Gubitak veza s kazališnim trendovima u Češkoj i veliki zamah operete
Feljton Kazališni amaterizam: Kazališna djelatnost češke nacionalne manjine (12): Pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća - doba opereta
-
Pedesete godine su zadnje godine kada se još igraju češke povijesne drame – na fotografiji Lešetínský kovář / Kovač iz sela Lešetín, narodna budnica autora Svatopluka Čecha u izvođenju amatera Češke besede Trojeglava. (foto Vlado Daněk)Novo doba s novim političkim i društvenim uređenjem koje nastupa nakon Drugog svjetskog rata donosi sa sobom promjene u repertoaru kazališnih grupa čeških beseda u Hrvatskoj. Nema više božićnih ni uskrsnih predstava (barem ne na datume kada ovi blagdani padaju) ni obilježavanja čehoslovačkih državnih praznika. Pedesete godine su i zadnje godine kada se igraju češke povijesne drame odnosno predstave koje možemo svrstati u rang narodnih budnica (iz pera poznatih čeških pisaca koji se danas smatraju klasicima, kao što su Alois Jirásek, Gabriela Preisová, Karel Mařík), a započinju desetljeća u kojima je češko manjinsko kazalište u Hrvatskoj prvenstveno zabava.
I to sa starim naslovima, odnosno komedijama, jednočinkama i skečevima koji su u češkim besedama bili popularni u međuratnom razdoblju. Recimo, neuništiva komedija Praha–Brno, nasedat! / Prag–Brno, polazak! češkog režisera i dramatičara Richarda Branalda koji je, saznajemo u češkim biografskim izvorima, 1910. godine gostovao „v Zemském divadle Záhřeb“ odnosno Zemaljskom kazalištu Zagreb. Nažalost, nisu ostali nikakvi tragovi o eventualnim kontaktima Richarda Branalda s češkom manjinom u Hrvatskoj, što bi objasnilo veliku popularnost njegovih komedija i opereta koje se i nakon Drugog svjetskog rata u velikom broju igraju na pozornicama čeških beseda u Hrvatskoj (Vstup do srdce zakázan / Ulaz u srdce zabranjen, Pepíčka z malé hospůdky / Pepica iz male gostionice, Zmoklá slepice / Pokisla kokoš, Teta Fany postrach rodiny / Teta Fany noćna mora obitelji).
Pozornica Češkog doma u Prekopakri kod Pakraca pedesetih godina, u vrijeme kad su se tamo još uvježbavale vlastite češke amaterske predstave. U Domovinskom ratu ovaj dom je pretrpio tako velika oštećenja da je sagrađen novi Dom, ali on više nema kazališnu nego veliku otvorenu pozornicu. (arhiv Saveza Čeha)Ovaj repertoarni povratak u prošlost, odnosno to što su hrvatski češki amateri i nakon Drugog svjetskog rata igrali komade koji su u Češkoj napisani i bili popularni prije rata, posljedica je prekida političkih i kulturnih veza između Čehoslovačke i Jugoslavije. Novi češki kazališni trendovi u Hrvatsku više nisu mogli ni imali kako stizati, granice Čehoslovačke su bile čvrsto zatvorene a nije više bilo ni učitelja iz Čehoslovačke koji su prije prenosili ove novosti. Češko amatersko kazalište u Hrvatskoj tako polako počinje gubiti korak s onim u Češkoj.
I dok se u Čehoslovačkoj rađaju nove kazališne forme i žanrovi, kraj pedesetih te šezdesete kod Čeha u Hrvatskoj su u znamenju starih (međuratnih) čeških opereta odnosno veselih igara s pjevanjem (veselohry se zpěvem). Tako se Končanica 1954. godine u manjinskom tisku hvali „operetom za koju je najviše zaslužan sunarodnjak Zdenko Terešak“, a Češka beseda Dežanovac veselom igrom s pjevanjem Husopáska / Čuvarica gusaka koju je priredila 1960. godine. Iste godine operetu je davalo susjedno selo Donji Sređani, ali iz teksta shvaćamo da je to zapravo bio komad s pjevanjem u kojem je glumce muzički pratio mjesni harmonikaš.
Od 1953. do 1974. godine glumci Češke besede Daruvar uvježbali su deset opereta, odnosno veselih igara s pjevanjem. Na fotografiji je prizor iz operete Z chaloupek pod horami / Iz kućica pod planinama, uprizorene 1955 godine. (arhiv Češke besede Daruvar)Na selu naravno nije bilo moguće složiti pravi orkestar potreban za uprizorenje opereta, ali u Daruvaru je bilo. Daruvarski Češki dom imao je i prikladnu pozornicu za to, odnosno prostor za orkestar skriven u rupi ispod pozornice. Budući da je Dom sagrađen neposredno prije Drugog svjetskog rata, ovu blagodat dramski amateri Češke besede Daruvar mogli su početi koristiti u punom zamahu tek nakon rata.
Od 1953. do 1974. godine glumci Češke besede Daruvar uvježbali su deset pravih opereta, sve odreda predstava koje su bile muzički i glumački na vrlo visokom nivou, s efektnim scenskim rješenjima i bogatim kostimima. Bile su to operete: Vesnice zpívá / Selo pjeva (Richard Branald, Adolf Branald), Z chaloupek pod horami / Iz kućica pod planinama (Václav Vrána, Vilém John, Jenda Syrovátka, Jaroslav Drexler), Na tý louce zelený / Na toj livadi zelenoj (Jára Beneš, Karel Tobis, Václav Mírovský, Vladimír Rohan), Sládci / Majstori pivari (Karel Jaromír Erben, Jan Tureček Jizerský, Josef Vorel), Madlenka z kovárny / Madlena iz kovačnice (Karel Balák, Oldřich Sedlmayer), Románek krásné cikánky / Romansa lijepe ciganke (Karel Balák, Oldřich Sedlmayer), Za tou naší saláši / Iza tog našeg salaša (Jára Beneš, Karel Tobis, Václav Špilar, Václav Mírovský), Silva / Kraljica čardaša (Leo Stein, Bela Jenbach, Emerich Kalman), U sv Antoníčka / Kod svetog Antuna (Jára Beneš, Armand, Jiří Balda, Karel Tobis), Tam na horách / Tamo u planinama (Jindřich Lukas, Eduard Ingriš).
Budući da je redatelj i dirigent Josef Knytl vodio preciznu evidenciju, znamo da su za uprizorenje operete Na tý louce zelený / Na toj livadi zelenoj 1959. godine bile potrebne ukupno 92 probe. Na fotografiji se vidi kako orkestar sjedi u rupi ispod pozornice. (arhiv obitelji Siruček)O tome kako su pod redateljskom i dirigentskom palicom najprije Josefa Knytla a zatim Václava Časteka ove operete nastajale, opširno je pisala Daruvarčanka, tada studentica Muzičke akademije u Zagrebu Lucija Siruček. Ovaj rad je kasnije objavljen u Zborniku Janković (3/2018) a pod naslovom Operete u programima Češke besede u Daruvaru i okolici, te je dostupan i u digitalnom obliku. Njegovu veliku vrijednost čine prisjećanja mnogih aktera ovog raspjevanog razdoblja na sceni daruvarskog Češkog doma i to počevši od uspomena autoričine uže i šire obitelji. Lijepo je to svjedočanstvo o vremenima kada su se notni aranžmani prepisivali ručno, a o vremenu i datumu probe muzičare i glumce je na kućni prag dolazila obavještavati mlada dirigentova kći.
Koliko je ova kazališna forma tada bila popularna među hrvatskim Česima, vidimo iz broja izvedbi pojedinih opereta, koji se kreće od četiri do nevjerojatnih petnaest. To Romansi mlade ciganke donosi laskavu titulu najizvođenije predstave Češke besede Daruvar svih vremena, a vjerojatno i češke amaterske predstave u Hrvatskoj uopće. Budući da su operete scenski zahtjevan žanr, s njima se nije išlo na gostovanja, nego je (u nekim slučajevima) publika u Daruvar dovožena iz okolice posebnim autobusima. Uz operete u Daruvaru vezana je još jedna zanimljivost – Silva, odnosno Kneginja čardaša, postavljena na scenu 1969. godine, jedina je predstava u analima Češke besede Daruvar koja je uvježbana i izvođena na hrvatskom jeziku. Ova inovacija u radu, da u Daruvaru češki amateri daju predstavu na hrvatskom jeziku, više nikad nije ponovljena.
Opereta Románek krásné cikánky / Romansa lijepe ciganke doživjela je 1965. godine čak 15 izvođenja, što je čini najizvođenijom predstavom Češke besede Daruvar, a vrlo vjerojatno i najizvođenijom češkom amaterskom predstavom u Hrvatskoj svih vremena. (arhiv Češke besede Daruvar)© Vlatka Daněk, KAZALIŠTE.hr, 13. studenog 2022.
Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
Piše:

Daněk