Folklorno-dramski spektakl koji je oduševljavao publiku

Feljton Kazališni amaterizam: Resnička svadba (3. dio)

• 

  S obzirom na to da se u Resniku u sklopu poklada tradicionalno izvodio Fašenjek ili mačkarane povorke svadbe, sprovoda ili alegorijske povorke koje su se izvodile i u okolnim mjestima, već je 1963. godine bilo lako skupiti mještane za izvođenje Resničke svadbe kao scenske rekonstrukcije prave pučke svadbe. Izvođena je najprije u pokladno doba, a kasnije u različitim drugim terminima. Tako je nastao folklorno-dramski spektakl koji se izvodio sve do 1993. godine. Zahvaljujući tom scenskom njegovanju običaja, KUD Resnik uspio je sačuvati brojne pjesme i plesove resničkoga kraja. Resnička svadba bila je izvođena kao putovanje svatova sa zaprežnim kolima po različitim mjestima u okolici. Svadba bi počela rano poslijepodne izvođenjem snuboka u Resniku, zatim bi došlo oko 15 zaprežnih kola po mladu i miraz npr. u Trnavu, Pešćenicu, Maksimir ili Novi Zagreb da bi se po povratku u Resnik održala cjelovečernja svadba. Međutim, svadbe održane u Pionirskom gradu, Sesvetskom Kraljevcu, Petruševcu, Ivanjoj Reci ili hotelima International, Panorama i Zagrebačkoj pivovari bile su cjelovečernje izvedbe na jednome mjestu.

  Povodom obilježavanja 200 godina Maksimira i 900 godina Zagreba, 24. rujna 1994. godine snuboki i dolazak po mladenku izvodili su se na Jelačić placu (tadašnji Trg Republike), a zatim je 20 zaprežnih kola krenulo s Trga u Maksimir, gdje se održao završni ceremonijal svadbe. Sličan scenarij odigran je i na međunarodnom OHCET vjenčanju u Ljubljani. Tom prigodom su u Resničkoj svadbi doista kao resnički par vjenčani Smiljana Steković i Miroslav Špoljar (25. lipnja 1987. godine). Nedostatkom konja i zaprega u Resniku Resnička svadba vozila se traktorima, tako da su pokretne scene bile smještene na platoe prikolica. Redovito je prva scena predstavljala mužikaše i zastavnika, potom bi se vozio dever, posneš i svatovi, pa onda sneje koje su pratile miraz koji je uključivao škrinje, jastuke, blazine, vanjkuše, izvezene ručnike, pa i kravu.

  

  U rano doba, prije zaprežnih kola (koje je uveo Štefan Pepeljnjak prigodom svoje ženidbe 10. veljače 1918. godine) svatovi su išli pješice, a zastavnik je svoju šarenu zastolu morao vitlati cijelim putem i plesati uz jujuškanje.
  Resnička svadba sadrži nekoliko cjelina glazbenog, plesnog i govornog dijela. Na odvojenim punktovima izvode se vračanje i snuboki (prosidba), voženje stvari (miraz), otpravljanje mladenke (u kući mladenke), svadba (dolazak svatova u kuću mladenca), dolazak po mladu (u kući mladenke), odlazak na vjenčanje, dolazak s vjenčanja (u kuću mladenca), svadba (zdravice, prozivanje večere, kušlene zelje, tancanje na vanjkušu, višenje na ručniku, pobiranje darov, prodavanje bika, igra melina, mačkari, presvlačenje mladenke i svatovski plesovi).

  Scensko izvođenje Resničke svadbe oduševljavalo je brojnu publiku na međunarodnim smotrama folklora u Zagrebu, Đakovu, na Vinkovačkim jesenima, Voloderskim jesenima, u Koprivnici, Grabovcu (Kopački rit), u Mađarskoj u Hrvatskom Židnju i Pečuhu, u Slovačkoj u Bratislavi, u Austriji u Železnom, u Švedskoj u Lundu, u Sloveniji u Ljubljani i na Bledu te u Rumunjskoj u Karaševu, Klokotiću i Lupaku. Tonske snimke i videozapisi dokumentirani su i pohranjeni u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, a snimljena su i dva filma koje je u više navrata emitirala HRT Zagreb pod nazivom Idu svati i Resnička svadba. Mladenci i mladenke Resničke svadbe bili su: Verica Pepeljnjak i Ivan Palašić, Štefica Škarika i Ivica Palašić, Jagica Halić i Zlatko Habric, Katica Habric i Stjepan Hrženjak, Mirjana Žugec, Željko Brelić, Robert Halamek te Tomislav Pirin, Tatjana Matica i Zlatko Robić, Dragica Novak-Mrnjak i Robert Lazar, Ksenija Ivanković i Mladen Lukiški te Martina Habric i Nikica Šarenić (2014.).

  

  Osim voženja Resničke svadbe zaprežnim kolima ili traktorima, izvodila se i kao kazališna predstava na sceni. Tako je bila izvedena u velikoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1986. godine, u kazalištu Jazavac 1990. godine i brojnim scenama već spomenutih gostovanja te na smotrama folklore. Povodom obilježavanja 800 godina Resnika u programu svečanosti fragmente Resničke svadbe izveli su najmlađi članovi Kulturno-umjetničke udruge (KUU) Resnik 2014. Uvježbala ih je Jasna Halić. Rekonstrukciju izvedbe Resničke svadbe u okviru istih svečanosti izveli su i odrasli članovi KUU Resnik 19. listopada 2014. godine u Resniku. Tako se i u 21. stoljeću uspješno sačuvao ovaj pučki običaj.

  (nastavlja se...)

  © Sanja Nikčević, KAZALIŠTE.hr, 5. prosinca 2022.

  

  Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
  

Piše: