Sve je frcalo od boja, energije, entuzijazma i sjajne glume
Trupa OvoOno, Akademija dramskih umjetnosti iz Zagreba, RadioTeatar, Teatar &TD: Vid Lež, Ubu Ovo Ono, red. Dražen Krešić, Kulturni centar Osijek
-
Sajmena predstava nastala prema istinitom događaju – tako Trupa OvoOno, Akademija dramskih umjetnosti iz Zagreba, RadioTeatar i Teatar &TD najavljuju svoju kazališnu predstavu Ubu Ovo Ono. Osječani koji su došli u Kulturni centar (27. studenoga) pogledali su predstavu koja ih je osvojila i koju će pamtiti. Autorski tim na čelu s redateljem Draženom Krešićem i glumci, znali su što im treba za predstavu koja osvaja publiku i koja se pamti i pametno su sve te elemente spojili i stvorili snažnu predstavu.
Prvi je svakako na listi dinamičan i živopisan tekst, prepun neočekivanih preokreta i humorističnih elemenata zahvaljujući kojima energija predstave traje i pozornost publike drži od početka do kraja. Odličan su posao odradili autor dramskog predloška Vid Lež i dramaturginja Katarina Krešić.
Likovi su više nego upečatljivi, šareni (pa i doslovce, zahvaljujući kostimografu Josipu Đereku), ekscentrični i s nedvosmisleno mjerljivim i jedinstvenim prinosom nezaustavljivoj mladenačkoj energiji predstave.
Sve je frcalo od boja, energije, entuzijazma, šarenih i neobičnih rekvizita koji su uvijek dobrodošla dodana vrijednost. Kostimi su odražavali osobnost likova i pridonijeli atmosferi, uz brz tempo i ritam, koji je raspirivalo ionako opipljivo gorljivo uzbuđenje i u gledalištu i na sceni.
Obilje smijeha dolazilo je iz dijaloga, situacija i gesta, a smijeh je – zna to ova trupa – odličan alat za uspostavljanje i održavanje opuštene i vesele atmosfere, jer predstava netom diplomiranih glumaca i studenata treba biti upravo takva i nikakva drukčija.
Inovativna scenografija Martina Šatovića koja se brzo i lako mijenja podržavala je fluidnost radnje. Kombinacija stvarnih i apstraktnih elemenata tvorila je intrigantnu scenu.
Glazbe i zvuka bilo je baš taman koliko treba, a autori glazbe Antun Aleksa, Vid Lež i Katarina Krešić (iz čijeg je diplomskog rada na studiju produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti na ADU pod mentorstvom red. prof. art. Snježane Banović predstava nastala) odlučili su se za zabavnu glazbu koja je odgovarala tonu predstave. Vrlo energični brojevi dodatno su podizali energijom ionako nabijenu predstavu. Svirali su na brusnom papiru, praznoj pivskoj boci, crijevu od perilice, cjedilu…
Svakako poseban touch bila je urnebesna i raznovrsna interakcija s publikom (pridržavali su im kokice, ustupali mjesto u gledalištu, nazdravljali i sl.). Predstava je doslovce započela prije predstave, u predvorju, dok je publika ulazila, jer su ih glumci dočekivali s rakijicom, nazdravljali, svirali, pjevali, zagrijavali i sebe i gledatelje, metlom čisteći gledalište, unisono izvikujući: „Predstava! Predstava!“. Ima li granice između kazališta i zbilje?
Postavljanje predstave o predstavi izazovan je i uzbudljiv pothvat, koji je bez kreativnosti i originalnosti, jasnoga i publici razumljivoga koncepta osuđen na propast. Iznenadili su se i oduševili publiku.
Publika se iskrenije povezala s predstavom i glumcima, jer je svaki od njih dao svoju autentičnu emocionalnu dubinu, iako se sve doimalo vrlo lagano i zabavno. Multitalentirani glumci kroz predstavu su pokazali sve dimenzije svog talenta i (naučene) glumačke vještine – tako piše u najavi, a mi koji smo predstavu gledali, svjedočimo tomu i to za svakoga poimence: od apsolutno najboljega i besprijekornoga, netom Nagradom hrvatskoga glumišta ovjenčanog Domagoja Ivankovića (Gordan u trupi i u predstavi Satnik Sprdnjak i tusti glumpan Kralj Ubu), ali i Igora Jurinića (čiji je vođa trupe Sforzando pravo nadahnuće), Maruške Aras (transformirala se od članice trupe do Mame Ubu s lakoćom), Luke Kneza (autentičan kao Enzo, ali i neponovljiv kao Kralj Vjenceslas), Tee Harčević (odlična je i kao šaptačica s metlom i kao glumica u predstavi u predstavi) do Gorana Vučka.
Zahvaljujući koreografkinji Melisi Beqaj, neke su scene (poput rata i Labuđeg jezera) sjajno iskoreografirane. Iako nisu ni prvi ni jedini, nisu propustili iskoristiti staklenu stijenu na južnoj strani dvorane, poigravši se.
Kazališna trupa OvoOno predstavila se „spektakularnim pokušajima odigravanja poznatog dramskog teksta Kralj Ubu, a zbog prepirki i nadmetanja unutar trupe, ne uspijevaju uprizoriti predstavu, ali zato je publika svjedočila njihovom veličanstvenom neuspjehu“ – piše u najavi predstave čija je premijera u Teatru &TD najavljena za 18. prosinca.
Priča je to s motivima poznatog dramskoga teksta, isprepletena današnjim i nekadašnjim aktualnostima.
Kralj Ubu je satirična drama francuskoga dramatičara Alfreda Jarryja. Prvi put izvedena 1896., smatra se jednim od ključnih radova u avangardnom teatru. U toj oštroj satiri na vlast, politiku i društvo, glavni lik Kralj Ubu prikazan je kao glup i okrutni vladar koji ne preže ni od čega da bi zadržao vlast. Ova karakterizacija, kao kritika tadašnjih političkih figura i sustava, primjenjiva je na bilo koje vrijeme.
Trupa OvoOno nije se libila uporabe nasilja, groteske i vulgarizma, no to nimalo nije šokiralo osječke gledatelje, nego je dodatno podgrijavalo atmosferu i izazivalo žive reakcije na apsurdnost situacija u društvu nekada i danas, kao i ljudske prirode.
Jedna zanimljivost, za one koji se sjećaju i one koji ne znaju, da je pok. Saša Anočić prije 24 godine Kralja Ubuja postavio u sklopu tadašnje kazališne radionice SKUC-a.
© Narcisa Vekić, KAZALIŠTE.hr, 12. prosinca 2023.
Piše:
Vekić