Bogat dramski program i puno gledalište unatoč izazovnim uvjetima rada

Feljton Kazališni amaterizam: Dubrovačko kazališno društvo

  • Dubrovačko kazališno društvo na proslavi godišnjice. Glumci-amateri, profesionalni glumci i kazalištarci: Bogdan Bogdanović, Fully Invernizzi, Baro Kriletić, Katica Pletković Labaš, Luje Vetma, Lino Šapro, Zlatko Madunić Slip, Zvonko Šuler, Toni Labaš, Miše Martinović, Milka Podrug Kokotović, Ksenija Hajdarhodžić, Izet Hajdarhodžić, Žuža Egrenyi, Vinko Prizmić, Tomo Šuljak... i Fani Muhoberac, ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara.

    Godine 1936. Dubrovačko kazališno društvo s golemim uspjehom gostuje u Zagrebu s predstavom Ekvinocijo; u zlatnožutom HNK-u dočekani su neviđenim ovacijama i hvalospjevnim kritikama, u kojima se navodi da su dubrovački glumci i glumice bolji od ruskih glumaca i glumica Moskovskoga hudožestvenoga teatra. Frana Dražića – pomorskoga kapetana, tad je glumio Pavo Božić; Nika Marinovića – bogataša iz Amerike, Vlado Jakša; Iva Ledinića – meštra na škaru, Bogdan Bogdanović; Pava – barkarijola, Ivo Dobrić; Vlaha Slijepoga Baro Kriletić; Tonija – djetića u Ledinića, Zoran Česko. Parok je bio Ivo Peko; Grobar Jako Zadjelović; Anica je bila Francy Jakša; Jele – Ivova majka, Katica Labaš; Kata – Pavova žena, Luigja Vetma; Marija od poste Kate Korotaj; Lucija – djevojka u Frana Dražića, Luigja Malešević; Jedan stari mrnar Toni Labaš; Ženica Rinka Stulli; mrnari Jozo Kunčević i Niko Baća.

    Tridesetih godina Dubrovačko kazališno društvo imalo je dvadeset i četiri aktivna člana, a glumci su većinom bili intelektualci. Prostorije su im bile u zgradi stare gimnazije. Većina članova koji su glumili u Ekvinociju u Zagrebu bili su članovi ekipe kojoj je mizanscenu i govor godine 1928. režirao sam autor Ivo Vojnović. Ekvinocijo je prvi put u Dubrovniku izveden prije rata. I tad ga je režirao Vojnović, a ulogu Vlaha Slijepoga tad je glumio pravi Vlaho Slijepi, odnosno Vlaho Obuljen pok. Iva. Dubrovačko kazališno društvo prikazivalo je, i to u Vojnovićevoj režiji, Ekvinocijo od 1928. godine, pa sve do 1935., sa stalno velikim uspjehom.

    Programska cedulja predstave <em>Ljubav na prijekomu</em> u izvedbi Dubrovačkog kazališnog društva, 2. i 3. veljače 1935.To je društvo utemeljeno godine 1924. kao svojevrstan nastavak Diletantske kazališne družine koju je službeno vodio poznati komičar Ilija Nardelli, veteran kazališnih diletanata. Duša Družine, koja djeluje od 1923. do 1927., bila je zapravo slavna Božena Begović iz poznate kazališne obitelji. Njezinom zaslugom, a prema tvrdnjama hrvatske glumačke legende – Dubrovkinje Katice Labaš, u Dubrovniku nestaje dotad tipične diletantsko-deklamatorske glume i konvencionalnog izbora drama. U režiji Božene Begović prikazuju se: Vojnovićev Prolog nenapisane drame, Schnitzlerovo Ljubakanje, Shakespeareova Tri kralja, Begovićev Svadbeni let... U jednom pismu iz ostavštine Katice Labaš možemo pročitati da gospođa Labaš o Boženi Begović zapisuje: „Velika je njezina zasluga, da je za glumu oduševila mnogog mladića i djevojčicu, koji su se tokom vremena popeli do vrhunca na glumačkoj ljestvici.“ Umjetničko vodstvo i režiju predstava druge amaterske dubrovačke kazališne skupine nastale između dvaju svjetskih ratova – Dubrovačkoga kazališnoga društva, preuzima glumački veteran Aleksandar Turina, zatim Božo Bubalo i zatim Vlado Jakša. Predsjednikom Društva dugi niz godina bio je Vlaho Turčinović. Tehnički voditelj i zaslužan za besprijekorno funkcioniranje predstava bio je nezaboravni zaljubljenik u kazalište, isto teatarski glumački veteran Luko Koprivica.

    Svi su članovi Društva, glumci i redatelji, radili predstave bez ikakva honorara, isključivo iz ljubavi. Od 1924. do 1936. godine napravili su sto trideset i jednu premijeru, ne primivši ni novčića. U svakoj kazališnoj sezoni, od početka listopada do polovice svibnja, dali su oko deset premijera. Predstave su se prikazivale u Bondinu kazalištu koje je tad u svom prekrasnom ali ipak tehnički trošnom izgledu, pogotovo gledajući na opremu pozornice, moglo primiti oko šesto gledatelja.

    Dubrovačko kazališno društvo nije imalo nikakvu potporu ni od Banovine ni od Općine. Iako je bilo prepušteno samo sebi, gledalište je bilo uglavnom puno, a glumice, glumci i redatelji uspjeli su izvesti zahtjevne dramske naslove. Osim Ekvinocija, prikazali su Vojnovićeve drame Suton, Na taraci, Maškaratu ispod kuplja. Igrali su Vodopićevu Tužnu Jelu. Zatim Ljubovnike i frančezariju Ilija Kuljaš. Pa Ljubav na Prijekom dr. Ernesta Katića. Krležinu Agoniju, Shakespeareova Tri kralja, Strindbergova Oca i još niz drugih naslova. U svim su predstavama iznimno snažno bile zapažene glumice.   

    © Mira Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 27. listopada 2022.

    Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije