Nedovoljno kazališno oblikovan intrigantan Pešićev tekst

14. Ljetne noći Teatra EXIT, Ka’Bina, Kulturno informativni centar KIC: Stevan Pešić, Tesla ili prilagođavanje anđela, režija i adaptacija Vladimir Posavec-Tušek

  • Ljetne noći Teatra EXIT, koje su se ove godine održavale od 6. srpnja do 4. kolovoza i od 7. do 16. rujna na Ribnjaku, u Studiju EXIT i u Teatru EXIT donijele su nam još jednu zanimljivu predstavu između ukupno izvedenih dvadeset i sedam naslova u sveukupno četrdeset i jednoj izvedbi. Na završetku ovog iznimno kvalitetnoga festivala uvijek agilan, kazališno posvećen i iznimno kreativan ravnatelj Teatra EXIT odlučio se za gostovanje na otvorenoj pozornici, krovu Ribnjaka i gledateljima je doveo predstavu Tesla ili prilagođavanje anđela. U vremenu kad su publici atraktivniji glumci iz serijala, što dovodi u gledalište publiku koja se ne bi lako odlučila za kazalište – ali je to ipak jedna od motivacija za stvaranje novih gledatelja, u produkciji Ka’Bine i Kulturno-informativnoga centra KIC pogledali smo adaptaciju teksta (režija i adaptacija: Vladimir Posavec-Tušek) književnika Stevana Pešića (Donji Kovilj, 1939. – Beograd, 1994.), posebno poznatog po putopisima iz Nepala, Tibeta i Šri Lanke. Predstava, vjerojatno posvećena osamdesetoj godišnjici smrti Nikole Tesle (Smiljan, 10. srpnja 1856. – New York, 7. siječnja 1943.), hrvatsko-američkoga izumitelja i inženjera srpskoga podrijetla, koji je djelovao na polju elektrotehnike i strojarstva, futurista najpoznatijega po prinosima u dizajniranju suvremenog sustava distribucije električne energije koristeći izmjeničnu struju. U skladu s idejom prikazivanja misteriozne priče zadnjeg sata života Nikole Tesle, predstava mišljena i kao psihološka drama s elementima trilera, statična je i više nalik predavanju, ima elemenata edukativnosti, što u profesionalnome kazalištu nikad nije najbolje rješenje. Vrlo intrigantan Pešićev tekst nije dovoljno kazališno oblikovan.

    Izvrsni glumci, Vladimir Posavec-Tušek, kazališni, televizijski i filmski glumac koji je dosad ostvario preko sedamdeset uloga je Nikola, a misterioznog gospodina Johna Smitha glumi Momčilo Otašević, višestruko nagrađivani kazališni, filmski i televizijski glumac, supostavljajući Teslina unutarnja previranja, određenu ambivalentnost karaktera, arhetipski nalik Goetheovu Faustu i Mefistofelesu, i zrcalno postavljenim karakterima u mnogim kanonskim tekstovima hrvatske i svjetske književnosti. Dana 7. siječnja 1943. godine u Teslinu hotelsku sobu ulazi tajanstveni muškarac koji se predstavlja kao novinar. Sobarica hotela New Yorker sljedećeg će jutra Teslu zateći mrtvog s osmijehom na licu i to će biti istina, a gledatelji, voajerski uronjeni u zagonetni interijer pokušavaju otkriti životnu i kazališnu tajnu, odvojiti dokumentarizam od fikcije, pristajući na ideju svojevrsne manipulacije i glumačkih ideja komunikacije s publikom, izravnoga obraćanja, dovođenja na pozornicu, pomicanja i razmicanja četvrtoga zida.

    Kako je Vladimir Posavec-Tušek u predstavi i glumac i redatelj, što može biti zanimljivo i intrigantno, i zbog mističnih i podvojenih identiteta u tekstu, predstavi nedostaje treće oko koje bi je učinilo dinamičnijom i atraktivnijom. Glumci su izvrsno kostimirani, odijela i svi kostimski detalji besprijekorno pokazuju poseban Teslin stil života, ali i dodaju osobnu perspektivu (uvijek inspirativna i nadahnuta Marita Ćopo), vrlo mobilnu scenografiju napravio je Miljenko Sekulić (stolica/stolac koja/koji se pomiče), ali se, uz izvrsnu glazbu uvijek posebnoga Stanislava Kovačića i oblikovanje svjetla Milana Kovačevića i bez obzira na namjeru i intenciju što češćih gostovanja (predstava već više od dvije godine zaista puno gostuje, ima mnogo izvedbi i iznimno je dobro prihvaćena), propustilo involvirati Tesline ideje i napraviti ih kazališno prihvatljivima. „Prvi dio predstave u biti je nešto što je Tesla za javnost bio i mislim da tu ima mnogo stvari koje ljudi, koje publika zna o Tesli, ali ima i nekih detalja koje vjerojatno šira publika ne zna, a čitava predstava se u stvari bavi Nikolinim duhom, odnosno onim što je svatko od nas, našom dušom“, izjavio je Vladimir Posavec-Tušek o predstavi, a Momčilo Otašević napominje da „…priča počinje jednim zanimljivim intervjuom koji preraste u nešto mnogo ozbiljnije, teže i jače. U nešto više od nas, odnosno 'ajmo reć' od njega, jer ja sam već anđeo koji je pao s neba, pa sam demon, a on je i dalje čovjek koji ima još tih sat vremena i deset minuta. Ne znamo je l' to, u stvari, prvi sat Tesline smrti ili je to zadnji sat Teslinog života“.

    Ideja je predstave vrlo zanimljiva, kao i mogućnost prikazivanja danas (drama Tesla ili prilagođavanje anđela izvođena je više godina u Narodnom pozorištu u Beogradu, na maloj sceni. Teslu je glumio Ljubivoje Tadić, a novinara Rade Miljanić), pogotovo zato što su uz Teslu povezane različite zagonetke, nemogućnost cjelovitoga percipiranja njegova genijalnoga uma, anegdote i tajne. Tako već godinama različitim portalima kruži intervju na engleskome jeziku s Nikolom Teslom iz 1899. godine koji je Tesla navodno dao Johnu Smithu, novinaru časopisa Immortallity, u svom laboratoriju u Colorado Springsu. Kritičniji su čitatelji tvrdili da je razgovor lažan, a kao dokaz im je poslužio podatak da Tesla te 1899. godine kritizira Alberta Einsteina i njegovu teoriju relativnosti, dakle, u vrijeme kada je mladi Einstein imao 20 godina odnosno dvadesetak godina prije negoli je svijetu predstavio svoju teoriju relativnosti. Autentičnost je razgovora mnogima bila sumnjiva, a Velimir Abramović, ravnatelj Teslina muzeja u Beogradu potvrđuje kako je razgovor Nikole Tesle i novinara Johna Smitha u cijelosti preuzet iz Pešićeve radiodrame Tesla ili prilagođavanje anđela, iako vjerno odražavaju Teslin duh i način razmišljanja, i dodaje kako godine 1899. u SAD-u nije postojao magazin Immortallity, a novinar koji razgovara s Teslom zove se, indikativno, najčešćim engleskim imenom – John Smith.

    Prenosimo dio iz Pešićeve drame, preuzete iz časopisa Svjetlost.

    Čovjek koji je upleo prste u kozmičke procese

    Novinar: Gospodine Tesla, stekli ste slavu kao čovjek koji je upleo prste u kozmičke procese. Tko ste Vi zapravo, gospodine Tesla?

    Tesla: To je pravo pitanje, gospodine Smith, i pokušat ću Vam na njega dati odgovor.

    Novinar: Neki kažu da dolazite iz Hrvatske, iz kraja koji se zove Lika, gdje uz ljude raste drveće, kamen i zvjezdano nebo. Kažu da Vaše rodno selo nosi ime po gorskom cvijeću i da se kuća u kojoj ste rođeni nalazi pored šume i crkve.

    Tesla: Doista, sve što ste naveli je istina. Ponosim se svojim srpskim porijeklom i svojom hrvatskom domovinom.

    Novinar: Futuristi kažu da su 20. i 21. stoljeće rođeni u glavi Nikole Tesle. Oni veličaju okretno magnetsko polje i slave indukcijski motor. Njihova tvorca nazivaju lovcem koji je u svoju mrežu uhvatio svjetlost iz Zemljinih dubina te ratnikom koji je zarobio vatru iz neba. Otac izmjenične struje učinit će da fizika i kemija zavladaju polovicom svijeta. Industrija će ga proglasiti svojim vrhovnim svecem, osobom koja će znati unovčiti uloge najvećih dobročinitelja. U laboratoriju Nikole Tesle po prvi je put razbijen atom. Tu je stvoreno i oružje koje dovodi do seizmičkih vibracija. Tu su otkrivene i crne kozmičke zrake. Pet vrsta molit će mu se u Hramu budućnosti jer su zahvaljujući njemu spoznali veliku tajnu da se Empedoklovi elementi mogu napajati životnim silama iz etera.

    Tesla: Da, to su neka od mojih najvažnijih otkrića. Međutim, ja sam poražen čovjek. Nisam ostvario ono najveće što sam mogao.

    Zemlja, Sunce, crne rupe i ljudi bogovi

    Novinar: Na što mislite gospodine Tesla?

    Tesla: Htio sam osvijetliti čitavu Zemlju. U njoj je dovoljno elektriciteta da postane drugo Sunce. Svjetlo bi se pojavilo oko ekvatora, kao prsten oko Saturna. Čovječanstvo nije spremno za nešto veliko i dobro. U Colorado Springu sam napojio Zemlju elektricitetom isto tako je možemo napajati drugim energijama, kao što je pozitivna energija uma. Te se energije nalaze u Bachovoj i Mozartovoj glazbi te u stihovima velikih pjesnika. U Zemljinoj unutrašnjosti postoje energije Radosti, Mira i Ljubavi. Njihovi izrazi cvijet su koji raste iz Zemlje, hrana koju nam ona daje i sve ono što je čini čovjekovim zavičajem. Godinama nastojim pronaći način na koji bi ta energija mogla utjecati na ljude. Ljepota i miris ruža može se koristiti kao lijek, a sunčeve zrake kao hrana. Život ima beskonačan broj oblika, a dužnost je znanstvenika pronaći ih u svakom obliku materije. U tome su ključne tri stvari. Ja samo tragam za njima. Znam da ih neću pronaći, ali neću odustati od njih.

    Novinar: Koje su to stvari?

    Tesla: Jedno je pitanje hrana. Kojom zvjezdanom ili zemaljskom energijom nahraniti gladne na Zemlji? Kojim vinom napojiti sve žedne da se u svom srcu raduju i shvate da su bogovi? Drugo pitanje je kako uništiti energiju zla i patnje u kojima prolazi ljudski život. One se ponekad javljaju kao epidemija u dubinama svemira. U ovom se stoljeću ta bolest sa Zemlje proširila svemirom. Treće je pitanje sljedeće: postoji li suvišak svjetlosti u svemiru? Otkrio sam zvijezdu koja bi po svojim astronomskim i matematičkim zakonima mogla nestati, a da je naizgled ništa ne promijeni. Ta se zvijezda nalazi u ovoj našoj galaksiji. Njezina se svjetlost može zbiti do takve gustoće da stane u kuglu manju od jabuke, a težu od sunčevog sustava. Religije i filozofije uče nas da čovjek može postati Krist, Buda i Zaratustra. Ono za čim ja tragam još je luđe od toga, gotovo neostvarivo – što učiniti u svemiru da se svako biće rađa kao Krist, Buda ili Zaratustra? Ja znam da gravitacija djeluje na sve što želite da poleti i nije mi namjera stvoriti leteće objekte (letjelice ili projektile), nego naučiti pojedince da povrate svijest o vlastitim krilima…nadalje, ja pokušavam probuditi energiju koju sadrži zrak. Tamo se nalaze glavni izvori energije. Ono što se smatra praznim prostorom samo je manifestacija neprobuđene materije. Na ovom planetu nema praznog prostora, a isto tako ni u svemiru. Crne rupe, o kojima govore astronauti, najmoćniji su izvori energije i života.

    Puno ljubavi ili nimalo

    Novinar: Na prozor Vaše sobe na 33. katu hotela Waldorf-Astoria svako jutro dolaze ptice.

    Tesla: Čovjek mora biti sentimentalan prema pticama. To je zbog njihovih krila i ljudi su ih nekoć imali – prava i vidljiva.

    Novinar: Niste prestali letjeti još od onih davnih dana u Smiljanu!

    Tesla: Da. Nisam. Dva su moguća puta: puno ljubavi ili nimalo. Sredina služi obnavljanju ljudskog roda. Žene nekim ljudima hrane i osnažuju vlastiti duh. Drugima to isto čini samački život. Ja sam izabrao taj drugi put.“

    Gledajući ovu predstavu prisjećali smo se izvrsne predstave Filipa Šovagovića Tesla Anonimus (premijera: 24. svibnja 2017.), koju je Mira Muhoberac kao izbornica pozvala i na Marulićeve dane, i u kojoj, nimalo edukativno, a kazališno i estetski iznimno dojmljivo i kreativno u svim segmentima i na svim razinama upoznajemo modernog i avangardnoga Teslu. Predstava je izvedena na Sceni 121 (atrij kazališta), koncept: Filip Šovagović, scenografkinja: Veronika Radman, kostimografkinja: Marita Ćopo, autor videa: Ivan Marušić Klif, glazba: Filip Šovagović i Fadil Abdulov Fafa, oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik. Glumili su: Nikola Tesla: Marko Petrić; Dane Tesla, Thomas Alva Edison, George S. Patton: Andrej Dojkić; Alka Tesla, Ann Lizzie Gillespie, Mileva Einstein: Antonija Stanišić Šperanda; Bakha Tesla, Lucy Dissie, Natalie Alcatraz von Buckingham: Natalija Đorđević; Georgina Mandić Tesla, Olga Fox, Mister Krupp, Mileva Einstein 2: Tara Rosandić; Milutin Tesla, Prof. Melchior Bukowski, George Westinhouse, Adolf Hitler: Đorđe Kukuljica, a svirali Fadil Abdulov Fafa i Filip Šovagović.

    Možda je naša percepcija prije gledanja predstave Tesla ili prilagođavanje anđela bila usmjerena na ovu predstavu koja nam je ostala u dubokome sjećanju. Predstavi Tesla ili prilagođavanje anđela, koju možete pogledati i u Teatru EXIT, želimo dug kazališni život.

    © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 16. listopada 2023. 

Piše:

Vesna
Muhoberac