Tipovi i osobine kazališnog amaterizma
Feljton Kazališni amaterizam: Kazališni amaterizmi u hrvatskom kulturnom kontekstu (1. dio)
-
Različiti su oblici kazališnog amaterizma prisutni u hrvatskom kazališnom miljeu. Tipologija koju nudim jedna je od mogućih, a nastala je kao rezultat mog bavljenja tim fenomenom. Svaki tip kazališnog amaterizma koji navodim, ima svoje specifičnosti u pogledu stila, teme te socio-kulturne funkcije koju ima u društvu, a posebno u kulturi.
Što se tiče stila, amateri njeguju ili klasičan kazališni izričaj baziran na dramskom tekstu, klasičnoj režiji, scenografiji i kostimografiji ili stvaraju nekonvencionalan, istraživački odnosno avangardni teatar koji se najčešće ne služi predloškom ili predložak nastaje kao rezultat rada skupine (skupno osmišljeno kazalište).
Budući da kazalište uvijek tematizira probleme pojedinca i društva, to čine i amateri, no se razlikuju se u načinu na koji pristupaju toj temi. Pristup jednih očituje se na primjer kao radikalna kritika društva, a drugih recimo kao pitka komedija koja sa simpatijom govori o ljudskim slabostima.
Društvene i kulturne funkcije kazališnog amaterizma vrlo su različite. Primjerice: kritika društvene stvarnosti, fokusiranje na probleme nekih ranjivih/marginalnih društvenih grupa, čuvanje kulturne baštine i tradicije, razvijanje kazališnog života i publike.
Razlikujem četiri oblika kazališnog amaterizma: avangardni, terapijski i rehabilitacijski (kao dio primijenjenog kazališta), kazalište prigradskih naselja ili manjih urbanih sredina te pučko kazalište.
Neka amaterska kazališta mogla bi se nazvati avangardnima prema kazališnom izrazu i tematici koje njeguju, a doslovno su i prethodnica tendencijama koje će se kasnije javljati u profesionalnom kazalištu. Iz takvih kazališta stoga često izlaze kazališni profesionalci koji ono što su njegovali kao amateri sada razvijaju i mijenjaju kao profesionalni kazališni umjetnici. Najčešće su posvećeni radikalnoj kritici društva koja je za njih osnova kazališne estetike, a može se reći i etike. Kao primjere današnjih kazališnih profesionalaca koji su započeli unutar tog oblika amaterizma, može se navesti Branka Brezovca, Olivera Frljića, Anicu Tomić i Marija Kovača. Kao avangardne amaterske skupine često se ističu Coccolemocco, Kugla glumište, sisačka Daska, dubrovački Lero te istarski INAT, koje su na svom vrhuncu bile u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća.
Neke amaterske skupine pripadaju području tzv. primijenjenog kazališta koje želi podići svijest o nekom društvenom problemu ili liječiti psihofizičke rane određenih društvenih skupina. Stvaraju ga osobe s invaliditetom, siromašni i beskućnici, stariji ljudi odnosno općenito društveno marginalizirane skupine. Njihov stil može biti klasičan ili nekonvencionalan, ovisno o stupnju kritike koju žele uputiti na račun onih koje smatraju odgovornima za položaj njihove društvene grupe. I u Hrvatskoj postoje skupine koje stvaraju takav oblik teatra, primjerice umirovljenici u domovima za starije i nemoćne.
Nadalje, treći je oblik kazališnog amaterizma kazalište prigradskih naselja ili manjih urbanih sredina. Te skupine ne njeguju avangardne tendencije niti sadržajno niti formalno. Bave se suvremenim, urbanim temama, a često posežu za komedijom. Nerijetko su nositelji kazališnog života u manjim gradovima ili gradskim kvartovima, omogućujući lokalnom stanovništvu da uživa u kazalištu. Njihove su predstave vrlo posjećene te tako razvijaju kazališnu publiku. U takvim sredinama profesionalnog kazališta nema ili je ono u povojima, pa gradsko odnosno prigradsko amatersko kazalište senzibilizira lokalno stanovništvo za kazališnu umjetnost, primjerice Amatersko kazalište Daruvar te Diletantsko kazalište Pentravci iz Zagreba.
(nastavlja se...)
© Ozana Iveković, KAZALIŠTE.hr, 30. rujna 2022.Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
OSVRTI
-
KNJIGE
Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica. -
ČASOPISI
Dvobroj Kazališta 91/92 na 132 stranice donosi zanimljive rubrike i teme bogato potkrijepljene kvalitetnim fotografijama. -
mjuzikl
Redatelj Paolo Tišljarić Čarobnog Frulaša slaže uredno i ritmički izbalansirano, kako ovakva scenska forma i zahtjeva. -
ESEJI
Prirodnost igre koja uvlači publiku, glumci koji vjeruju u ono što igraju te istaknuta duhovna dimenzija, odlike su baštinskih tekstova i njihovih inscenacija.