Povratak u domovinu i javne škole

Feljton Kazališni amaterizam: Kazališna djelatnost češke nacionalne manjine (9.): Poratno vrijeme

• Drugi svjetski rat odnosno novouspostavljena Nezavisna država Hrvatska te njezini rasni zakoni donose teške dane za sve nacionalne manjine u Hrvatskoj, pa tako i onu češku. Ukinute su sve češke škole, zabranjen rad svih čeških društava a njihova imovina je konfiscirana, u češke domove useljava vojska. Ratno je razdoblje bilo dugo i mukotrpno pa je sloboda, kada je konačno stigla, dočekana s oduševljenjem i radošću.

  Na kraju rata daruvarski Češki dom imao je samo gole zidove. Za vrijeme rata iz njega je ukradeno 400 stolica, 100 stolova, reflektori, oba horizonta s pozornice, prvi zastor od pliša, sve kulise i kostimi, a knjižnica je praktično uništena. Sve to Daruvarčane nije spriječilo da se sastanu i provesele već u prosincu 1945. godine na zabavi za svetog Nikolu. Ovaj tradicionalni program zabave s veselim programom u Daruvaru je organizirala kazališna sekcija Besede jer su obavezni dio programa bile komične scene u kojima je sveti Nikola komentirao rad Besede u protekloj godini te „prema zaslugama“ darivao članove društva.

  Prve predstave odigrane su 19. siječnja 1946. U dvjema jednočinkama (Vzacný ženich /Cijenjeni ženik/ Josefa Jahode te Mlsaníčko /Poslastica/ Frantíšeka Xavera Svobode) glumile su mlade snage a na klupe, donesene u Češki dom iz daruvarskih kuća, stisnulo se 450 gledatelja.

  Stariji su bili dosta kritični prema prikazanom pa je još istog mjeseca počela nedjeljna kazališna škola na kojoj se učilo o retorici, mimici, gesti, kostimima, dekoraciji, povijesti kazališta, pravilima češkog jezika. Ovo školovanje u potpunosti je sama odradila daruvarska Beseda, jer kada su zamolili za pomoć Kazališnu maticu u Zagrebu, dobili su odgovor da ona  još ne radi. Poduka je trajala deset tjedana a predavali su građevinar Frantíšek Sýkora, učitelji Antonín Milde i Franta Burian, učitelji iz Čehoslovačke Čeněk Petr i ? Pavlík, režiser Besede Josef Knitl te borac NOB-a Josef Vojáček-Taras. Naučeno su mladi Daruvarčani pokazali na Uskrsni ponedjeljak, kada su premijerno izvedene još dvije jednočinke: Poslední setkání /Zadnji susret/ ? Gljebova te Zamotaná historie /Zamršena priča/ Rude Maříka. Do kraja prve poslijeratne godine u Daruvaru su postavljene još dvije predstave, ljetna (Srdce v krizi /Srce u krizi/ Karela Piskořa) i božićna (Světlo jeho oči /Svjetlo njegovih očiju/ Marine Radoměrske). Kazališna aktivnost počela se razvijati tako da su u 1946. godini premijerno postavili šest naslova ali ju je prekinuo masovni odlazak mnogih pripadnika češke manjine u Čehoslovačku, poznat pod nazivom reemigracija.

  Želja za vraćanjem u svoju staru domovinu javila se među hrvatskim Česima i nakon Prvog svjetskog rata i formiranja prve samostalne češke države. Čehoslovačka tada nije podržala te ideje, dapače, prema daruvarskom povjesničaru Vjenceslavu Heroutu, sugerirala je iseljenicima da ostanu tamo gdje jesu. Nakon Drugog svjetskog rata taj je stav promijenjen pa je u nekoliko posebnih vlakova bez voznog reda u Čehoslovačku reemigriralo oko 3 tisuće hrvatskih Čeha.

  Ovaj je gubitak bio to teži što se u velikoj mjeri odselila češka manjinska inteligencija (u gradovima) odnosno osobe koje su godinama bile glavni pokretači rada čeških beseda (na selu). Reemigracija je na dugo vrijeme obilježila rad svih čeških beseda a neke (poput one u Borovu) i potpuno raselila. Ni svi češki domovi nisu odmah vraćeni društvima (dva više nisu ni postojala) i sve je to uvjetovalo zastoj u oporavku kulturnog života češke manjine u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. 

  Jedino je školama bilo lakše. Sve su češke škole integrirane u javne državne škole, odnosno postale su škole u kojima se nastava izvodi u skladu s nacionalnim obrazovnim programima ali na manjinskom jeziku, što je ostalo do danas. No, zato u hrvatskim češkim školama više ne mogu predavati učitelji iz Čehoslovačke nego se za nove učitelje regrutiraju ljudi iz redova hrvatskih Čeha. Ova nova situacija za besede je s jedne strane bila dobra jer je  otpala velika briga o financiranju škola, koje sada financira Hrvatska. Međutim, loša posljedica toga bila je da su odlaskom učitelja iz Čehoslovačke češka manjinska društva ostala ne samo bez izvornih čeških govornika (jer u to vrijeme u Hrvatskoj je rasla već treća generacija prvobitnih doseljenika) nego i vrsnih kazališnih režisera, najviše zaslužnih za onoliku međuratnu češku amatersku kazališnu produkciju. Učitelji iz Čehoslovačke, koji su između dva svjetska rata živjeli i radili u Hrvatskoj, imali su i vrlo dobre veze s tadašnjim amaterskim krugovima Čehoslovačke te su općenito bili vrlo iskusni u organiziranju društvenih okupljanja. Ujedno su bili i agilni organizatori ne samo prosvjetnog nego i svekolikog češkog manjinskog kulturnog života u Hrvatskoj.

  
  ^{Doba između dva svjetska rata, zlatno je razdoblje češkog amaterskog kazališta u Hrvatskoj – glumci češke besede Daruvar na putu na neko od mnogobrojnih gostovanja (arhiv Saveza Čeha)}
  
  Sjedište Čehoslovačkog saveza i svih njegovih matica se nakon Drugog svjetskog rata seli u Daruvar, koji postaje centar češkog manjinskog života u Hrvatskoj, što je ostao do danas. U novim političkim uvjetima Čehoslovački savez postaje punovažna društveno-politička organizacija a pripadnost manjini zajamčeno pravo.

  Osim reemigracije, udarac manjinskom životu zadaje i prijelomna 1948. godina, nakon koje hrvatski Česi ostaju potpuno odsječeni od svoje stare domovine koja je ostala u tzv istočnom bloku s kojim je tadašnja Jugoslavija prekinula odnose. Od tog trenutka u svom kulturnom radu mogu se osloniti samo na sebe i materijale koji su preživjeli rat.
  
  (nastavlja se...)

  © Vlatka Daněk, KAZALIŠTE.hr, 30. rujna 2022.
  
  

  Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
  

Piše: