Autentično o izmještenosti u izmještenom prostoru
Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Sławomir Mrožek, Emigranti, red. Jasmin Novljaković
-
Kazališna predstava Emigranti u režiji Jasmina Novljakovića premijerno je izvedena 20. prosinca 2022. u Gradskom kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima prema istoimenom dramskom tekstu iz 1974., nastalom iz autobiografske motivacije izmještenosti poljskoga književnika Sławomira Mrožeka (1930–2013).
Izvedba toga dramskoga teksta gledljiva je zbog aktualnosti i danas, pola stoljeća kasnije, premda je izgubila prvotni politički kontekst na koji se referirala u vremenu totalitarizma i socrealizma u Poljskoj. Suvremeni gledatelji senzibilizirani su za temu koja im je bliska s obzirom na dugu tradiciju iseljavanja iz Hrvatske, na iskustvo političke i ekonomske emigracije iz vremena Jugoslavije, koje je ostalo upamćeno u leksemu disidenti i kolokvijalnim gastarbajterima, potom egzilskoga iskustva i traume izmještanja sa statusom ratnih izbjeglica i prognanika 90-ih godina 20. stoljeća pa do posljednjega vala iseljavanja iz Hrvatske u Europsku uniju, započetog 2013., uz europsku migracijsku krizu koja traje od 2015. do danas legalnim i ilegalnim putovima preko Hrvatske.
Takvim tematskim i sadržajnim referencama kazališna izvedba Emigranti podiže kolektivna i osobna sjećanja te posjeduje jak empatijski i performativni potencijal kojega je dodatno raspirila i potaknula specifična lokacija scenske izvedbe u podrumskom prostoru Hotela Slavonije u Vinkovcima. Podrumski prostor kao prostor scenske izvedbe izmješteni je prostor koji jamči autentično prostorno iskustvo, problematici izmještenosti pridodavši joj dodatni atmosferski naboj.
Gledanje, propitivanje i interpretacija ove kazališne izvedbe u spacijalnom ključu potvrđuje performativni karakter izvedbenoga prostora i prostora izvedbe. Percipirani prostor podruma kao prvi prostor i zamišljeni prostor s kolektivnim sjećanjem kao drugi prostor otvaraju treći prostor izvedbe, što gledatelje pobuđuje na pridavanja značenja i interpretaciju viđenoga i doživljenoga.
Kao heterotopija podrum konstruira prostor margine i dna u kojemu se odvija dijalog dvaju likova AA (Vedran Dakić) i XX (Vladimir Andrić). U izmještenom izvandomovinskom prostoru s marginalne pozicije i društvenoga dna, u zatvorenom življenom prostoru podrumske prostorije odvija se njihova životna drama, drama izmještenosti u izmještenom scenskom prostoru, u izmještenom društvenom prostoru izvedbe s izmještenim identitetom emigranata. Napetost proizlazi iz razlike dvojice izmještenika: AA je politički emigrant i intelektualac koji je izmješten iz domovine zbog političkih uvjerenja i neslaganja s centrima moći, a XX je ekonomski ili radni emigrant na privremenom radu u inozemstvu. Njihov identitet u obliku inicijala AA i XX, a ne u obliku (osobne) imensko-prezimenske formule upućuje na anonimnost, neprepoznatljivost i beznačajnost izmještenika u mreži društvenih odnosa. Konflikt između njih pojačava prisutnost i odsutnost nade u povratak. AA je zapravo egzilant kojega je progon iz zemlje prinudio na preživljavanje i goli opstanak u inozemstvu te onemogućio povratak u domovinu. Stoga je tragični heroj, koji kao figura intelektualca razumski ulazi u problematiku i analizu pozicije izmještenosti te političku kritiku.
Vedran Dakić svladao je podulje intelektualne tirade i izvrsno izvodio bravure kojima, htijući biti superiorniji u podnošenju traume statusa izmještenoga identiteta, nije uspio prikriti izvor beznađa u klopki međuprostora i hibridnoga identiteta, čime mu je gluma bila iznimno sugestivna. Radni migrant XX napustio je domovinu radi zarade s mogućnošću povratka i ulaganja u dom, obitelj i budućnost te s optimizmom podnosi patnju, odricanje i usamljenost. Nostalgičnim diskursom hrani svoj mit o povratku. AA kao rezoner svojim analitičkim umom rastače, razara i uništava sve planove, nade i iluzije te dovodi do ruba XX-a, koji, našavši se u egzistencijalnoj rubnoj situaciji, gubi nadu u povratak. Isprovociran, XX mukotrpno zarađene i skrivene novčanice poderao je, čime si je onemogućio povratak te se u konačnici oba emigranta izjednačuju u beznađu. U tako teškom i mučnom stanju siromaštva, nepripadanja, otuđenosti i gubitka čvrstih entiteta bilo je i smijeha. Zahvaljujući izvrsnoj glumi, Vladimir Andrić i Vedran Dakić izvedbom su obuhvatili širok spektar emocija i raspoloženja – od humornih i komičnih preko ironičnih do tragikomičnih situacija, koje gledatelje nisu ni na trenutak ostavile ravnodušnima. Dapače, aktivirali su identifikaciju i kritičku svijest.
Komedija Sławomira Mrožeka iz 1974. bavi se problematizacijom hibridnoga identiteta i modernističkim likovima emigranta i njihove izmještenosti na marginama modernoga urbanoga društva i dnu socijalne ljestvice, a javno razgolićivanje i ismijavanje migranata, egzilanata, azilanata i izmještenika svih vrsta zapravo je dijagnoza njihova izopćenja iz domovine te izmještenosti, neprihvaćenosti i loše pozicioniranosti u razvijenom zapadnom društvu. Izvedba Novljakovićevih Emigranata u Gradskom kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima krajem 2022. godine, kao i na gostovanjima tekuće 2023. godine, postavljena u vrijeme postmodernističkih migracija suvremenim globalnim svijetom, baca gotovo isto svjetlo na problematiku emigranata, njihova nepripadanja i tragične izmještenosti te je sada gledljiva i spoznatljiva kao i tijekom druge polovice 20. stoljeća, kada je svijet izgledao različito od našega i bio ustrojen drukčije. Međutim, položaj emigranata konstantno je nepodnošljiv i stoga ga treba osvjetljavati – ne samo svjetlima pozornice.
© Anica Bilić, KAZALIŠTE.hr, 1. travnja 2023.
Prijevod i adaptacija: Jasmin Novljaković
Režija: Jasmin Novljaković
Premijera: 20. prosinca 2022.
Scenografija: Jasmin Novljaković
Asistent scenografa: Boris Suhovski
Izbor kostima i scenski pokret: Jasminka Petek Krapljan
Svjetlo i ton: Dražen Bulat
Inspicijent i rekvizita: Zorko Bagić
Idejno rješenje plakata. Dražen Matijašević
Idejno rješenje programske knjižice: Mirela ČikvariIgraju: Vladimir Andrić i Vedran Dakić
Piše:
Bilić