Šarmantna pučka predstava, koja je unatoč nedostacima hvaljena od kritike i publike

9. Baštinski tekstovi na repertoarima hrvatskih kazališta od 1991. do danas: Moliere / Tudišević, Nemoćnik u pameti, DLJF i GK Komedija, red. Jiří Menzel, Držićeva poljana, 1999.

• 

  O drugoj po redu postavljenoj frančezariji u produkciji Dubrovačkog ljetnog festivala i zagrebačkog Gradskog kazališta Komedija tijekom devedesetih godina 20. stoljeća pisalo je nekoliko eminentnih kritičara, čak i više nego što je tada bilo uobičajeno. Moliereovog Umišljenog bolesnika u preradi na dubrovačku Marina Tudiševića – Nemoćnik u pameti, postavio je na ambijentalnu scenu Držićeve poljane glasoviti češki filmski i kazališni redatelj Jiří Menzel.

  Jasen Boko, Mira Muhoberac, Dubravka Vrgoč, Dubravka Lampalov-Malešević, slažu se da se radilo o zabavnoj, premda vrlo zadanoj i shematiziranoj predstavi, o izvrsnoj glumi Pere Kvrgića, o miješanju jednostavne i precizne češke komike s duhom Mediterana karakterističnim za dubrovačke frančezarije. „U njima su“, zapisala je Dubravka Vrgoč, „lokalizirani i aktualizirani Moliereovi komični svjetovi, ponuđeni gledateljima poput zrcala za prepoznavanje vlastitih slabosti u zadanoj i provjerenoj strukturi dramskog događaja. Ispuštajući iz originala oba prologa i tri baletna intermezza Tudišević Argana naziva Renom a komične zabune iz predloška prilagođava prostoru u kojem ih zamišlja naznačujući vjeran portret dubrovačke stvarnosti 18. stoljeća kojega Jiri Menzel u svojoj kazališnoj interpretaciji nudi našem vremenu.“

  „Menzel je dosljedno svom redateljskom uvjerenju odbio u 'Nemoćnika u pameti' ući radikalnim intervencijama ili interpretacijama, naizgled ga je prepustio glumcima, sakrivši vrlo vješto svoju režiju i podredivši je krajnjem rezultatu: uspjehu kod publike i zadovoljstvu glumaca, a ti nisu izostali“,  piše Jasen Boko. „Prava je odluka bila i ansambl zagrebačke Komedije pripomoći majstorom kakav je Pero Kvrgić u naslovnoj ulozi, pa su te dvije ključne točke oko sebe uspješno okupile predstavu koja je pobijedila čak i teatru nesklonu Držićevu poljanu i sve one okolne bukače, televizore i kafiće, koji su na premijeri zašutjeli. Menzela zaista ne zanima modernost pod svaku cijenu, ova je predstava tradicionalna i nema ambicije mijenjati svjetove i kazališne estetike i možda zato u svojoj nenametljivoj skromnosti i postiže tako puno. Ona, istina, ima svoje bolje i lošije trenutke, scene pune najfinijih glumačkih i redateljskih detalja, precizno izbrušene i dorađene, i scene kroz koje se samo prođe, a da se na njima ne zastane. Takve scene pak zaustavljaju predstavu, pa se na nekoliko mjesta doživljavaju manji dramaturški padovi, posebno očiti prema kraju kad Moliere krene u ne baš najvještiji rasplet.“

  

  Sličnog je mišljenja o cjelini predstave i Dubravka Vrgoč: „Bez namjere da komentira ili scenski aktualizira Moliereov i Tudiševićev predložak Menzel slijedi autorove prizore i oživljava ih vještinom iskusnog redatelja koji dobro poznaje dramaturške mehanizme komedije. Njega ne zanimaju naknadne izvedenice i redateljska nadopisivanja, nego mogućnosti glumaca da u prostoru igre predoče komične situacije u kojima će se gledatelji prepustiti smijehu i zaboravu. To komično utočište što ga pruža 'Nemoćnik u pameti' sazdano je od zavodljivih detalja okupljenih na tragovima commedije dell'arte i nama bliskog češkog humora. Takva komedija ne opterećuje već zabavlja poigravajući se s prepoznatljivim modelima, progovarajući uvijek privlačnim jezikom duhovitih zabuna. Menzel ovdje usmjerava komična zbivanja precizno ispisujući njihov nacrt i naglašavajući vješto sva ona mjesta koja pozivaju na smijeh. Pri tome veliki prostor ostavlja glumcima za snalaženje u Moliereovim  i Tudiševićevim komediografskim krajolicima u kojima se putokazi ponajbolje ispisuju mogućnostima i nadahnućem izvođača.“

  Pero Kvrgić u ulozi Rena odnosno Argana, definitivno je centralna figura predstave, o čemu Dubravka Vrgoč piše: „U samom središtu scenskih događanja Pero Kvrgić sjajno je predstavio umišljenu bolest Tudiševićeva Rena. Svojim je čudesnim glumačkim talentom još jedanput dokazao i pokazao kako svaka minuciozno osmišljena gesta upotpunjuje sliku komedije te naglašava dinamičnost radnje u njenoj komediografskoj povezanosti. Kvrgićev Reno svojom je komičnom prisutnošću i lakoćom u osvajanju prostora zabuna odredio okvir 'Nemoćnika u pameti'.“

  

  Jasen Boko opisao ga je ovako: „Pero Kvrgić je opet pokazao da nema potrošenih glumačkih sredstava i vještina, da svaki mig, gesta i grimasa, izvedeni kako treba i na pravom mjestu, mogu biti svježi i originalni, a energija kojom je svoga Rena, nemoćnika, nosio gospar Kvrgić prilična je mladiću-na čemu je i građena sasvim zgodna opreka navodnog bolesnika i njegove izuzetne pokretljivosti. Kvrgićeve majstorije dostojno je pratio Dražen Čuček kao nesuđeni mladoženja, pokazavši izuzetnu glumačku lucidnost u pronalaženju detalja i stvaranju karaktera, te osobit humoristički štih. Epizoda Igora Mešina, kao ljubavnika Džona, imala je preciznu i promišljenu glumačku doradu, a dobro je glumački vukla i Dubravka Ostojić kao 'motorin' predstave, Franuša. Diaforio, liječnik, Damira Lončara, dobro je funkcionirao u duetu sa Čučekom, dok je Sanja Marin kao zaljubljena Anica zadržala u karakteru malo previše poznate tipologije općih mjesta. Ostatak ansambla, Mila Elegović Balić, Jasna Palić-Picukarić, Ivica Zadro, Ljubo Zečević, Vid Balog i Saša Buneta, zgodno bi se reklo, 'odradio je svoje zadatke' korektno i bez osobite invencije uz, tu i tamo, poneki jezični problem.

  Nije da je 'Nemoćnik u pameti' predstava bez mane, ali u njoj je dovoljno šarma, zabave, duhovitih mjesta i dobrih rješenja da joj je teško odoljeti. Festival je dobio zgodnu pučku predstavu kojoj je zajamčen lijep vijek trajanja i brojna publika. A u glumištu punom onih zaista nemoćnih u pameti i šire, već je to činjenica koja zaslužuje divljenje.“

  Sudeći po svim kritikama, Umišljeni bolesnik na dubrovačku, frančezarija Nemoćnik u pameti, naišla je ne samo na pohvalne kritike, unatoč pokojem slabijem mjestu, nego i na odobravanje publike i nekoliko repriznih sezona.

  (Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...)

  © Petra Jelača, KAZALIŠTE.hr, 10. rujna 2023.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija 

Piše: