Iznimna biografija ili od znanstvenika do biškupa
Feljton Kazališni amaterizam: Uvod u dramatizaciju Resničke svadbe Stjepana Pepeljnjaka: O autoru i drugi dio drame (13. dio)
-
Prof. Dr. Sc. Stjepan Pepeljnjak je izuzetna osoba. Vrlo vrijedan i plodan stvaratelj. Stereotipno zvuči da je renesansnih kapaciteta ili da je ostvario nekoliko života ali to je u njegovom slučaju doista tako: on je hrvatski znanstvenik (mikrobiolog), etnograf i svestrani kazališni umjetnik (kazališni pisac, redatelj, skladatelj, pjevač, glumac, koreograf, itd).
Ono što me kod njega najviše oduševljava je njegova osoba. On je doista topla osoba koja u sebi nosi veliku ljubav prema životu i ljudima. Iz te topline i ljubavi izvire radost, radost koja se pretače u kazališna, folklorna, poetska djela ali i u njegov znanstveni rad jer je u stanju mikrobiologiju prezentirati kao najzanimljiviji krimić ili čak komediju i to u stihu!
Znanstvena karijera
Rođen je 2. siječnja 1944. godine u Zagrebu, gdje se i školovao. Studij veterinarske medicine završio je 1968. godine na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a poslijediplomski studij iz mikrobiologije kao i pedagogiju za izobrazbu sveučilišnih nastavnika 1974. godine. Doktorirao je iz područja mikotoksikologije 1980. godine na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu (FBF) Sveučilišta u Zagrebu. Od 1971. godine radi u Zavodu za mikrobiologiju FBF-a, čiji je bio predstojnik do umirovljenja 2009. godine. Osnivač je Zavoda za mikrobiologiju FBF-a (1980.), za koji je izgradio dva prostora (Kneza Mislava 11 i Schrottova 39), čiji je predstojnik bio do umirovljenja 2009. godine u koju je otišao kao redovni profesor u trajnom zvanju.
Njegovo se znanstveno djelo temelji na poznavanju biologije plijesni, a objavio je oko 230 znanstvenih i stručnih radova i poglavlja u 7 znanstvenih knjiga nekoliko samostalnih knjiga, 6 skripti za studente iz područja mikrobiologije, 33 znanstvene emisije, 45 znanstvenih priloga emitiranih na HRT-u i 3 recenzirane stručne videokazete iz područja mikrobiologije (Video-časopis, EMC „Andrija Štampar“).
Da se o mikrobima može govoriti stručno ali ujedno i zanimljivo i raspjevano dokazuje negova knjiga „Mikrobi u stihu i pjesmi“ (S. Pepeljnjak, Medicinska naklada i AMZH, Zagreb, 2022.) na hrvatskom, engleskom, češkom, slovačkom i mađarskom jeziku s priloženim nosačem zvuka (CD). ne čudi da je dobitnik državne nagrade za popularizaciju znanosti u području biomedicinskih znanosti, posebice toksikologije, mikrobiologije i biologije općenito (2004.) i plakete Hrvatskog mikrobiološkog društva za doprinos u nastavi, stručnom i znanstveno-istraživačkom radu te sveukupnom razvoju mikrobiologije i mikotoksikologije (2014.)
Bio je predsjednik Mikološke sekcije Hrvatskog mikrobiološkog društva (HMD) od 2000.-2016. godine kao i Kolegija za farmaciju Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH) od 2010. do 2020. godine. Redoviti je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH) od 2008. godine te član više domaćih i međunarodnih udruga, kao i New York Academy of Sciences i ISHAM (International Society of Human and Animal Mycology).
Umjetnički i kulturno-prosvjetni rad
Osim znanosti, Zapravo je svoje javno djelovanje započeo kao sakupljač etno i kulturnog blaga i glumac. Nadomak Zagreba, u Resniku, godine 1962. osnovao je kulturno-umjetničko društvo „Resnik“, koje se na različite načine bavi očuvanjem narodne baštine toga kraja. To društvo vodi do danas a unutar njega je pisao tekstove, režirao, glumio u predstavama ali i aktivno sudjelovao u običajima (jedan je od najpoznatijih meštara i biškupa za Martinje u svom kraju).
Prošlost i običaje Resnika oživio je u šest predstava („Resnička svadba“, „Vincekovo“, „Martinje“, „Božićni kinđ“, „Faško“ i „Vuzmeni pisanec Resnika“), koje je napisao te postavio na scenu s KUD-om „Resnik“. One su i filmski snimljene i emitirane na Hrvatskoj televiziji. Njegov DVD, koji prikazuje uskrsne običaje, darovan je Papi Ivanu Pavlu II. za njegovog posjeta Hrvatskoj 2003. godine. Zatim, prikupio je i zabilježio brojne tradicijske plesove i primjere arhaičnog pjevanja resničkog kraja.
Dosada je snimio jedanaest glazbenih nosača zvuka od kojih pet sadrži vlastite kompozicije na temu mikrobiologije i života, četiri sadrže duhovne teme, jedan je iz područja ozbiljne glazbe naslova “Jezušev križni put” (prvi tekst Križnog puta napisan na kajkavskom jeziku) te jedan s folklornim pjesmama i plesovima Resnika. Napisao je brojne popularne, stručne i znanstvene tekstove o kultnom amaterizmu i kazalištu a napisao je i monografiju 800 godina Resnika i župe (povijest, život, kultura) (Župni ured UBDM Resnik, Zagreb, 2014.).
Organizator je i etnografskih izložbi. Suosnivač je udruge „Pasionska baština“ i istoimenog festivala koji tematizira „Muku“ u glazbenom, kazališnom, likovnom i literarnom stvaralaštvu, koji se od 1990. godine svake godine održava u Zagrebu. Suosnivač je i međunarodnog simpozija „Muka kao nepresušno nadahnuće kulture“, čija su znanstvena postignuća tiskana u, do danas, trinaest Zbornika.
Dobitnik je i nagrade za kajkavsku poeziju u Zlataru (1972.), a na 8. Goranovom proljeću je u okviru usmenog časopisa pjesnika Nitko ne može dva puta, svatko može pet minuta dobio nagradu Društva književnika Hrvatske (1971.).
Za KUD „Resnik“ priredio je i dvije drame: dramatizaciju novele Slavka Kolara „Svoga tela gospodar“ i kajkavizaciju Brešanove drame „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ koja je postala „Predstava Hamleta vu selu Šašnica Dolna“. Obje su bile izuzetno uspješne, nagrađene ali ova drugi i zabranjena zbog negativnog prikaza seoskog života.
Za svoj kazališni i kulturno-prosvjetni rad dobio je više nagrada i priznanja, posebice za promicanje autorskog recitala i kratkih scenskih formi, kao i za režiju, dramatizaciju ili autorstvo kazališnih tekstova. Prema njegovim tekstovima i režijama KUD „Resnik“ i izvođači i sudionici dobili su brojne nagrade na smotrama i festivalima amatera.
Posebno priznanje Prosvjetnog sabora Hrvatske dobio je 24. siječnja 1984. godine za širenje i razvijanje kulture i umjetnosti. Udruga trilikum Otogon 27. svibnja 1988. godine proglasila ga je laureatom za scenski prikaz Flos Medicinae.
Dobitnik je priznanja Ministarstva prosvjete i sporta Republike Hrvatske za unaprjeđenje i razvijanje stvaralaštva darovitih osnovnoškolaca Republike Hrvatske (1996.) i zlatne medalje „Medal of Honor“ od American Biographical Institute 2000. godine. Dobitnik je diplome Prosvjetnog Sabora Hrvatske za 40 godina uspješnog rada na širenju i razvijanju kulturno-umjetničkog amaterizma i kulture uopće i Plakete grada Zagreba za 40 godina kulturno-prosvjetnog rada i doprinos očuvanju hrvatske kulturne baštine 2003. godine, te plakete Pasionske baštine za naročit doprinos svojim cjelokupnim istraživačkim, pisanim, skladateljskim, pedagoškim i organizacijskim djelovanjem u afirmaciji Pasionskih sadržaja (2017.).
Institut za folkloristiku upravo priprema knjigu koja će okupiti spomenute njegove dramatizacije običaja i obreda zagrebačke okolice (Resnik, Marija Bistrica...) uz dvije kajkavske drame.
„Resnička svadba“ je vrlo razrađena dramatizacija običaja. To znači da se ne ulazi u motivacije likova (kao kod dramskog teksta) nego se likovi uzimaju kao funkcije te ih se stavlja u zadane situacije i odnose. Pri tome to je vrlo zanimljivo za čitanje i gledanje – ne samo kao očuvanje običaja ili jezika. Kao što će se vidjeti u analizi koja slijedi a koju je napisala Zrinka Pepeljnjak, profesorica etnologije i komparativne književnosti. Ona pripada afirmativnom pučkom kazalištu koje prikazuje seljake na sceni i afirmira vrijednosti i elemente kršćanske poruke.© Sanja Nikčević, KAZALIŠTE.hr, 19. prosinca 2022.
Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
RESNIČKA SVADBA
Dramatizacija običaja Stjepana Pepeljnjaka (2. dio)SCENA 10: IGRA MELINA
Nakon zastavnikova plesa, na sredinu kuće ispred mladenaca svatovi i pomagači postavljaju klupu na kojoj plahtom umotan leži mladić. Počinje igra Melina. Jedan od njih odjeven je u brašnom umrljan kaput i šešir igra mlinara. Mladić ispod plahte ima rešeto s kukuruzom i brašno. Mlinar pušta u pogon „melin“ tako da podešava debljinu “meljave” (brašna), zavrčeći, vrteći oko prednjeg dijela klupe, odnosno oko glave mladića pod plahtom.
MLINAR: E sad da ja napuščam vodu na krilca i da se pokrene meljava.
Mlinar okreće rešeto ispod plahte, a mladić ispod nje miče sito u kojem je zrnje kukuruza i proizvodi zvukove rada mlina. Ulazi čovjek s vrećom na leđima, donosi žito na mljevenje.
SELJAK: Dober dan, Bog nam dao gospon mlinar!
MLINAR: Bog nam dej! Kaj si ti to donesel za mleti? A gda ti bom ja to napravil, vidiš kolike je tu vreč, a svi su oni prije neg ti.
SELJAK: Donesel sem nekaj kukurize, baba me poslala da je napraviš nekolike fel brašna. Al' ja sem ovde, a ovi drugi su same ostavili vreće. Pak bi ja štel odmah da mi to napravite.
MLINAR: Joj, kak si ti trde glave. Ti si pravi tvrdoglavec. Joj, da je mene tak trdi rog. Vrag ga dal ondak ti očeš da ti to mam napravim!
SELJAK: Ma ne, kaj bi bil trd, al dejte mi to vredete. Ovi drugi to ni ne buju znali gda bote vi to nekaj male prepustili čez vaše kamene.
MLINAR: No, kad si baš navalil, bom ti onda napravil šrot – kad baš sad imam složene na debele.
SELJAK: No, dobro to mi bu treba za piceke hraniti. Oni jagle rade zobleju. A kakvu to imate novu mašineriju (gleda mlin).
MLINAR: To ti je nove. Čistam nekaj novega, iz Amerike. Prava mašina, male poštelaš i meljava sama curi (tobože okreće vijak za regulaciju kamena ispod plahte). Evo same da ja male to priravnam.
Uzima štap, stavi ga na mjesto stražnjice mladića prekrivenog plahtom. Ovaj počinje u sporom ritmu pumpati guzicom gore-dolje. Istodobno rešetom s kukuruzom proizvodi šum.
MLINAR: Hop, hop, hop! (uzvikuje u ritmu micanja plahte). Viš, viš, kak to fletne ide kad se dobre dene. Evo sad bome videli kaj je zišle ispod jamice (uzima brašno i daje seljaku da pomiriši).
SELJAK: A lepe, lepe diši, mlade je mlade.
MLINAR: Prve je prve, a mlade je najbolše i najslajše. A kaj očeš da ti još priložim? Kakve bi još štel brašne?
SELJAK: Dejte mi sad male napravite, na drobneše. Za žganece. Ja vam rad jem žgance, kad mi se tak lepe z čvarki, masne smicaju čez požirak. Same ideju guc, guc, guc!
MLINAR: Dobre, bome mi tebe po gucali ondak ovak. Same da kamen male bale stisnem. Za drobneše treba male gusteše pritisnuti!
Mlinar obilazi, „melin porihtava“ (ulagođuje kamene) a sito počinje u sve bržem ritmu šuškanje u času kad mu mlinar simbolično gura štap u stražnjicu. On sve žešće podiže guzicu i ubrzava ritam. Gosti se sve bolje zabavljaju i smiju! Sad je svima jasno da se radi o oponašanju seksualne igre. Mlinar prilazi mjestu gdje drži štap, sagne se te ispod plahte uzima brašno.
MLINAR: Evo, dej podiši (mlinar pruži šaku brašna seljaku da pomiriši). Vidiš da je ove sad drobneše brašne i fina meljava. Dobra mašina sve dobre napravi – vrikče, da su svi zadovoljni. Dober majstor ima i dobru meštriju, a dobra roba se sama fali.
SELJAK: Je, sve je to tak, zate k dobromu majstoru ne treba mušterije zvati, one same dojdeju, same se vabiju! A ja bi vas sad prosil da mi one zrnjiče za kraj smeljete za kruh. Onak fine na sitne i na drobne.
MLINAR: No, pak kad me već tak fališ, ondak ti moram i to napraviti (obilazi mlin, odiže plahtu u sredini i poteže gore-dolje ispod plahte tako da se stražnjica suigrača ispod plahte sporo podiže i ostane podignuta u vis). E sad ondak moreme na kraju napraviti na drobne (Rukom ponovno stavi štap u visinu podignute stražnjice i počne šum rešeta i micanje dupeta ubrzanim ritmom gore-dolje).
Ideme fine, sitne, drobne, tak, tak, još, još, još – e sad! Zastavi se – tak! Da vidime kaj sme napravili! (uzima ispod plahte opet brašno i pomiriše). Uf, uf! Pak gde si tu kukuruzu čuval. Pak to sad smrdi po mišje dreke.
SELJAK: Pak najte, tak do sad je dišala, a sad smrdi?
MLINAR: Evo, podiši sam. I još je ktomu sve fajtne, vlažne, mokre, kaj da bi ga poscal.
Seljak pomiriše iz ruke mlinara brašno, a ovaj ga iz šake baci njemu u lice. Nastane opći smijeh. Seljak uzima svoju vreću i odlazi plačnim glasom govoreći.
SELJAK: Tak, da prokleti bili. Iz sirotinje svaki dela bedaka. Al če sem siromah, nesem i bedak. Kaj je vam slatke, ne ni mene kisele. Nek vam je svem z Bogem. Bil vam pri svakem posle na pomoći!
Svati i pomoćnici iznose klupu sa izvođačem ispod plahte. Mladenka izlazi na proscenij (prati je putna dok ide na presvlačenje u drugu hižu (sobu), gdje sa glave skida partu – obilježje mladenke). Snahe pomažu mladenki skinuti partu. Stavljaju joj poculicu (obilježje snahe). Za vrijeme ove radnje, na scenu dolaze prodavači bika.
SCENA 11: IGRA PRODAVANJE BIKA
Dvoje mladića prekrivenih plahtom pognuti jedan iza drugog, predstavljaju bika. Prvi ima masku bika s velikim rogovima. Vodi ga seljak užetom privezanim za rogove. Scena predstavlja prodaju bika na sajmu. Prilazi im pretržec (posrednik - mešetar) i kupac. Seljak bodri i hvali svojeg bika.
SELJAK: Dejte poglečte ovu robu. To je najljepši skakač, fleten je pri krave i zna svoj posel. Poglečte kakve ima pleča, rit i jajca (prima ga za testise napravljene od tikvica. Bik skače – zaletava se i muče).
SVI VIČU: Mir, ho! Ho! Mir mali, mir.
NAKUPEC: Kakve to čude pelaš! Pak viš da je munjen. Taj na sve skače. Pak gdo bi to bavil. Gde bi mu ja našel tulike mušterije, kaj bi se on zmiril.
MEŠETAR: A pak kaj bi ti štel za tu ragu. Vidiš da ti to ne bog zna kaj. Sav je nekakvi grintavi i mršav.
SELJAK: Kaj pripovedaš. Na popipaj ga! Boš videl pod prsti kak je čvrst. To su mišići dobre razdelani, a dela teliće, kaj daju kravice s pune mleka i kaj imaju dobre cecke.
Bik se baca na sve strane i udara nogama.
MEŠETAR: Pak kaj ne vidiš da je nemiren. Stalne se nahitava, a jajca mu se vlečeju po pode. Pak on more delati same grintavce. A čini se da je i njegov posel grintav. Ja za to nedam ništ. To je za mesara.
SELJAK: Kaj veliš, to je najbolši bik kaj si mogel videti. Kad bi ti imal takvog bika ti bi bil na dobrem glasu! Evo ja ti ga dam za pet jezerač.
NAKUPEC: Pak to ne vredi ni jedne, a kamoli pet jezerač. Evo, dej ruku, ja ti dajem jednu jezeraču.
SELJAK: Ja bom rajši hojdil gol i bos, neg da bi ti svojega bikana prikazal. A pogotovo ne za takve kaj bi kudili ovakvu dobru robu. Pa to su rogi da imate kaj videti i prijeti.
Mladić koji nosi bikovu glavu u ruci na štapu drži zemljani lonac. Bik muče i skakuće.
MEŠETAR: Ak ti nećeš dati za našu cenu kaj ti mi poštene nudime, ondak si ga pelaj domom, pak mu gladi jajca. Dam hiladu pet sto - i evo da ga privežem za svoj štrik.
SELJAK: A kaj vi mene govorite. Bik koji je zdrav, ima takve dobre organe i mlad je i dobro držeći, a vi bote njega špotali. Ja ga za takve peneze ne dam. Ja bom zel bat i ja ga bom rejši sam vmoril. Lopovi jedni, srabljivci – vi bote mojega bika špotali.
Uzima bat i lupi bika po glavi u kojoj je zemljani lonac koji se smrska, a bik se sruši.
SELJAK (ljutito oplakuje i nariče, plače): A joj mene, bikek moj. Kak si dobre stal, kak si fleten bil pri kravice i njene zajnice. A joj bikek moj, više mi nesi kaj si bil, a kaj sem s tobom napravil, a kaj bom sad stvoril!? Idem te odvesti domom, bom te jel i jel, susede častil, brk si mastil – pak nek bom i ja imal svadbu.
Odvlači bika sa scene. Svi se smiju i nazdravljaju vinom.
SCENA 12: DOLAZAK SNEJE V HIŽU
Mladenka je preobučena u snahu. Muzikaši sviraju putnu. Snaha ulazi u kuću s mladencem, predvodi ih zastavnik. Mlada i mladi plešu polku, a svati donose slamu (smeće) i plešući bacaju je po podu. Prvi svat nosi metlu.
DEVER: Gospon domaći, mi sme sad dopelali sneju.
DOMAČI: Gospodo svati, vi ste sad dopelali sneju. Sad više nemame mladenku nek sneju. Dejte je sad metlu, pak nek pokaže jel ona bode vredna sneja pri naše hiže.
SVAT I: Dobre veliš! Sad bome videli jel ona zna hižu pometati.
DEVER: Ona je dičnoga roda i poroda, ona zna svaki posel i njene roke su vredne, a to bote i videli.
Mužikaši zasviraju Jožinu polku. Svati plešu s metlom, daju joj metlu. Ona plešući mete kuću, dok svati plešu ispred nje i razbacuju smeće. Nakon vesele igre u kojoj snaha metlom mete i svatove, prilazi joj mladenec, uzima metlu i pleše s mladom držeći metlu u zraku. Iza toga mladenec i sneja (mlada) idu za stol. Mužikaši nastavljaju svirati. Svi plešu. Svatovi predvode ples. Mlada bez svatova (čija je inače dužnost čuvati mladu) ostaje za stolom sa mladencem – mužem, deverom i posneši. U jednom času mlada – snaha se iskrada iza stola i pobjegne.
SCENA 13: TRAŽENJE MLADE – SNEJE
Plesači plešu i pjevaju u kolu svatovski ples „Tancala bi al ne mogu“.
Tancala bi al ne mogu,
pristal mi je dragi nogu,
oj na ina ini nana, evo drage i dragana.
Pusti meni dragi nogu,
da ja tancam kako mogu,
oj na ina ini nana, evo drage i dragana.U kolu je vojvodica,
mlada sneja ko zvezdica,
oj na ina ini nana, evo drage i dragana.Izobiraj, izobiraj,
nist ti sada ne študiraj,
oj na ina ini nana, evo drage i dragana.Ja bi si ga izabrala,
ne bi tolko študirala,
oj na ina ini nana, evo drage i dragana.Izabrala sebi para,
da ga nema deset fara,
oj na ina ini nana, evo drage i dragana.Okreni ju, obrni ju,
ak ju smiješ poljubi ju,
oj na ina ini nana, evo drage i dragana.Nit je tvoja, nit je moja,
već je mila materina,
oj na ina ini nana, evo drage i dragana.Dromnečica (ples)
Stare site (ples)
Repa (ples)
U izvođenju plesa sudjeluju i svatovi i zastavnik.
DOMAČI: Svati, a pa kaj vi delate? Vi tu tancate, a mlada vam je pobegla!
SVAT I: Pa kam bi pobegla, kad je muž ž njom.
DOMAČI: E dečki moji, na vami je red da čuvate mladu. A bome je, ja ju nigde ne vidim, niti mej vami, niti za stolem. Em je mladenec sam! Ojte ju iskat, ali to bote bome i platili!
SVAT I (govori drugom svatu tražeći mladu): E ondak morame ju iti iskat. A jel ju ti negde vidiš?
SVAT II (pita publiku): Ljudi, pa jeste vi gde videli mladenku? Bome nam je pobegla.
ZASTAVNIK: Dečki za menom. Ideme ju iskat – muzikaši za zastavom! Iju ju ju! (pocikuje)
Muzikaši zasviraju putnu. Predvodi ih zastavnik. Odlaze izvan pozornice.
SVAT I (iza scene viče): Evo je, tu je vu komore, ideme mlada – mladi te čeka!
Muzikaši, sneja, svati, predvođeni zastavnikom ulaze na scenu. Svirači zasviraju – Igram kole u sedamdeset i dva. Plesači se postave u krug. Zastavnik unosi jastuk (vanjkuš). Pleše s njime do izabranice u kolu, baci jastuk na pod, klekne na njega s odabranicom i poljubi je, potom otplešu jednu glazbenu frazu. Tada odabranica bira svojeg plesača iz kola, a zastavnik izlazi iz kola i pleše sa zastavom. U kolu s ostalima pleše mlada (sneja) i mladenac. Igra teče tako dugo dok svat pred kraj ne izabere mladu, a mlada plešući sa jastukom izabire mladog (muža).
SCENA 14: MAČKARI
Na proscenij dolazi maskirani muškarac i razgovara s domačim, dok grupa muških i ženskih maškara čeka s darovima ispred scene i zabavlja publiku.
MAČKAR: Gospon domači. Mi smo domači ljudi i hoćemo daruvati mladiće. Imamo glave od kokošinskoga perja. Imame dobre nose i klune. Imame smeja, nek bo sve po šege i bez greja!
DOMAČI: A gdo pak vi jeste? Kakva je to družina podrapana i nacifrana? Čiji vi jeste?
MAČKAR: Ja sam Dugorepčev sin od pokojne Štaglove Bare, kaj je imela sina v parme i tecu v koce.
DOMAČI: A pak ti si onda Šaškov – Picolek od strica Podsmihajlinoga, pokojnoga Šerajzlina vnuk.
MAČKAR: Dobre ste me legitimerali. I ovi drugi v moje družine su moja našminkana družina. Nosime male kurite za kupati decu i flašicu z dudicom da bo imala š čem ih napajati. Mi sme došli mlade daruvati! Dejte nam mužiku.
DOMAČI: Gospoda svati, dajte mužiku i zastavnika da dopelaju goste pred mladiće.
Mužikaši pozvani od strane svatova, predvođeni zastavnikom dolaze uz putnu do mačkara. Oni im plačaju ”solu” i ispraćaju ih do stola. Jedan od mačkara vuče flašu s dudicom, drugi korito, treći krpenu bebu.
MAČKAR PREDVODNIK: Gospa mlada i gospon mladi, mi sme došli vam svoje dare prikazati. Evo tu je flašica sa dudicom, da ne bi počeli s curicom, tu je korite za prati ritice i tu je bebica po čijem kalupu bute decu klepali, a deca s bebicom vam se i s braceki skup igrali!
MLADENEC: Fala lepa. Baš ste mi fletni i lepe nacifrani.
MAČKAR: Dečki, vužgete jednu same za mačkare.
Svirači zasviraju drmeš. Mačkari plešu smiješnim pokretima, a na kraju se uhvate u kolo i primjereno otplešu – mačkarov drmeš. U početku plesa prilaze slobodno jedan drugome nastojeći svojom slobodnom kreacijom izazvati smijeh. Zatim se svi u pognutom hodu uhvate u kolo visoko dižući noge, a potom se usprave i vrlo temperamentno otplešu drmeš snažno lupajući nogama u pod.
MAČKAR: Fala vam lepa na časti, kaj sme si i mi potancali. Bok vam dej zdravlja i sreću. (odlaze).
SCENA 15: ZAVRŠNA SCENA SVADBE – PLESOVI
Muzika isprati mačkare s putnom, zatim zasviraju šemičku, rašpu, suhi most i posavečki drmeš.
Mužikaš koji je sakupljao darove izlazi na sredinu scene i drži završni ceremonijal. Uzima onaj tanjur s kojim je sakupljao darove.
MUŽIKAŠ: Dragi gosti,
svak nek prosti,
sve se počne,
i završi,
kak i krene,
tak sve vreme,
zeme!Zahvaljujem se
familije,
tecem, vujcem,
stricem, svim vam i nam.
Mladencima od srca,
Želim v životu,
Zdravlje i veselje.
Čašu još zadnju si,
bome spili,
i z decom se vašom,
da Bog da veselili.
Potom klekne na sredini kuće.MUŽIKAŠ: Bog te prekriži!
Napravi znak križa na tanjuru, a zatim ga poljubi. Tanjur postavi okomito na njegov obod na pod te ga snažno zarotira.
Kulike pot se boš okrenul, tulike pot bodu imeli decu. Nek bo sreće i nek se s čem više okreče. (tanjur se vrti).
Bog te prekriži, v moje hiži,
Vidiš kak duge, duge kruži,
dobre tanjer ruži!
Iz njega u ove hiži,
nek bodu navek svi siti.
Prvi sin mora biti,
Želim vam
dragi mladenci baš tak,
da bi imeli sreten brak,
i da bi sretne živeli,
skupa jednak.
Bog poživi žuticu ka je zlegla pikicu,
zelje zamastila,
svet razveselila.
Pikica duk čez plot,
živel vas dobri Bog,
Bog poživi vaše i naše,
nek nam site dojdu,
kravice s paše!© Stjepan Pepeljnjak, KAZALIŠTE.hr, 19. prosinca 2022.
Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
Piše:

Nikčević