Jedinstveno zajedništvo u glumačkom ostvarenju zahtjevne predstave

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Federico García Lorca, Yerma, red. Rajna Racz

  • Koliko je vještina pisanja (glume) u tome da se život prizove, toliko je vještina čitanja (režiranja) da se život prepozna i sačuva – za početak osvrta na premijerno izvedenu Lorcinu tragičnu poemu Yerma HNK I. pl Zajca Rijeka u režiji Rajne Racz 18. siječnja 2023. u 19 i 30 u prostoru Exportdrva, preuzela sam i prilagodila misao hrvatskoga velikana Tonka Maroevića čiji je i prijevod Lorcina teksta korišten u drami – jer prepoznati i sačuvati poetski iskazanu priču o ženi postaju neminovni imperativi koje trebamo povezati s odgledanom predstavom.

    Osvrt ću započeti jednom odlikom ženskog pisma. Izreći ću početna stajališta o spomenutom događaju, uzevši u obzir osobno ja koje Vam gotovo nenamjerno ili namjerno, kako već želite, namećem. Po završetku predstave slušam, opažam nešto što me priječi ispisati osvrt na uobičajeni način. Slušam pitanja neprimjerena mjestu i vremenu, mada se ove rečenice – barem za mene, utapaju u utješnoj bujici lijepih riječi o predstavi, režiji i glumcima. Izuzetno me ljuti što kulturološki rast neće nikada, ni puževom brzinom, doprijeti do nekih kojima je valjda jedino bila i ostala važna ambalaža – što vlastita, što kazališna, a sadržaji nikako. Predstava Yerma riječkog HNK Ivana pl. Zajca, dragi svi, od publike traži vještine: vještinu doživljaja, vještinu posjedovanja emocija i spoznaja o prešućenim istinama i vještinu životnog iskustva. Uz bilo koju od spomenutih vještina, riječ, ime Yerma, u doslovnom prijevodu –Jalova, za mene znači najmanje to! Yerma je žena, krv, tijelo, duša, život, i nosi neopisivo veliku mogućnost da je kao takvu prepoznamo i sačuvamo. Pridonijeli su tome suigrom u strujanju patničkog ženskog životnog svi, i glumci i redatelj, i scenograf i koreograf te autor glazbe i ostali članovi ansambla. Stoga, pogledajte predstavu, zapitajte se slobodno što god želite i rastite, jer umjetnost postoji da bismo se pitali, a i da bi pokoji sretnik naišao i na odgovore!

    Tragična poema Yerma, napisana 1934., druga je iz Lorcine trilogije seoskih tragedija, uz Bodas de Sangre (Krvavo vjenčanje) i La Casa de Bernarda Alba (Bernardina kuća). Yerma, koju glumačkom snagom opčinjavajući doživljajem i prenošenjem tragedije u zadanom joj liku donosi glumica Judita Franković Brdar, prati herkulovsku borbu žene protiv prokletstva neplodnosti. Neplodnost postaje metafora za brak u tradicionalnom društvu koje ženama uskraćuje spolnu ili društvenu jednakost. Očajnička Yermina želja za djetetom tjera je da na kraju počini užasan zločin. Suočena je s ravnodušnošću svog muža (Huana tumači Dean Krivačić dosljedno uronjen u karakter supružničke, težačke, naizgled besprijekorne društvene uloge) i zagušljivim društvenim okruženjem (žene-ostvarene majke) u selu. Prepušta se poganskim obredima plodnosti (obred vodi Bafomet, čiji nam je duhovni i jezivo moćni pojavni karakter prenio glumački prodorno dojmljiv Mario Jovev).

    Redateljska je priča, vizija o ženi iz Andaluzije – Yermi,  potaknuta potrebom da se nešto/o ženi otkrije; priča nema što skrivati, Yermin je život ogoljen kao i njezino tijelo u jednom dramskom trenutku. Redateljica je osmislila prenijeti dramsku poemu koristeći snagu slike riječi kroz pokret, ritam, glazbu. Glumački se izraz temelji na fizičkom, govornom i pjevnom (seoske žene: Maria – majka, Jelena Lopatić; Dolores – dramska prvakinja riječkog ansambla Olivera Baljak; Bruja– starica koju tumači Biljana Lovre; Madra – mlada majka, Aleksandra Stojaković Olenjuh; Lola – Doloresina kći čiji lik donosi Ana Marija Brđanović, te  zaove Seca i Esteril – Dora Čuća i Nika Grbelja, ali i neostvareni ljubavnik Victor – Deni Sanković plešu, pjevaju i govore).

    U iskazivanju stihova pojedinačne se glumačke replike izdvoje i utope u seoskom društvenom miljeu i atmosferi toliko uigrano i sigurno da se svaka glumačka uloga/karakter zadrži na razini primus inter pares (prvi među jednakima). Jedinstveno zajedništvo u glumačkom ostvarenju recitalnoga zahtjeva, koji obuhvaća sve scenske izvedbene vještine. U ostvarenom andaluzijskome životnom kolu, na golom seoskom kamenu (scenografski osmišljene spužvaste ploče koje, kao i život koji puta, gutaju aktere) koje se odvija u predstavi Yerma, kao da huči Poema del cante hondo (Lorcina zbirka) osmišljena za poticanje atmosfere povjerenja, supatnje i čežnje. Andaluzijska atmosfera nije ograda koju duh izrečen u idejnom svijetu priče ne može preskočiti. Na putovanje u krv, tijelo, dušu priče o ženi pozvani su svi koji su na to spremni u bilo kojem trenutku predstave ili probuđene spoznaje.

    Ovoj ženskoj priči ne predstoji rješenje; cilj je otkrivenje koje se događa u nama samima, u onome što činimo o pitanjima koje priča o Yermi ostavlja na nas.

    © Marijana Trinajstić, KAZALIŠTE.hr, 23. siječnja 2023.

    Autor: Federico García Lorca
    Redateljica: Rajna Racz
    Koreografkinja: Kasija Vrbanac Strelkin
    Scenografkinja: Paola Lugarić
    Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović
    Autor glazbe: Marin Živković
    Oblikovatelj svjetla: Dalibor Fugošić
    Oblikovatelj zvuka: Saša Predovan
    Inspicijentica: Sandra Čarapina

    Uloge:
    Yerma: Judita Franković Brdar
    Juan: Dean Krivačić
    Victor: Deni Sanković
    Maria - majka: Jelena Lopatić
    Dolores: Olivera Baljak
    Bruja - starica: Biljana Lovre
    Madra, mlada majka: Aleksandra Stojaković Olenjuk
    Lola, Doloresina kći: Ana Marija Brđanović
    Seca, prva zaova: Dora Čiča
    Esteril, druga zaova: Nika Grbelja
    Bafomet: Mario Jovev

    Glazbu izveli:
    Saksofon i ostali instrumenti: Marin Živković
    Violina: Osman Eyublu
    Flauta: Lucija Kovačević
    Violončelo: Golnar Mohajeri
    Perkusije: Pedro Rosenthal Campuzano
    Klarinet: Toni Kranjac
    Tuba: Mihael Hrgar

Piše:

Marijana
Trinajstić