljane.  Iznad njega kršćanska žena. Iznad Milana Lakoša vidi se glumac s maramom na glavi.

  Baštinski tekstovi i kazalište srednjeg vijeka nije ono bilo Crkvena propaganda nego govor o svijetu koji ima smisla i u kojem čovjek ima svoje mjesto. Zato je bilo svima zanimljivo. Zato je cijeli grad postavljao te predstave i one su bile važne ljudima. A Carićeva predstava s Hvarskim pučkim kazalištem ima i dvije pouke za današnje vrijeme.

  Prva pouka je prirodnost igre koja uvlači publiku, privatnog glumca koji igra nešto što vjeruje i iza čega stoji, otkrili su suvremeni redatelji krajem 20. stoljeća u pokušaju vraćanja publike u kazalište, i u Europi i kod nas. Tako je npr. Bobo Jelčić radio svoje predstave, gdje je umiješao privatni život glumaca ili dovodio naturščike kao veliku novost. No, bez duhovne dimenzije koju ima sv. Lovre, svi ti autentični životi glumaca ili dokumentarno kazalište je prazno i za jednokratnu upotrebu. Zato nitko više ne igra te Jelčićeve projekte, iako su neki bili vrlo zanimljivi, naročito na prvo gledanje.

  Druga je pouka današnjim raspravama o lektiri – nije problem u sadržaju. umjetnost  uvijek govori o krvavim, teškim, kompliciranim, seksualnim i inim sadržajima jer je i takav svijet oko nas. Problem je kako to prikazuješ i koju poruku šalješ. Hvarska i Carićeva izvedba Prikazanja života svetoga Lovrinca mučenika pokazuje da je moguće o teškim temama govoriti na kazališno zanimljiv i poticajan način i pri tome slati poruku koja traje. Zato traje i predstava.

  Smrt Marina Carića 2000. jako je pogodila grupu, jer su oni svi skupa zajedno mislili i osjećali, pa su nakon nekog vremena odlučili igrati i dalje samo baštinske tekstove i stare predstave. To je bila odlična odluka jer te predstave doista treba sačuvati. No, 2012. iznenada je umro Ralf Jacky Milatić, dugogodišnji član Hvarskog pučkog kazališta, u 57. godini života. Od srednje škole je bio u svim kazališnim predstavama Hvarskog pučkog kazališta i trideset godina izvrstan u ulozi Cesara Dacija u Prikazanju života svetoga Lovrinca mučenika. U tom su kazalištu neki glumci krenuli kao dječaci, glumili su anđela kad su bili dječaci a danas imaju uloge odraslih likova, pa i samog Lovrinca (Marino Miličić) – mladi a danas sijede kose, neki nažalost i odlaze… Koliko mlađi članovi imaju snage nastaviti, vidjet ćemo, ali nadamo se. Postoje odlični kazališni muzeji po svijetu, snimke i video zapisi predstava, ali Hvarsko pučko kazalište, njegovo živo kazalište koje traje, doista je poseban fenomen. Poseban i potreban!

  (Pročitajte prethodni nastavak...)

  © Sanja Nikčević, KAZALIŠTE.hr, 23. prosinca 2023.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Piše: