Ironija kao feministički skalpel

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 91/92, god. XXV, Hrvatski centar ITI, 2022.

• Broj 91/92 časopisa za kazališnu umjetnost Kazalište, koji izlazi od još od 1998. godine u formi ili samostalnog broja ili dvobroja, zaključen je 15. studenog 2022. te na 132 stranice donosi brojne zanimljive rubrike i teme bogato popunjene i potkrijepljene kvalitetnim crnobijelim fotografijama. Uvodno, Patrik Gregurec prikazuje dvije premijere – Realiste Jure Karasa i redatelja Matka Raguža (Teatar Exit) i Svjetlo pada Simona Stephensa i redatelja Janusza Kice (ZKM).

  Za prvu, koja tematizira zbilju hrvatskog društva i politike, kaže kako im uspijeva „oksimoronska ambicija da putem konstantne direktnosti konstantno upućuju na podtekst“ a drugu – kao prikaz disfunkcionalne obitelji kroz meditaciju o smislu života,promatra kao glumački, dramaturški i režijski tretiranu poput predstave „…na jezivo hladnom dnu mora, nema prevelikih izlijeva emocija, sve što bi moglo biti bilo kakva eskalacija stremi prema miru, prema suzdržanosti“.

  O predstavi pak Sorry not sorry Bobe Jelčića (HNK) u rubrici Pogled iznutra piše Ana Fazekaš, utvrđujući kako Jelčić „…raskopava infrastrukturu polazišnog pop-klasika kako bi u njegovim temeljima pronašao univerzalna društvena pitanja“. Slijedi razgovor Nataše Govedić s Nevenom Jovanovićem o novom prijevodu Sofoklove Antigone na hrvatski jezik, a Nataša Govedić u rubrici Fenomeni promišlja i o ironiji kao feminističkom skalpelu, kroz autorske radove triju mladih glumica nezavisne scene – Mala čuda Sanje Milardović, Školjka šumi Maruške Aras i Cabaret Valeska Nike Ivančić. Specijalizirani temat ovog broja urednika Ive Gruić i Vladimira Krušića posvećen je kazališnoj redateljici i pedagoginji Zvjezdani Ladika (1921–2004), nemjerljivog utjecaja na promicanje dramske pedagogije u odgoju i obrazovanju djece, njenom angažmanu da scenska umjetnost na dijete ostavi pozitivan utisak u razvijanju ljubavi prema kazalištu, ali i razvijanju govornih i komunikacijskih vještina, sigurnosti i samopouzdanja, mašte i kreativnosti kao i moralnih kvaliteta i osobnosti.

  Uz Uvodnu bilješku, o Zvjezdani Ladiki na pedesetak stranica govore Vladimir Krušić, Sead Đulić, Vitomira Lončar, Ivica Šimić, Jadranka Korda Krušlin i Mario Kovač, svatko na svoj način pridonoseći širenju konteksta vrednovanja i osvjetljavanja lika i djela ove ekspertice dramskog stvaralaštva djece i mladih. U rubrici Festivali Katarina Kolega popratila je 20. Festival svjetskog kazališta, Sjećanja donose in memoriam Ivici Kunčeviću (1945–2022) iz pera Hrvoja Ivankovića, a Nove knjige recenziju Martine Petranović zbirke od pet drama vodeće suvremene autorice Monike Herceg Ubij se, tata. Dvobroj završava dvjema dramama mladih spisateljica Nikoline Rafaj – Kamo se ide kad se odlazi i Nine Bajsić Nešto o Evi.

  Sve u svemu, i novi dvobroj Kazališta prezentira dobro poznate kvalitetne i zanimljive teme i tekstove raznolike i raznovrsne provenijencije, ostajući vrijedna i svevremena publikacija za trajno nasljeđe ljubiteljima i proučavateljima izvedbenih umjetnosti.

  © Katarina Marić, KAZALIŠTE.hr, 25. siječnja 2023. 

Piše: