Zrcalo današnjega društva, odnosa i prijetvornosti 270 godina poslije praizvedbe

38. Histrionsko ljeto, 8. srpnja - 2. rujna 2023.: Carlo Goldoni / Petra Mrduljaš, Krčmarica Purgerica, red. Dražen Ferenčina

• 

  Vremenske nepogode koje su zahvatile sjever Hrvatske i nanijele velike štete ljudima i njihovoj imovini utjecale su i na umjetnost i na kazališne izvedbe na otvorenome, pa je tako i nova Histrionska ljetna predstava Krčmarica Purgerica, premijerno izvedena 8. srpnja (zasad) otkazivana 13., 19., 20., 21., 25. srpnja, 8. kolovoza, zbog prognoza o nailasku oluje. Gledatelji koji su kupili karte za te izvedbe mogu je pogledati u jednome u nizu sljedećih termina, jer se predstave igraju svaki dan do 2. rujna, osim nedjeljom i ponedjeljkom, oduvijek neglumačkim danom, što toplo svima preporučujemo, ako to već nisu napravili. Tradicionalno ljudi koji zbog različitih razloga ostaju u Zagrebu u srpnju i kolovozu, stalni ili povremeni zaljubljenici u kazalište, hrle na pučke histrionske predstave na Opatovini i pune ih cijelo ljeto dobrom energijom i svima potrebnim smijehom. Goldonijevi su dramski tekstovi vrlo podatni za glumce, karakteri su minuciozno profilirani, govorno diferencirani, zapleti su česti, raspleti (ne)očekivani, tekstovi nisu pretenciozni, replike su lako izgovorljive i ne zahtijevaju velik napor glumaca i publike, duhovite su i teže smijehu koji uvijek visi u zraku, a publika jedva čeka neki mig za njegovu realizaciju.

  Carlo Goldoni (1707–1793), talijanski komediograf iz razdoblja klasicizma i prosvjetiteljstva, reformator commedije dell`arte, dobro je poznat hrvatskoj kazališnoj publici; njegove su komedije Kavana, Lukava udovica, Ribarske svađe, Sluga dvaju gospodara, Gostioničarka/Krčmarica Mirandolina igrane u hrvatskim kazalištima i na kazališnim festivalima i u izvornome obliku (naravno, u prijevodu), ali i u brojnim prilagodbama. Najzanimljivije su nama Dubrovčanima bile dvije Kafetarije – jedna iz 1978. u režiji Tomislava Radića i s nenadmašnom glumačkom ekipom predvođenom Izetom Hajdarhodžićem i Mišom Martinovićem, a druga u režiji Vinka Brešana, premijerno izvedena 31. srpnja 2016. godine ispred palače Sponza, crkve sv. Vlaha i Orlandova stupa, dramatizacijom i prilagodbom Mire Muhoberac smještena i povezana s vremenom održavanja Radićeve Kafetarije, a koja je, iako prepuna oduševljene publike svaku večer, dolaskom nove uprave uklonjena s repertoara.

  Cijelom se nizu zanimljivih karaktera, pripadnika različitih slojeva društva, prenaglašenih u govoru, odnosima, duhovito prepoznatljivih iz komedije La bottega del caffè supostavlja komedija Krčmarica Mirandolina, s puno manjim brojem dramskih osoba, ne toliko razgranatim i maštovitim zapletima, smještena u zatvoreni prostor krčme, gostionice u kojoj se kao u središtu bivše a toliko daleke orkestre usredištuju neobične dramske osobe. Intrigantno je da je to što plijeni u ovoj Goldonijevoj osamnaestostoljetnoj komediji smještenoj u Mletke cijeli niz stoljeća i što izaziva salve smijeha, to što zapravo Mirandolina problematizira. Manipulacija muškarcima može se pročitati u mnogim književnim djelima, sve od antičke književnosti, a posebno se zanimljivo aktualizira u Boccacciovu Decameronu, i to 6. dan (o onima koji su se vještom dosjetkom osvetili ili spasili), 7. dan (o ženama koje su prevarile muževe) i 8. dan (šale i podvale na račun prevarenih muževa).

  

  Tako i u ovoj Goldonijevoj komediji Mirandolina, simbol ženske zavodljivosti i domišljatosti, zavodi, navodi i upućuje raznim labirintima trojicu muškaraca: bogatoga grofa od Albafiorite, siromašnoga markiza od Forlimpopolija i viteza od Ripafratte, držeći ih na distanci, odlučujući se za četvrtoga, sobara Fabrizia, skromnog i dobrog mladića. Goldonijeva drama u kojoj su prototipovi iz različitih slojeva društva, gotovo svi su u potpunosti Mirandolinini antipodi: visokoga roda, umišljeni, škrti, lijeni, tako da se, tipično za komedije, na suprotnostima gradi duhovitost, ali i ironija u kojoj jedna lijepa ženska osoba (p)ostaje dominantna. Mirandolina je posvećena svome poslu, pametna je i moralna djevojka, slobodna i neovisna, osoba koja ženskim čarima zapravo vrlo jednostavno dolazi do svoga cilja poigravajući se plemićima oko sebe, različitih karaktera i različitog imovinskog stanja i ambicija, među kojima je i vitez ženomrzac, pri tome ne zaboravljajući obećanje što ga je dala ocu na samrti: ostat će čedna i udati se za onoga kojega joj je otac namijenio. „Bogatstvo cijenim i ne cijenim. Sav mi se užitak sastoji u tome da me služe, udvaraju mi se, obožavaju me. To je moja slabost, i to je slabost gotovo svih žena… Živim pošteno i uživam u svojoj slobodi. Sa svima se družim, ali se nikad ni u koga zaljubim…” Zamisao joj je bila da se i vitez ženomrzac u nju zaljubi, što je i postigla. „Pothvat je okončan. Njegovo srce gori, u plamenu je, u pepelu. Kako bih dovršila svoje djelo, još mi samo preostaje da se moja pobjeda objavi, na bruku umišljenim muškarcima, a na čast našem spolu.” Kako svi u ovoj Goldonijevoj komediji glume stavljajući različite maske kojima se prikrivaju i prekrivaju, intrigantna je autorova ideja uvođenja kao dramskih osoba dviju glumica, Dajamire i Ortensije, koje prihvaćaju slučajno pogrješno oslovljavanje i ideju da se svi prema njima ophode kao prema plemkinjama, što je Mirandolina odmah otkrila, ali i vrlo dobro prihvatila.

  

  Redatelj histrionske Mirandoline, uz još dvije ovogodišnje adaptacije – u Splitu i Požegi, poznati je i nagrađivani redatelj Dražen Ferenčina, ravnatelj Gradskog dramskog kazališta Gavella (otvorenje kojega željno očekujemo), kojemu je ovo deseta predstava koju režira u Histrionima. „Mislim da nismo iznevjerili Goldonija jer ono glavno zbog čega je i dalje prisutan Goldoni na scenama je ona tema kojom se on najviše bavi, a to je onaj zakučasti muško-ženski odnos", istaknuo je Ferenčina. U krčmi Kod Purgerice, smještenoj na Opatovini, umjesto markiza, vitezova i grofova pojavljuju se građevinski poduzetnik, političar i konceptualni umjetnik, a glumice, vrlo maštovito, prema zamisli adaptatorice Petre Mrduljaš, ujedno i asistentice redatelja, postaju influencerice i tiktokerice, a predstava i tim zahvatom postaje aktualnija, zrcalo današnjega društva, odnosa i prijetvornosti 270 godina poslije praizvedbe. „Vjerujem da ćemo svi mi koji gledamo ovu predstavu biti svjesni da nitko od nas nije lišen situacije u tom kolektivnom narcizmu koji nas je zahvatio", rekla je P. Mrduljaš, koja je osmislila i dijalektalne specifičnosti, a završetak je u novoj predstavi promijenila u odnosu na originalan tekst, što je publika dobro prihvatila.

  U vrlo dinamičnoj predstavi brze izmjene prizora glume mladi glumci i glumice – možda najmlađa ljetna postava Histriona dosad, a to su Dea Presečki u ulozi Barice, vlasnice kafića Kod Purgerice, već nagrađivana mlada glumica, zaigrana i šarmantna, dominantna na sceni, zavodljiva i publici draga; Jakov Zovko je građevinski poduzetnik, precizan i pouzdan, iako ponešto suzdržan na premijeri, ali nadamo se da je to bila smo početna nervoza i da je u srpanjskome i kolovoškome nizu predstava pokazao svoje glumačke mogućnosti; Marko Hergešić je političar, zadovoljan i siguran na sceni, pomalo predvidivih reakcija; a Bogdan Ilić konceptualni je umjetnik, maksimalno angažiran i dinamičan, ali smo također sigurni da će s vremenom biti sve bolji. Ivan Grčić je kao konobar samozatajno pozicioniran, kao motritelj događanja, sveprisutan je i s malim glumačkim sredstvima postiže uvjerljivost karaktera potencijalnoga ženika.

  

  Jednostavna je, ali funkcionalna scenografija Enesa Hodžića Arčija, s prepoznatljivim segmentima, ali i dobro osmišljenim detaljima (ART caffe na crvenoj podlozi, vino Histrionček na policama kazališne gostionice, crvena vješalica kao /kvazi/instalacija konceptualnoga umjetnika….), tako da se ovo ljeto šank nalazi i ispred i iza gledališta. Kostimi uvijek pouzdane Marite Ćopo simuliraju današnju svakodnevicu, šaroliki su i nosivi, odgovaraju karakterima i njihovim zanimanjima. Uz nekoliko zavodljivih Mirandolininih kostima najviše su se svidjeli oni tiktokerica i blogerica, sa svim detaljima, u svojoj krajnjoj apsurdnosti do koje nas je dovelo današnje društvo, a i mlade glumice Lara Nekić i Klara Fiolić izvrsno su razradile i domislile svoje uloge – od glasa, gestikulacije, mimike, hoda, šminke, pretjerivanja i krajnosti u reakcijama, do vrlo koncentriranoga prikazivanja gluposti i (ne)razumijevanja bez iskliznuća u privatnu reakciju i smijeh, što se zna potkrasti glumcima u ljetnim kazališnim noćima. Osim njih je još jednom raskoš svoga talenta pokazao Denis Bosak u maloj ulozi dečka s bauštele, izvrsno domišljenoj, duhovitoj epizodi, varirajući kajkavski idiom gotovo do nerazumljivosti i time postižući specifične nijanse komičnosti.

  U Zagrebu je prvi put Gostioničarka/Krčmarica Mirandolina postavljena 1862. u zagrebačkome HNK-u, dvije godine nakon njegova osnivanja na Gornjemu gradu, a naslovljena je Anica krčmarica. Zanimljivo, Kazalište Komedija 1972. godine na repertoar postavlja komičnu operu Mirandolina, za koju je glazbu skladao Bohuslav Martinů. Kako se Goldoni u svojim komedijama poigrava različitim idiomima i idiolektima, tako i prerad(b)e idu sličnim smjerovima, pa su i u Komedijinoj predstavi iz 1996., u režiji Marina Carića, istaknute specifičnosti različitih dijelova Hrvatske, a gosti-udvarači dolaze iz Slavonije, Istre, Dubrovnika. Predstava za koju je Lada Kaštelan napravila adaptaciju igrala je cijeli niz godina (100. je izvedbu imala 2003.), a glumili su: Dubravka Ostojić (Mira), Igor Mešin (Lujo Bona), Dražen Čuček/Ranko Tihomirović (Frane), Damir Lončar/Vid Balog (Antun), Mila Elegović Balić/Nada Abrus (Ana), Sanja Marin/Mila Elegović Balić (Marijana), Željko Duvnjak (Franjo), Saša Buneta (Manjak), uz kvalitetnu autorsku ekipu (scenograf: Željko Zorica, kostimografkinja: Mirjana Zagorec, koreografkinja: Branka Kolar, glazba: Arsen Dedić).

  

  Kulturološki je i sociološki zanimljivo što je ova Mirandolina, nastala prije više od četvrtine stoljeća, najavljena kao predstava primjerena za sve uzraste, kao i ova današnja histrionska; slična im je i duljina trajanja, obje također imaju pauzu, ali se pune cijene karata dosta razlikuju – valjda smo postali imućniji i ušli u viši platni razred (naime, tad su pune cijene ulaznica bile 50, 35, 20 kuna, a danas su 20 eura). Međutim, svaki se cent isplati.

  © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 29. kolovoza 2023.

  Autor: Carlo Goldoni
  Redatelj: Dražen Ferenčina
  Asistent redatelja: Petra Mrduljaš
  Adaptacija: Petra Mrduljaš
  Kostimografija: Marita Ćopo
  Scenografija: Enes Hodžić
  Ton: Gordan Matejko
  Tehnika: Daniel Pavlović

  Izvođači: Dea Presečki, Jakov Zovko, Marko Hergešić, Bogdan Ilić, Lara Nekić, Klara Fiolić, Ivan Grčić, Denis Bosak

Piše: