Bogatstvo i šarolikost kazališnog amaterizma
Feljton Kazališni amaterizam: Kazališni amaterizmi u hrvatskom kulturnom kontekstu (2. dio)
-
U ruralnim ili malim gradskim sredinama još je uvijek prisutna tradicija pučkog kazališta. Njegov je izričaj uglavnom klasičan, zasnovan na dramskom tekstu na dijalektu, a obradom tema koje su važne za njihovu sredinu te čestim korištenjem pjesme i plesa održavaju blisku vezu s publikom. Kazališni amateri svojim radom pridonose koheziji lokalne zajednice, ne samo zato jer je okupljaju na izvedbama, nego i zato što im zajednica na različite načine pomaže. Primjeri mogu biti Sinjsko pučko kazalište, Hvarsko pučko kazalište, Zelinsko amatersko kazalište ZamKa te brojne amaterske pučke družine u Međimurju.
Vrste kazališnog amaterizma koje sam navela govore o njegovom bogatstvu i šarolikosti, pa je prava šteta što unutar teatrološke struke nedostaje interesa za taj fenomen. Pogotovo to vrijedi za pučko kazalište koje se smatra lošim kazalištem, kičem ili u najboljem slučaju etnološkim fenomenom, zanemarujući u potpunosti njegovu važnost u kazališnom smislu i njegove kazališne specifičnosti.
Rečeno rječnikom postmoderne teorije, amateri su u našem društvu Drugi, odnosno marginalna društvena skupina u odnosu na dominantnu kazališnu kulturu koja je prije svega profesionalna. O tome svjedoči i pogrdno značenje koje riječ amater odnosno amaterski često ima kada je izgovaraju profesionalci. Ništa bolje ne zvuči ni riječ diletant, iako su zapravo značenja obje riječi pozitivna. Riječ amater dolazi od latinskog glagola amo što znači voljeti, a riječ diletant od talijanske fraze al'diletto što znači iz užitka, iz veselja, iz ljubavi. Prema tome, amater ili diletant je zapravo netko tko nešto čini jer ga to raduje odnosno zato što nešto voli – bilo to pjevanje, ples ili gluma.
Nažalost, pogrda koju kao popudbinu nose riječi amater ili diletant, uvriježila se u našem (i ne samo kazališnom) rječniku te sam kao selektor na županijskim amaterskim smotrama primijetila da upravo pučko kazalište biva na neki način zanemareno i bačeno u drugi plan zato što ga se smatra diletantskim. Nasuprot tome, držim da taj kazališni izraz vrijedi njegovati i sačuvati ga od propasti zbog njegove specifičnosti u odnosu na druge oblike kazališnog amaterizma.
Zato je izuzetno vrijedno što je ove godine u Murskom Središću pokrenut Festival hrvatske pučke drame – Murski cimeri. Naime, na županijskim smotrama kazališnih amatera koje organizira Hrvatski sabor kulture, selektori od ove godine trebaju obavezno izabrati jednu pučku predstavu za taj festival. Tako se potiče njegovanje pučkog kazališta, kao i pisanje dramskih tekstova za amatersko pučko kazalište.
I ovaj bi feljton trebao pomoći da kulturna i šira javnost bolje upozna kazališni amaterizam te da i struka, barem malo, promijeni svoj odnos prema njemu i počne ga revnije proučavati i pisati o njemu.
Tablica s tipovima kazališnog amaterizma (kliknite na tablicu za uvećani prikaz):© Ozana Iveković, KAZALIŠTE.hr, 30. rujna 2022.
Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
OSVRTI
-
KNJIGE
Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica. -
ČASOPISI
Dvobroj Kazališta 97/98 donosi raznovrsnost i širinu umjetničkoga obuhvata i individualnih motrenja aktualnih kazališnih zbivanja. -
mjuzikl
Redatelj Paolo Tišljarić Čarobnog Frulaša slaže uredno i ritmički izbalansirano, kako ovakva scenska forma i zahtjeva. -
ESEJI
Prirodnost igre koja uvlači publiku, glumci koji vjeruju u ono što igraju te istaknuta duhovna dimenzija, odlike su baštinskih tekstova i njihovih inscenacija.