Duh suvremenih socijalnih neiskrenosti na granici groteske

HNK u Varaždinu: Yasmina Reza, Art, red. Barbara Rocco

• 

  Francuska dramatičarka Yasmina Reza nije nepoznata hrvatskoj publici. Drame joj se relativno redovito prevode i izvode, pa su tako samo na podrumskoj, komornoj Sceni Zvonimir Rogoz HNK u Varaždinu u istom desetljeću postavljena (za sada) dva njezina djela. Nakon Boga masakra u režiji Lee Anastazije Fleger 2016., komedija Art u režiji Barbare Rocco – premijerno izvedena 19. svibnja 2023., drugi je tekst postavljen u istom, u međuvremenu obnovljenom prostoru. Art je objavljen prvi put 1997., a u Hrvatskoj postavljen već godinu kasnije u produkciji Teatra u gostima i izvedbi Relje Bašića, Vanje Dracha i Borisa Buzančića. Iz te je podjele vidljivo kako je Reza Art postavila kroz tri muška lika, trojicu prijatelja, čiji se odnos omata i odmata oko slike koju je jedan od njih, Serge, upravo kupio, pozamašno je plativši.

  Slika suvremenog autora ima zanimljivo svojstvo – potpuno je bijela, što izaziva sukobe mišljenja prijatelja te se kroz raspravu o slici polako počinju probijati pukotine njihovog odnosa. Kao i u drugim Rezinim tekstovima, i ovdje je na djelu filigranski mehanizam vješte gradnje i razgradnje emocionalnih odnosa između likova koji su istovremeno univerzalni, gotovo tipski, ali i izrazito karakterno uvjerljivi i životni. Rezine drame – a Art tu nije izuzetak nego jedan od nosivih elemenata u međuvremenu kvantitativno poprilično narasla opusa, uspijevaju tako uhvatiti duh suvremenih socijalnih neiskrenosti, što je redovito podcrtano suptilnom ironijom upisanom u tekstove.

  

  Barbara Rocco provela je nekoliko primjetnih promjena u predlošku. Prijevod Sonje Bašić kajkaviziran je (autori kajkavizacije su redateljica i književnik Marko Gregur) na varijantu suvremenog, urbanog kajkavskog, što načelno dobro funkcionira. Ipak, najkrupnija promjena je u dva od tri lika. Naime, u Rezinoj se drami radi o tri muška prijatelja, dok je u varaždinskoj verziji muškarac ostao samo Serge, kupac slike (igra ga Marinko Leš), dok su druga dva lika žene – njegove prijateljice Mara (Helena Minić Matanić) i Ivana (Hana Hegedušić). Promjena je to koja ne smeta, no dojam je kako se njome nije ni mnogo dobilo. Vizualni elementi predstave neizuzetni su, scenografija se sastoji od bijelog namještaja i bijele slike (zapravo projekcijskog platna i animacije), što uspješno pojačava dojam bjeline slike kao ključnog elementa zapleta. Mizanscena je vrlo jednostavna – svodi se na izmjene prizora koji su riješeni rasvjetom, dobrom ali uglavnom neprimjetnom glazbom i projekcijom fotografija na istom platnu koje u prizorima glumi sliku.

  Predstava je tako uglavnom prepuštena glumačkoj suigri, što i odgovara duhu komornih komada o odnosima nekoliko likova, kakve Yasmina Reza uglavnom i piše. Međutim, ono što u varaždinskom Artu ne funkcionira i čini temeljni problem predstave jest način na koji se ti odnosi grade i likovi karakteriziraju. Umjesto suptilnih pomaka, koji će postepeno otkrivati frakture u prijateljskim odnosima potaknuti neslaganjima oko slike – koja je tek neposredni povod, na Sceni Rogoz promiču poprilično nesuptilni glumački naglasci. Od početka do kraja predstave, koja traje nešto manje od sat i dvadeset minuta, troje glumaca uglavnom je karikiralo i poigravalo se karakterima. Dojam je, na kraju, da takav pristup prenaglašava ironijski odmak upisan u tekst te ga pretvara u svojevrsnu grotesku umjesto ironije, čime su donekle prekrivene ozbiljnije poante o prijateljskim odnosima, koje su također prisutne i važne u Artu.

  

  Sveukupno, varaždinski Art predstava je koja je otišla ponešto predaleko u naglašavanju samo jedne strane svog temeljnog motiva. To ju je odvelo u smjeru pretjeranih glumačkih naglasaka koji mogu biti pojedinačno zabavni, ali u cjelini više djeluju kao prekrivanje poante nego kao njezino podcrtavanje.

   © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 22. svibnja 2023.

  Režija: Barbara Rocco
  Skladatelj: Davor Rocco
  Kostimografija: Žarka Krpan
  Scenografija i video projekcije: Vilka Rožić

  Glume: Marinko Leš, Helena Minić Matanić, Hana Hegedušić

Piše: