Što su nama danas Venere i Adon?
14. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta od 1991. do danas: Marin Držić, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, 2/2
-
Pitanje je je li mitološka priča (asosijacija na Boccacciovu Veneru, na Veneru neoplatoničara, na Boticellijev i Tizianov slikarski venerolik niz, na Bordoneovu sliku i na kratki spjev Nice Luce Contilea) samo renesansna dopuna farsi ili rustikalnoj komediji ili cijelu dramu treba čitati u manirističku ključu širekontekstualnoga teatra u teatru, u kojemu bi dubrovački vlastelini iz vizure seljaka gledali prizore vlastita dvorskoga i pirnoga kazališta.
Pretpostavlja se da su ovu jednočinku 1551. godine izveli članovi Držićeve Pomet-družine. Prikazba je bila o pokladama na piru Marinova bogata rođaka Vlaha Nikolina Držića i „još bogatije“ nevjeste Marije Sinčićević Alegretti, kćeri Stjepana Alegrettija. Genealogija antunina bilježi da je predstava Tirena prikazana u kući nevjestina oca, u postolarskoj ulici Među velike crjevjare, u današnjoj Ulici od puča, uz crkvu sv. Jakova. U toj se antuninskoj genealogiji Venere i Adon navodi skupa s reprizom Tirene, pa neki proučavatelji drže da je bila u funkciji prologa Tirene. Može se pretpostaviti da je u mjesec dana, koliko je trajao pir, Tirena bila izvedena i u mladenkinoj i u mladoženjinoj kući, a isto tako da je Držić novi prolog Tirene pisao za njezinu izvedbu u palači Julijana Turčinovića.
Držić o Julijanu, antuninskom trgovcu, u prologu Tirene govori kao o plemiću. Nakon smrti kćeri Klare i sina Marina kuća je ostala prazna; Vlahov otac Nikola umro je 1538., pa se vjerojatno unuk Vlaho preselio djedu Julijanu. (Turčinovićeva palača danas se ne može vidjeti jer je srušena u potresu 6. travnja 1667.) Marin Držić u izdanju Pjesni Julijana Turčinovića naziva Pjorović a ne Florović, što bi bilo točnije jer su mu se šukundjed, djed i brat zvali Cvijeto (Florio, Fjoro). Julijan Turčinović nadimak Florović dobio je po šukundjedu. Bio je djed po majci mladoženje Držića, koji je 12. studenoga sklopio bračni ugovor s Marijom Sinčićević Alegretti, a pir se održao između 6. siječnja i 11. siječnja 1551. Neki istraživači misle da je pir možda bio u nedjelju, 11. siječnja 1551. u kući Džula Pjorovića (koji je bio bogat i pio iz srebrenih pehara, kako navodi Držić u prologu Tirene) i da je za tu prigodu napisana Venere i Adon, prikazana kao prolog velikoj Tireni (koja i sama ima prolog). Julijan Turčinović bio je sin Marina Turčinovića i Katarine Giuliani. Dobio je ime prema djedu Giulianiju Jacomovu, firentinskom aromataru, koji se u Dubrovnik doselio oko 1440. i oženio se Anulom Držić, pratetkom Marina Držića, izvanbračnom kćeri Marinova pradjeda Marina.
Isprepletenost sentimentalno-idilične i komično-realistične radnje i stiha, igra perspektivnom iluzijom i komedijskom strukturom te intiman i prisan aspekt stavljaju komediolu Venere i Adon (Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena) na istaknuto mjesto u cijelom tadašnjem dubrovačkom kazališnom životu, ali i u kasnije nastaloj hrvatskoj dramaturgiji i teatru. Svoju mitološku scenu za ovu dramu Držić je vjerojatno napravio prema Serlijevim načelima za pastoralu, spajajući ostatke srednjovjekovnih mansija i humanističkih kabina u jedinstveni scenski prostor, u kojem je mitološko prizorište odijeljeno zastorom od prednjega dijela plateae, ovdje proscenija, na kojemu razgovaraju Vlasi, time nadmašivši u svom vremenu reproducirana rješenja za Plautove i Terencijeve izvornike. Možda ju je napravio i prema renesansnim slikama i u kontekstu likovnog izraza svoga brata Vlaha Držića.
(Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...)
© Vesna M. Muhoberac, Mira Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 6. prosinca 2023.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
OSVRTI
-
KNJIGE
Vila lutaka Snježane Banović bavi se biografijama dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica koje je suvremena povijest nepravedno zanemarila. -
ČASOPISI
Dvobroj Kazališta 91/92 na 132 stranice donosi zanimljive rubrike i teme bogato potkrijepljene kvalitetnim fotografijama. -
mjuzikl
Redatelj Paolo Tišljarić Čarobnog Frulaša slaže uredno i ritmički izbalansirano, kako ovakva scenska forma i zahtjeva. -
ESEJI
Prirodnost igre koja uvlači publiku, glumci koji vjeruju u ono što igraju te istaknuta duhovna dimenzija, odlike su baštinskih tekstova i njihovih inscenacija.