Suvremeno glazbeno-poetsko promišljanje o vječnoj temi

Klub Kazališta Komedija: Kaj je ljubav, autorski projekt Adama Končića

• 

  Zagrebačko gradsko kazalište Komedija i KU Glumački festival u Krapini suorganizatori su glazbeno-poetske predstave Kaj je ljubav, autorskoga projekta glumca i pjevača Adama Končića, zaposlenika Komedije i organizatora GFUK-a, redatelja predstave premijerno izvedene 13. veljače, uoči Valentinova. U četvrtak, 9. veljače u Klubu Kazališta Komedija održana je konferencija za medije na kojoj je premijerno prikazan najavni spot za predstavu – Kaj več od ljubavi vredi, kako je naslovljena i jedna od izabranih pjesama u predstavi (Ivan Mikulić, Alan Orlić/Adam Končić, Josip Cvitanović, izdavač Croatia Records), predstavi koja koketira s kabaretom. Zanimljiv kabaretni prostor u središtu Zagreba mijenjao je vlasnike, nazive i funkcije, a sad nazvan Klubom Kazališta Komedija, ugošćuje manje projekte u kojima glume Komedijini glumci, vrsni pjevači, a čini se da takve forme izvan zgrada matičnih kuća gledatelji vrlo dobro prihvaćaju, jer osjećaju privid slobode, mogućnosti neobveznih razgovora, prisnije povezanosti s izvođačima, a mogu uz kazališnu ugodu konzumirati pića, veseliji su i opušteniji.

  Tako je bilo i na premijeri ove nepretenciozne predstave, koja ulazi i u stalni Komedijin repertoar, u prepunu prostoru. Adam Končić, nomen est omen, tematski je posvetio večer ljubavi, ugodno se obraćajući publici, pogotovo damama, vodeći ih predstavom koja traje sat i 15 minuta bez pauze, kako je precizno navedeno u prigodno crvenom bojom otisnutoj kazališnoj knjižici. O motivaciji za predstavu u najavi progovara Nina Kleflin, dramaturginja Kazališta Komedija i kazališna redateljica (ujedno i urednica dobro dizajnirane i pregledne knjižice): „U svom autorskom projektu Adam Končić smjelo nam upućuje vječno pitanje: „Kaj je ljubav?“ Znajući da na to pitanje nema odgovora, da veličinu i dubinu ljubavi nikada nećemo moći ni dokučiti ni artikulirati, Adam se odlučuje na ono što nam jedino preostaje: da ju opjevamo. U slavu ljubavi i svega što nam ona donosi u ovoj će se predstavi pjevati, svirati, govoriti stihove, šaliti i sentimentalizirati – baš kao što se to događa i u životu kada nas takne ljubav. Zazvonit će tu često, kao što i očekujemo od našeg glumca porijeklom iz Zagorja, prelepi naš kaj, ali moći ćemo uživati i u štokavskim pjesnicima, našim bardovima koji govore o ljubavi“.

  Uz vodviljsku atmosferu, glumac je povremeno izgovarao dosjetke o ljubavi i zaljubljenosti muškarcima i ženama (koje su mogle biti kreativnije i novije), govorio poeziju i pjevao na standardnome hrvatskome jeziku i materinskome kajkavskome idiomu u kojemu se vidljivo puno bolje osjeća, tako da više do izražaja dolazi punina i dubina glumčeva glasa i nesumnjiva glazbenost, pomalo u Šerbedžijinoj maniri, ponešto u arsenovskoj, koji je za Končića i pisao neke pjesme. Međutim, glumac je svoj, posvećen, motiviran, sceničan, glumstven, s primjerenom gestom i mimikom u dobro doziranoj, uravnoteženoj izvedbi: „Glazbene numere na kajkavskom jeziku od kojih su neke poznatije, a neke tek trebaju afirmaciju, potpisuju autori rođenjem kajkavci, većina ih moji dragi prijatelji“.

  Velik udjel u predstavi imaju izvrsni glazbenici, članovi orkestra kazališta Komedija: Petar Haluza (violina), Vinko Grubešić (violončelo), Alan Dović (gitara) i Tomislav Parmać (klavir) koji su imali sjajna sola, izvrsne aranžmane (uz moguće asocijacije i na izvrsnu Begovićevu novelu Kvartet), a Končić ih je s poštovanjem i prijateljski predstavio, primjereno ih pohvalio i zahvalio im na izvrsnom koncertiranju. Instrumentalni su dijelovi bili neki od vrhunaca predstave, a Končić je iznimnim glazbenicima nekoliko puta džentlmenski prepustio cijelu pozornicu, presvukao se u drugi kostim (suradnica za kostime: Eva Karakaš Bedrina), dramaturški se dobro dozirano vratio na scenu, nimalo napadno uključujući publiku u scensko događanje.

  U predstavi je izvedeno sedamnaest pjesama suvremenih autora (uz štiklece), od kojih su neki i nazočili premijeri: Tomislav Goluban, Krešimir Končevski, Adalbert Turner, Ladislav Prežigalo, Zvonko Kudelić, Željko Krznarić, čije su pjesme i najzastupljenije, ali posebno nam je zanimljiva i pjesma Između dva krila Enesa Kiševića, a neke su od poznatijih: Pridi k meni (Predin, Cvitanović) i/ili Csardas – mađarski ples br. 5 (Monti, Brahms, Cvitanović) koji je dodatno podigao atmosferu na Komedijinoj alternativnoj sceni. Osam je pjesama na kajkavskom idiomu, od čega je šest obrada a dvije su pisane posebno za Končića – objema je autor Ivan Kovačić. Jedna je Još ti navek kerv gori, s kojom je nastupio na Krapinskom festivalu 2018. godine, a druga je Plavi leptir.

  

  Prije stotinjak je godina Zagreb disao bogatim performativnim društvenim životom, postojalo je tridesetak kabareta, cijeli niz aktivnih uključenja glumaca iz zagrebačkih kazališta u kabaretne izvedbe u kojima su nastupali nakon svojih klasičnih predstava, nekad i bez dopuštenja kazališnih kuća, ali uz veliko odobravanje publike i izvrsnu atmosferu, garniranu pićem. I tad i danas kabaretnu scenu prati posebna publika, tako da i repertoar i izbor pjesama odgovara ciljanoj publici, ali bi pritom ipak trebalo pripaziti da nijedan dio ne bude edukativan i trivijalan. U Kazalištu Marina Držića Mira Muhoberac za vrijeme svoga ravnateljstva u Dubrovniku otvorila je scenu Noćnik, na kojoj je prva bila izvedba kabareta Marlene Dietrich koju je glumila Gloria Šoletić, pjevajući njezine pjesme uz pratnju klavira u izvrsnim, ekskluzivnim kostimima, dok su gledatelji i gledateljice pijuckali koktele i listali novine iz onoga vremena, zapravo kazališne knjižice napravljene u tome kodu. Koliko je predstava bila popularna svjedoče i mnoga gostovanja, a očekuje se da će i predstava Kaj je ljubav gostovati po Hrvatskoj i popravljati sumorna raspoloženja damama i gospodi kojima je namijenjena.

  Adam Končić, diplomirani kazališni glumac, rođen je u Zaboku 1977., a djetinjstvo je proveo u Brestovcu Orehovičkom. Nakon završene zabočke gimnazije, 1995. godine upisao je Akademiju dramskih umjetnosti na kojoj je 2001. godine diplomirao. Prvu kazališnu premijeru imao je 2000. godine u rock-operi Jesus Christ Superstar, a zatim su uslijedile brojne kazališne predstave. Prvi solistički nastup ostvario je na Festivalu kajkavske popevke 2002. godine kada je izveo skladbu Strele ljubavne, a najveći pjevački uspjeh ostvario je skladbom Gruda dedovine koju je uz pratnju Fakina otpjevao na festivalu Pjesma i tambura 2005., gdje je osvojio prvu nagradu publike i drugu nagradu stručnoga žirija. Član je Kvarteta Gubec, objavili su album Ak' sem ti srčeko ranil, za koji su dobili Porin u kategoriji najboljeg albuma folklorne glazbe. O svom novom autorskom djelu, predstavi Kaj je ljubav, Adam Končić govori: „Nošen iskustvima igranja u rijetkoj kazališnoj formi – kabaretu, od onog debitantskog iz 2001. godine – Cabaret ITD, preko histrionsko-opatovinskih sve do dvaju u vlastitoj produkciji (‘Noćas ću...‘ te ‘Adam i ona‘), igrajući ih tijekom protekla dva desetljeća na zagrebačkim, ali i pozornicama širom Hrvatske, odlučio sam se na novi, suvremeni glazbeno-poetski uradak. Radnja predstave, za razliku od prvih dvaju gore spomenutih autorskih kabareta, smještena je u današnje vrijeme. Urbani prostor Zagreba, Krapine, Varaždina... u kojem se još uvijek mogu osjetiti sramežljivi proplamsaji kajkavskog govora sa svim njegovim prilagodbama vremenu u kojem, mada stidljivo, ali još uvijek ponosno živi!“

  

  Iako sam štokavka, uvijek mi je zanimljivo i s lingvističkog i s kulturološkog stajališta na sceni i u svakodnevici slušati sve idiome hrvatskoga jezika, njihovu pjevnost i sve posebnosti, tako da su ovakvi projekti, kao i kabaretne predstave, vrlo potrebni/e zagrebačkoj, ali i hrvatskoj kazališnoj sceni. Kaj je ljubav? Predin: „Pridi k meni: Pridi k meni, rad bi te imel,/Rad bi te poljubil in objel!“

  © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 3. ožujka 2023.

  Autor: Adam Končić
  Premijera: 13. veljače 2023.
  Glazbeni suradnik: Oliver Belošević
  Suradnica za kostime: Eva Karakaš Bedrina
  Tehnička podrška: Tomislav Pervan
  Inspicijent: Boris Štefančić
  
  Glumac: Adam Končić

  Glazbenici:
  Petar Haluza, violina
  Vinko Grubešić, violončelo
  Alan Dović, gitara
  Tomislav Parmać, klavir

Piše: