Jedan od najboljih dramskih tekstova starije hrvatske književnosti nastalih prije Držića

11. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta od 1991. do danas: Mavro Vetranović, Suzana čista, red. Ivica Boban, KMD Dubrovnik, 2001.; gostovanje na DLJI, Park Umjetničke škole Luke Sorkočevića, 2002.

• 

  Mira Muhoberac kao dramaturginja Kazališta Marina Držića u Dubrovniku te kao njegova ravnateljica, postavila je u travnju i svibnju 2001. na scenu dvije drame Mavra Vetranovića Čavčića (1482/3–1576), Suzana čista i Orfeo, do tada neizvedene. Iste su predstave iduće festivalske sezone, 2002. godine, gostovale na repertoaru 53. Dubrovačkih ljetnih igara, iz kazališne kutije prenesene na ambijentalnu pozornicu Parka Umjetničke škole. Radi se o dvije kraće mitološke drame, iznimno vrijedne i u književno-povijesnom i u dramaturškom smislu, koje je dramaturginja samih predstava Mira Muhoberac iznimno znalački stavila u kontekst i revalorizirala kako popratnim tekstualnim materijalom u programskim knjižicama i stručnim kazališnim publikacijama, tako i u kazališnom smislu, udahnuvši im nepapirnati, stvarni život na pozornici, pozvavši redateljicu Ivicu Boban da ih postavi gotovo simultano –dramu Suzana čista na veliku scenu KMD-a, a Orfeo, čija se premijera odigrala desetak dana nakon, na maloj sceni KMD-a u Teatru Bursa, zamislivši ih kao svojevrsnu duo-predstavu, jer ih je pročitala kao drame kauzaliteta i tako postavila na repertoar.

  O kulturološkom i kazališnom značaju obiju drama, jer se radi o praizvedbama nakon 500 godina, govorit ćemo u ovome nastavku feljtona – prvo o drami Suzana čista, a u sljedećem o dramskoj minijaturi Orfeo.

  U jednome od popratnih tekstova u časopisu Kazalište uz premijeru duo-predstava, njihova dramaturginja Mira Muhoberac zapisala je: „Suzana čista, napisana u prvoj polovici 16.stoljeća, a tiskana tek 1872. u Zagrebu, počiva na dramatizaciji biblijske legende, o starcima, rabijima, Ilijakinu i Izaku, koji pokušavaju zavesti čistu Suzanu. (...) Zapanjuje činjenica da Vetranovićeva drama Suzana čista nije u dubrovačkoj sredini u kojoj je nastala izvedena pola tisućljeća. Osobito jer se radi o jednom od najplodnijih i žanrovski najraznovrsnijih hrvatskih književnika, stvaraoca novih književnih oblika, pisca 'polivalentne i kompleksne produkcije, s fokusom u egzistencijskoj raznovrsnosti i ljubavi prema hrvatskoj domovini i baštini (Mirko Tomasović).'[1]

  

  U vremenu uprizorenja Vetranovićeve Suzane čiste, egzistirala je još u pravom smislu te riječi i kazališna kritika, pa će Anatolij Kudrjavcev nakon premijere u KMD-u između ostaloga zabilježiti: „Kad se, čak i iz stanovite vremenske odmaknutosti, razmišlja o ovogodišnjim dubrovačkim uprizorenjima, dvaju dijela prastaroga Mavra Vetranovića, ne može se odoljeti struji nekakvih gustih dodatnih primisli nalik iznimnomu kulturološkom uzbuđenju. Naime, dubrovačko Kazalište Marina Držića zaslužuje puno priznanje, čak i divljenje radi takvoga repertoarnog i dramaturškog odabira, odnosno scenskog učinka, podviga srodna pustolovini nekih novih Kolumba. Najprije Suzana čista a zatim Orfeo, s razmakom od svega 10-ak dana – to je već ravno najmaštovitijem putovanju u gotovo nepoznato. I to danas, kad teatar uglavnom nastoji zaprepastiti građane i seljake svojim modernim eksibicionističkim grubostima i nonsensima za najšire tržište! Osim toga, Mavro Vetranović jedan je od najzanemarenijih dubrovačkih, odnosno hrvatskih pjesnika, premda bi njegova djela, usprkos dosadašnjim teoretskim  predrasudama procjenjivača, pogotovu raskošni spjev Remeta trebalo smatrati samim vrhom naše književnosti. Tko, zaboga, od današnjih srednjoškolaca išta zna o velikomu Mavru i o njegovim djelima? A da i ne govorimo o onim starijim, preostalim čitateljima“.[2]

  Na dubrovačku baštinsku predstavu osvrće se i kritičar Hrvatskog Radija Jovica Popović, upućujući čestitke na hrabrosti, znanju i umijeću: „Autorska ekipa ovoga kazališnoga projekta koja se okupila oko dramaturginje predstave Mire Muhoberac, koja je kao dramaturg Kazališta Marina Držća i stavila na repertoar intrigantnu dramu Mavra Vetranovića Čavčića i redateljice Ivice Boban, pokazala je da je riječ o jednom od najboljih dramskih tekstova starije hrvatske književnosti nastalih prije Držića. (...) Suzani čistoj Mira Muhoberac i Ivica Boban pristupaju kroz jedan dramaturški okvir, odnosno prizor sastavljen od Vetranovićeve poezije na početku i kraju predstave, te jednom relativizacijom sadržaja na sceni, uvođenjem glumačke družine koja ih prikazuje. Taj okvir tijekom čitave predstave omogućuje da se uvijek kad se ukaže potreba, može učiniti veći ili manji odmak od teksta, bilo u liriku bilo u duhovite ili ironijske naznake. Na taj način, onaj dio Vetranovićeva teksta koji bi danas netko osjetio kao naivno-crno-bijelim postaje zabavan, a onaj drugi, koji se bavi korupcijom, mitom, nemoralnošću poglavara, pa i, vjerovali ili ne, funkcioniranjem pravne države, iznenađuje aktualnom ozbiljnošću. (...)

  

  Naravno da su joj u tome pomogli glumci: izvrstan Frane Perišin koji je u predstavi i Mavro Vetranović i prorok Danio, te vrlo dobri Mirko Šatalić i Niko Kovač, koji tumače pohotne starce, rabije Izaka i Ilijakina, Jasna Jukić kao Suzana čista, ali i svi drugi, a na sceni je u ovoj predstavi veći dio glumačkoga ansambla dubrovačkog kazališta. Vrlo dobra scenografija Vesne Režić, koja s nekoliko naznaka stvara atmosferu dubrovačkih renesansnih vrtova, te kostimi Doris Kristić – nisu samo dobri zbog svoje funkcionalnosti nego svojom likovnom čistoćom daju pravi okvir sadržajima na sceni.“[3]

  (Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...)

  © Petra Jelača, KAZALIŠTE.hr, 14. rujna 2023.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

  ---

  [1] Mira Muhoberac: Kako se u Kazalište Marina Držića ušuljao Mavro Vetranović,  Kazalište,  7-8, Zagreb, 2001.

  [2] Anatolij Kudrjavcev: Uspješno neobično jedrenje, Kazalište, 7-8, Zagreb, 2001.

  [3] Jovica Popović: 'Čestitke na hrabrosti, znanju i umijeću', Hrvatski radio, 21. travnja 2001., u: Kazalište, 7-8, Zagreb, 2001.

Piše: