Zabavna i pitka tragikomedija koja počiva na glumačkoj snazi i uvjerljivosti

35. Gaveline večeri, 3. - 16. prosinca 2022., Teatar Vuk i Monicart, Beograd: Mate Matišić, Balon, red. Monika Romić

• 

  Drama Balon Mate Matišića na hrvatskim je scenama igrana s popriličnim uspjehom (Teatar Exit, 2009. u režiji Mislava Brečića, HNK Zadar, 2018. u režiji Zorana Mužića, Amatersko kazalište Gospić, 2022.), a na drami se dijelom temelji i scenarij za posljednji film Krste Papića, Cvjetni trg iz 2012. Tim se izvedbama u veljači 2022. pridružio beogradski Teatar Vuk, odnoseći tako Balon i preko granica Hrvatske. Zagrebačka je publika ovu verziju, u režiji Monike Romić, mogla vidjeti 7. prosinca na sceni KUC-a Travno. Bilo je to u sklopu 35. Gavellinih večeri koje su, nakon dvogodišnje pandemijom i potresom uzrokovane stanke (posljednje su održane 2019.), organizirane i dalje u zamjenskim prostorima, s obzirom na to da obnova kazališta u Frankopanskoj, premašivši sve rokove, još uvijek traje.

  Glumac, zamoljen od susjeda, pristaje otići odigrati neku od svojih uspješnica za susjedu koja pati od bolesti i depresije, a istovremeno je njegova velika obožavateljica. Naravno, začuđen je takvim zahtjevom koji dolazi od dotada nepoznatog susjeda, ne čini mu se ni uobičajen ni sasvim smislen, ali ipak pristaje. No, kada dolazi k susjedi i počinje svoj nastup, pokaže se kako je sadržaj onoga što će odigrati važniji i od načina i konteksta kako je do te igre došlo. Naime, glumac odigra događaj za koji postaje jasno kako je više stvarnost nego fikcija, a na neki je način i preslika naručene igre kakvu upravo ostvaruje za susjedu, samo u mnogo opasnijim okolnostima. U toj, umetnutoj liniji dramske radnje, glumac je prisiljen od policije igrati svećenika za mafijaškog šefa koji leži u bolnici i misli da je na samrti te se prije konačnog kraja želi ispovjediti za grijehe kojih je, dakako, poprilično. Obrat se događa kada mafijaš shvaća da će ipak preživjeti, a glumac nevještom glumom sve teže prikriva kako je zapravo ozvučen i na policijskom zadatku.

  

  Matešić tragikomediju, što je ujedno njegov prepoznatljivi i najčešće korišteni žanrovski registar, u Balonu ostvaruje prvenstveno unutar obaju dramskih linija – i one okvirne i one umetnute. Pri tome, okvir nije samo to, uvod i način kako da se dođe do umetnute priče, nego jednakopravni element cjeline, odnosima između likova barem jednako uvrnut i začudan kao i umetak. Balon se utoliko poigrava formom, gledateljskim očekivanjima i fikcijom unutar fikcije, ali je i zabavna i vrlo pitka tragikomedija za zabavno gledanje. Svi su ti elementi dramatičarske vještine sačuvani i u ovoj inscenaciji, koja je karakterizirana svakovrsnim, osobito vizualnim minimalizmom, zbog čega uvelike počiva na glumačkoj snazi i uvjerljivosti.

  Glumci, a na sceni ih je četvero, zahtjevnom zadatku pristupaju s lakoćom te je vidljiva posvećenost karakterima a ne formi, koja je upisana u predložak i ne treba joj dodatnog naglašavanja i podcrtavanja. U tom je smislu Balon zaista tradicionalna drama, unatoč zanimljivim poigravanjima razinama fikcije – naime, temelji se na dobro napisanoj, a u slučaju produkcije o kojoj je ovaj tekst, i dobro režijski te glumački ostvarenoj dramskoj radnji. Predstava se prati lako i zainteresirano, ritam ne pada, a glumci se vidljivo ne umaraju niti zastajkuju u izvedbi. Ipak, s vremena na vrijeme može se uočiti poneko skretanje u pokoju lošu ulicu komičarskih prečaca, osobito kod oblikovanja lika svećenika u umetnutoj situaciji. Srećom, to se nije prometnulo u dominantan način oblikovanja karaktera likova, no na kraju ostaje dojam da se moglo i bez navedenih elemenata, čime predstava ne bi mnogo izgubila nego samo dobila.

  Inscenacija Matešićeve drame beogradskog Teatra Vuk u konačnici ostavlja dojam uglavnom zanatski uredne, neizuzetne no zanimljive i dobro napravljene kreacije. Gotovo da se radi o predstavi o kojoj se malo što može reći, što je u ovom slučaju mnogo više pozitivna nego negativna odrednica.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 31. prosinca 2022.

  Režija: Monika Romić
  Scenografija: Aleksandar Savanović Haxel
  Kostimografija: Vladimir Pekić
  Autor glazbe: Coco Mosquito
  Suradnica na projektu: Snežana Udicki

  Glume: Siniša Ubović, Miljan Prljeta, Monika Romić, Sanela Milošević

Piše: